MEDIJIMA se nedavno proširila vijest da su Elton John i Madonna nakon dugo vremena zakopali ratnu sjekiru, a to nas je navelo da sastavimo listu nekih od najzanimljivijih svađa na glazbenoj sceni.

A počet ćemo upravo od svježe pomirenog dvojca. 

Madonna vs. Elton John

Madonna i Elton John kompletne su dive, pa sukob njih dvoje djeluje u najmanju ruku očekivano. Sve je započelo 2002. godine kad je Sir Elton oštro kritizirao naslovnu pjesmu za film o Jamesu Bondu Die Another Day, koju je proglasio "najgorom u povijesti". I nije lagao jer ono što je Madonna snimila funkcioniralo je kao Madonnina pjesma, ali nikako kao bondovska tema.

Nastavio je još žešće, pa je prilikom preuzimanja nagrade Q reagirao vidjevši da je Madonnino ime među nominacijama za najboljeg izvođača uživo.

"Madonna, najbolji izvođač uživo? Odjebi! Otkad je playback pjevanje uživo? Žao mi je zbog toga, ali mislim da bi svakoga tko na pozornici pjeva na playback, i to nakon što ste kartu za koncert platili 75 funti, trebalo ustrijeliti. Hvala vam. Zbog ovog vjerojatno više nisam na njezinoj listi prijatelja kojima šalje božićne čestitke, ali boli li me kurac", rekao je.

I ponovno, teško je okriviti ga za bilo što osim da je javno izgovorio ono što mnogi misle. Kao sol na ranu, sljedeće joj je godine poslao dvije božićne čestitke.

Madonna ih je odbila.

Eltonov suprug David Furnish također se uključio nakon što je Madonna pobijedila na Zlatnim globusima u kategoriji najbolje originalne pjesme. Iako je svoje negodovanje na Facebooku kasnije obrisao, njegova objava o tome da nagradu nije zaslužila proširila se medijima. 

Madonna je svoj dio odigrala savršeno rekavši na konferenciji za novinare da zna da je Elton ljut, ali da joj nije žao jer zna da će kad-tad osvojiti još jednu nagradu. 

Elton je nakon toga očito popizdio i reagirao tijekom intervjua na australskoj televiziji: "Zašto je ona takva noćna mora? Žao mi je, njezina je karijera gotova. Njezina je turneja bila katastrofa i to se nije moglo dogoditi većoj pizdurini. Da je Madonna imala imalo zdravog razuma, snimila bi album poput Ray of Light, klonila se plesnih stvari i jednostavno bila sjajna pop pjevačica i snimala sjajne pop albume, što radi briljantno. Ali ne... I izgleda kao jebena striptizeta iz zabavnog parka."

Sve su nakon više od 20 godina okončali tek nedavno, a svoje su pomirenje obznanili na Instagramu uz zajedničku fotku. Bilo je tu puno toga o opraštanju i potencijalnoj suradnji, a ako nekim slučajem iz svega izađe i hit, bit će to odličan zaključak jedne sočne svađe. 

John Lennon vs. Paul McCartney

U povijesti glazbe ne postoji razvikaniji sukob od onog između Lennona i McCartneyja. Iako su se neprestano kačili zbog svega i svačega, kreativno su funkcionirali besprijekorno. No nakon što je McCartney u prosincu 1970. odlučio i pravno prekinuti suradnju, Lennon je svađu učinio javnom i preselio je na stranice Rolling Stonea. 

U intervjuu je otkrio da je svima dosta Paulove kontrole i lošeg vodstva nakon smrti menadžera benda Briana Epsteina te je komentirao reakcije ostalih Beatlesa na svoju novu vezu s Yoko Ono. Naravno, svi su za raspad okrivili Yoko, koja je postala referenca za žene koje su "skrivile" raspad, ali grupa je očito imala daleko većih međusobnih problema. 

McCartneyjev javni odgovor bio je umjereniji. Na albumu Ram iz 1971. bocnuo je bivšeg kolegu u pjesmi Too Many People ismijavajući njegov politički angažman i okrivio ga za raspad benda.  

Većina ljudi nije shvatila stih o "sretnoj prilici prepolovljenoj na dva dijela", ali Lennon je jasno primio poruku i na albumu Imagine odgovorio pjesmom How Do You Sleep?, u kojoj je bio daleko otvoreniji. 

No McCartney je kasnije popustio i snimio daleko pomirljiviju Dear Friend i premda mu je Lennon išao na jetra (posebno njegov novorazvijeni američki naglasak), trudio se pomiriti. Lennon je to isprva odbijao, ali do sredine sedamdesetih već su lagano izgladili veći dio nesuglasica jer McCartney je povremeno svraćao u Lennonov stan na Upper West Sideu kad bi ga posao doveo u New York. No sve nade za novi materijal nestale su 8. prosinca 1980. godine.

Njihova svađa možda nije najveća sama po sebi, ali je svađa dvojice najvećih u glazbenoj povijesti. 

Don Felder vs. Don Henley i Glenn Frey

Nakon što su pogledali odličan dokumentarac History of the Eagles, neki su zaključili da su Eaglesi jedan od rijetkih bendova koji svojim filmom nisu dobili nove fanove već izgubili stare. Dvodijelni dokumentarni film savršeno je utjelovio sve probleme koji mogu pratiti neki bend, a ovo na momente djeluje kao parodija u stilu This is Spinal Tap.

Od samog starta članovi benda imali su međusobnih problema. Tijekom snimanja albuma Hotel California Don Felder izrazio je želju da otpjeva svoju Victim of Love, pjesmu koju je i napisao, ali njegovi kolege iz benda nisu bili nimalo zadovoljni njegovim prvim snimkama. 

Budući da mu nisu u lice mogli reći da je loš pjevač, poslali su ga na večeru s menadžerom grupe Irvingom Azoffom, a oni su za to vrijeme izbrisali njegove vokale i ponovno snimili pjesmu s Henleyjem. 

Felderu se to, pogađate, nije svidjelo. 

Sukobi su se prenijeli i na snimanje novog albuma, a Felder se sve više sukobljavao s Henleyjem i Freyem. Sve je eskaliralo 31. srpnja 1980. na humanitarnom koncertu za kalifornijskog senatora Alana Cranstona u Long Beach Areni. Felder, koji je izbjegavao nastupati u političke svrhe, zamjerao je što je morao nastupiti na tom koncertu i svoju je svađu prenio na binu.

"Bili smo na pozornici, a Felder se okrenuo prema meni i rekao: 'Još samo tri pjesme i razbit ću te.' A ja sam rekao: 'Odlično. Jedva čekam.' Bili smo tamo i pjevali Best of My Love, ali u sebi smo obojica mislili: 'Čim ovo završi, ubit ću ga'", prisjetio se kasnije Frey.

Kako je završio ovaj "krvavi obračun"? Felder je strateški uzeo svoju najjeftiniju gitaru i dramatično je razbio o zid, a veliki su "alfa mužjaci" (kako su se u dokumentarcu neprestano nazivali) sjeli u limuzine i zbrisali u hotel.

Tako je završila priča o Eaglesima sve do 1994., kad su se ponovno okupili za Hell Freezes Over - album, turneju i MTV specijal. Uspjeh projekta pokrenuo je dugi niz hvaljenih i izuzetno uspješnih turneja, ali krhko primirje narušeno je kad je Felder počeo propitivati financijsku stranu priče. Iako je bend u svojim slavnim sedamdesetima ravnomjerno dijelio zaradu, sada se žalio da su Henley i Frey inzistirali na većem postotku za sebe. Henley i Frey nisu dobro primili preispitivanje svojih motiva i otpustili su Feldera.

Otpuštanje je pokrenulo tragikomični pravni spor, počevši od Felderovih tužbi za nezakonit otkaz, kršenje ugovora i povrede fiducijarne dužnosti. Tužbe su na kraju riješene izvansudskom nagodbom za neobjavljeni iznos, ali rane nikad nisu zacijelile. Nakon što je Frey preminuo 2016., Felder je rekao da mu je žao što se nisu pomirili. 

Oasis vs. Blur

Biti u svađi s braćom Gallagher nije teško. Nikome, pa ni braći Gallagher, koja su i međusobno imala seriju svađa zbog kojih je njihov povratnički koncert prilično velika stvar. 

Oasis i Blur krenuli su relativno mirno, ali onda su se dogodili Gallagheri. Svađa je počela kad je Damon Albarn iz Blura prisustvovao okupljanju u čast prvog broja jedan singla Oasisa u Velikoj Britaniji - Some Might Say, u proljeće 1995. 

"Otišao sam na njihov tulum, znate, samo da im kažem 'bravo'. A Liam je prišao i, kakav već jest, rekao mi je 'number fookin' one!' ravno u lice. Pa sam pomislio: 'Ok, vidjet ćemo...'", rekao je Albarn. 

Albarn je odlučio da će Blur svoj sljedeći singl Country House objaviti isti dan kad je Oasis trebao objaviti svoju najnoviju pjesmu Roll With It. Takozvana bitka Britpopa postala je kulturni događaj iz kojeg su Blur izašli kao pobjednici i sve su to doživjeli kao dobru reklamu.

Ne i Gallagheri.  

"Bilo mi je stalo jer želim brojeve jedan", rekao je Liam tada za NME. "Sreo sam Alexa u pubu i rekao: 'Čestitam na broju jedan - bilo je jebeno vrijeme, prijatelju', a on mi kaže: 'O da. Ali obje naše pjesme su ionako bile sranje.' A ja sam rekao: 'Ne, tu se varaš. I zato jebeno mrzim tvoj bend i tebe. Mislio sam da je naša pjesma vrh.'" 

Noel je bio još izravniji. 

"Mrzim Alexa i Damona. Nadam se da će dobiti AIDS i umrijeti", rekao je za Observer, a šest mjeseci kasnije Oasis je na dodjeli Brit Awardsa izveo kratku obradu Blurove pjesme Parklife i nazvao je Shitelife.

Noel i Albarn pomirili su se 15 godina kasnije, a Gallagher je zaključio: "Kao što sam mu rekao, možeš tisuću puta reći da poštuješ nekoga kao umjetnika i to nikad neće biti objavljeno. Ali ako nekoga jednom nazoveš pičkom..."

Tupac Shakur vs. The Notorious B.I.G.

U vremenima kad se svađa između Drakea i Kendricka doživljava kao velika stvar, malo je reperskih beefova na ovoj razini koji završavaju ubojstvom. 

Dvojica MC-ja rođena u New Yorku isprva su bili bliski nakon što su se upoznali na snimanju filma Johna Singletona Poetic Justice i sve je bilo više manje u redu do 30. studenoga 1994., kad je Tupac opljačkan ispred njujorškog Quad Recording Studiosa i pet puta upucan.

Teško ozlijeđen, sumnjao je da je njegov navodni prijatelj unaprijed znao za napad. 

Strahovi su se pojačali mjesecima kasnije kad je Biggie izdao Who Shot Ya?, pjesmu koja je očito ismijavala incident. Unatoč Biggiejevoj tvrdnji da je "tu jebenu pjesmu napisao puno prije nego što je Tupac upucan", Pac je pjesmu shvatio kao priznanje krivnje. Dok je bio u zatvoru zbog optužbe za seksualni napad, dao je intervju za Vibe, u kojem je javno okrivio Biggieja i šefa njegove diskografske kuće Bad Boy Records Seana Puffyja Combsa, kojeg danas terete za mnogo toga, ali i za Tupacovo ubojstvo.

"Čak i ako ta pjesma nije o meni, trebao bi reći nešto poput: 'Neću je objaviti jer bi mogao pomisliti da je o njemu'", rekao je. 

U listopadu 1995. Tupac je potpisao ugovor sa Sugeom Knightom i njegovom diskografskom kućom Death Row Records u zamjenu za isplatu jamčevine od 1.4 milijuna dolara. Tu je situacija eskalirala i uz pomoć medija sve je dovedeno do tzv. rata između Istočne i Zapadne obale.

Tupac je uvjerljivo izdominirao kultnom Hit 'Em Up i vjerojatno najžešćim riječima bilo koje diss pjesme u povijesti.

Tupac je nastavio napadati u intervjuima i pjesmama kao što su Against All Odds i Bomb First (My Second Reply), ali Biggie zapravo nikad nije odgovorio. 

Situacija bi se jednog dana možda izgladila, ali Tupac je ubijen u pucnjavi u Las Vegasu u rujnu 1996. Sumnje su odmah pale na Biggieja, ali on je žestoko negirao bilo kakvu umiješanost: "Čak i dok smo prolazili kroz našu dramu, nikome ne bih poželio smrt. Od toga nema povratka."

Biggie je ubijen u Los Angelesu sljedećeg ožujka. 

Prince vs. Michael Jackson

Bilo je mnogo diva, ali malo tko je bio veća diva od Princea, koji je u kralju popa vidio velikog rivala. 

Bitka je započela kad je MJ zasjenio 1999, dotadašnji Princeov najprodavaniji album, megauspješnim albumom Thriller u prosincu 1982. Prince je odgovorio s Purple Rain, ogromnim komercijalnim i kritičkim hit albumom, koji je privukao čak i Jacksonovu pozornost. Kad je The Purple One gostovao u Los Angelesu s turnejom Purple Rain, Jackson je navodno prisustvovao na nekoliko koncerata.

Rivalstvo nije bilo samo glazbeno već i sportsko, a Prince je bio odličan u stolnom tenisu i košarci. Dugogodišnji bubnjar Revolutiona Bobby Z tvrdio je da su atletska natjecanja trajala prilično dugo i da Prince nije odustajao da ga porazi na sve moguće načine.

Naviknut na svoju kraljevsku ulogu u pop hijerarhiji, Jackson je navodno bio uvrijeđen kad je Prince odbio sudjelovati u njegovom humanitarnom snimanju We Are the World 1985. Prince je također odbio priliku za duet s Jacksonom na naslovnoj pjesmi albuma Bad iz 1987., nasljedniku Thrillera, pa čak i pojavljivanje s njim u videospotu. 

"Onaj lik kojeg glumi Wesley Snipes? To sam trebao biti ja. E, sad pokušaj zamisliti kako bi to izgledalo", priznao je Prince u intervjuu. Inače, pjesmu je odbio jer mu se nije svidio tekst za koji je tvrdio da je previše gej. 

Zajednički prijatelj Will.i.am pokušao je posredovati u pomirenju 2006. godine kad je pozvao Jacksona da ga gleda kako nastupa s Princeom u Las Vegasu, ali Prince je to sabotirao i javno ga provocirao. 

50 Cent vs. Ja Rule

50 Cent je bio jedna od najvećih rap zvijezda, a Ja Rule je svojevremeno imao nekoliko velikih hitova koji su mu osigurali ogromnu prisutnost na sceni.

No onda se dogodio beef s Fiftyjem. 

Curtis 50 Cent Jackson tvrdi da ga je Ja nepravedno smatrao odgovornim za krađu svog nakita i otišao se žaliti šefu Murder Inc.-ja Irvu Gottiju. Međutim, Ja Rule tvrdi da je svađa počela nakon što ga je izazvao uglavnom nepoznat - i ljubomoran - Jackson dok su snimali na svom terenu.

Nadobudni Jackson zadao je prvi udarac svojom pjesmom iz 1999. Life's on the Line, koja je ismijavala reperov zaštitni znak "It's murdah!" u refrenu: "Scream murder, I don’t believe you." 

Sve je preraslo u fizički obračun nekoliko mjeseci kasnije kad su se dvojica susrela u predvorju hotela u Atlanti. Prema memoarima Ja Rulea, Jackson je zamahnuo na njega bejzbol palicom i promašio. Ja Rule mu je oteo palicu, navukao mu majicu preko glavu i nastavio ga mlatiti. 

Nasilje se pojačalo u ožujku 2000. kad se Jackson sukobio s ekipom Murder Inc. na parkiralištu studija Hit Factory u New Yorku zaradivši tri šava. Ja osobno nije bio uključen, ali reperi su razmjenjivali uvrede u pjesmama kao što su Wanksta, Clap Back, Hail Mary i Things Gon' Change.

No Ja Rulea je na kraju sredio beef sa zakonom. Godine 2011. dobio je dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog optužbi povezanih s posjedovanjem oružja i utajom poreza. Prije odlaska na izdržavanje kazne dao je sve od sebe da se pomiri s 50 Centom. Iako su se pomirili, nastavili su svađu na internetu, a 50 je tu neupitni pobjednik jer je fenomenalan internetski trol s odličnim smislom za humor. 

50 Cent nije stao ni nakon što je umro Irv Gotti, s kojim je bio u svađi zbog Ja Rulea. Doznavši za njegovu smrt, napisao je: "Bog ga blagoslovio LOL."