MOTIVACIJA rijetko nestaje odjednom. Češće je nagrizaju sitne navike - trenuci u kojima se prilagođavamo drugima, čekamo njihov znak za akciju ili se cenzuriramo i prije nego što to itko od nas zatraži. Kada se takav obrazac ponašanja ponavlja, on prestaje biti samo društvena obzirnost i postaje jedini način funkcioniranja. Traženje potvrde od drugih može gotovo potpuno blokirati unutarnju motivaciju, piše Psychology Today.

Psihološki termin za ovaj mehanizam je "eksternalizirana regulacija". Njegovo razumijevanje ne objašnjava samo zašto motivacija slabi, nego i zašto se to često događa ljudima koji, prema svim vanjskim mjerilima, djeluju posve uspješno.

Zamka stalnog traženja potvrde

Koncept proizlazi iz teorije samoodređenja, jednog od najpriznatijih okvira u psihologiji motivacije. U preglednom radu iz 2020., objavljenom u časopisu Contemporary Educational Psychology, sami autori teorije saželi su desetljeća istraživanja.

Ona pokazuju da su za trajnu motivaciju potrebna tri temeljna osjećaja: kompetencija, povezanost s drugima i autonomija, odnosno doživljaj da su naši postupci uistinu naši. Kronično traženje potvrde postupno uništava upravo taj treći uvjet, autonomiju. U početku se ta navika čini bezazlenom, čak i poželjnom. Provjeravate s partnerom prije nego što se upustite u novi projekt.

Promatrate reakcije u sobi prije nego što iznesete svoje mišljenje. Objavite status na društvenim mrežama i nestrpljivo čekate reakcije. Sami po sebi, ti trenuci nisu problem. Problem nastaje kada prerastu u refleks koji poručuje: "Neću ništa poduzeti dok ne dobijem nečije odobrenje".

Prikrivena u savjesnost

Ovu naviku je teško uočiti jer se vješto prikriva kao savjesnost. Osoba koja sve odluke provjerava s drugima djeluje obzirno, a ona koja se suzdržava od mišljenja dok ne procijeni raspoloženje grupe djeluje odmjereno. U mnogim okruženjima, od radnih mjesta i obitelji do pojedinih kultura, takvo se ponašanje i nagrađuje. Ipak, postoji ključna razlika između savjetovanja s drugima i motivacije koja ovisi o tuđem odobrenju.

U prvom slučaju prikupljate informacije i zatim sami donosite odluku pa odgovornost i predanost ostaju vaše. U drugom, sama odluka ovisi o tuđoj reakciji, a s njom je na čekanju i vaša energija. Meta-analiza iz 2021., objavljena u časopisu Organizational Psychology Review, analizirala je 124 uzorka iz radnih okruženja.

U njoj se jasno razlikuju "identificirana regulacija", kada nešto radite jer je to u skladu s vašim vrijednostima, i "introjicirana regulacija", kada nešto radite kako biste izbjegli krivnju ili sram jer ste razočarali druge. Ta druga vrsta regulacije može potaknuti kratkotrajnu aktivnost, ali ne može održati unutarnji angažman koji doživljavamo kao istinsku motivaciju.

Kako se mijenja kemija mozga

Kada odobravanje postane glavni pokretač, unutarnji sustav nagrađivanja u mozgu postupno se mijenja. Znanstveni pregled iz 2017., objavljen u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, otkrio je da se dopaminski putevi u mozgu s vremenom mogu preusmjeriti na vanjske poticaje. Ti su putevi evolucijski razvijeni tako da trud i napredak bilježe kao unutarnju nagradu.

Drugim riječima, suptilno zadovoljstvo zbog dobro obavljenog posla prestaje biti dovoljno, a mozak počinje isključivo čekati povratnu informaciju iz okoline. To je naučeni odgovor koji mnogi razviju iz opravdanih razloga, primjerice zbog povijesti anksiozne privrženosti, rada u okruženju pod visokim pritiskom ili odrastanja u obiteljima koje su uskratom pažnje provodile kontrolu.

Razumijevanje toga mijenja perspektivu. Rješenje nije u tome da postanete ravnodušni prema tuđem mišljenju, već u ponovnoj izgradnji unutarnjeg signala koji je postojao prije nego što je navika oslanjanja na druge preuzela kontrolu.

Kako vratiti unutarnji pogon

Istraživanja okruženja koja potiču autonomiju, kao što su škole, radna mjesta i terapijski procesi, vode do istog zaključka. Kada se ljudima pomogne da prepoznaju vlastite vrijednosti i djeluju u skladu s njima, umjesto da ih se usmjerava sustavima nagrada i ocjena, motivacija se obično prirodno vraća.

Nju nije potrebno umjetno stvarati; ona se javlja čim odobravanje prestane biti preduvjet za djelovanje. Praktična polazna točka je proces koji psiholozi nazivaju "razjašnjavanje vrijednosti". Riječ je o strukturiranom prepoznavanju onoga što vi doista želite, a ne onoga što mislite da biste trebali željeti.

Cilj je otkriti što je u vama ranije budilo osjećaj istinskog angažmana. Randomizirano kontrolirano ispitivanje iz 2015., objavljeno u časopisu Implementation Science, pokazalo je da su vježbe razjašnjavanja vrijednosti kod zaposlenika potaknule autonomniju, unutarnju motivaciju u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Osim toga, povećala se vjerojatnost da će ti ljudi svoje namjere zaista i provesti u djelo. Fokus se prebacio s rezultata ili pohvale na sam rad. Kada se osoba ponovno poveže s barem jednim područjem u kojem djeluje iz vlastitog interesa, a ne zbog očekivanog odobrenja, to može ponovno pokrenuti cijeli motivacijski sustav.

Drugi korak je naizgled jednostavan: poduzimajte male akcije koje nitko ne mora potvrditi. Dovršite zadatak i nemojte to nikome reći. Donesite neku nevažnu odluku bez savjetovanja i primijetite da se ništa loše nije dogodilo. Svrha te vježbe je ponovno kalibrirati unutarnji kompas, kako bi onaj dio vas koji je možda bio zapostavljen ponovno počeo ispravno raditi.