Navike inteligentnih ljudi zbog kojih se čine manje pametnima
VISOKA akademska inteligencija ne znači nužno i visoku emocionalnu inteligenciju. Netko može biti vrlo sposoban u rješavanju složenih problema, a istodobno imati poteškoća s razumijevanjem tuđih osjećaja i perspektiva. Istraživanje objavljeno u časopisu Intelligence bavilo se upravo odnosom kognitivnih sposobnosti i empatije, pri čemu su autori naglasili da je riječ o složenoj povezanosti i da među intelektualno sposobnim ljudima postoje velike individualne razlike.
Zbog toga se kod nekih ljudi mogu pojaviti ponašanja koja drugima otežavaju komunikaciju i odnose. Manjak empatije može utjecati na način na koji osoba procjenjuje druge, reagira u društvenim situacijama ili doživljava vlastite sposobnosti.
Sklonost osuđivanju drugih
Ljudi koji teško razumiju tuđu perspektivu mogu biti skloniji brzom donošenju zaključaka i kritiziranju drugih. Kada ne pokušavaju sagledati situaciju iz tuđeg kuta, tuđe postupke lakše mogu protumačiti kao nerazumne ili pogrešne.
To ipak ne znači da su inteligentni ljudi automatski cinični ili skloni omalovažavanju drugih. Način na koji netko procjenjuje ljude oko sebe ovisi o brojnim osobinama i okolnostima, a sama kognitivna sposobnost nije dovoljna da bi se predvidjelo takvo ponašanje.
Neprimjerene reakcije
Manjak empatije može otežati prepoznavanje tuđih emocija i procjenu toga kako će određena šala ili komentar djelovati na drugu osobu. Zbog toga netko može reagirati neprikladno, primjerice smijati se situaciji u kojoj je druga osoba povrijeđena ili nastaviti sa šalom iako je očito da drugoj strani nije ugodno.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Experimental Psychology: General pokazalo je da su sudionici u nizu eksperimenata često birali zadatke koji nisu zahtijevali empatiju. Istraživači su zaključili da ljudi empatiju mogu doživljavati kao mentalno zahtjevniju, zbog čega je ponekad izbjegavaju.
To istraživanje, međutim, nije pokazalo da ljudi s visokim intelektualnim sposobnostima imaju manje empatije. Riječ je o nalazu koji se odnosi na odnos ljudi prema empatiji općenito.
Poteškoće u odnosima
Empatija može imati važnu ulogu u stvaranju i održavanju bliskih odnosa. Kada osoba teško prepoznaje tuđe osjećaje ili nije spremna pokušati razumjeti tuđu perspektivu, komunikacija s partnerom, prijateljima ili članovima obitelji može postati zahtjevnija.
Manjak empatije može otežati stvaranje osjećaja bliskosti i razumijevanja, posebno kada druga osoba ima dojam da se njezine emocije ne uzimaju ozbiljno. Ipak, nije moguće reći da inteligentne osobe s manje empatije nužno često mijenjaju partnere i prijatelje ili da nemaju duboke odnose.
Inteligencija i moral
Zanimljiva je i povezanost između kognitivnih sposobnosti i moralnih stavova. Istraživanje Michaela Zakharina i Timothyja C. Batesa, objavljeno 2025. u časopisu Intelligence, obuhvatilo je dvije studije s ukupno 1320 ispitanika iz Ujedinjenog Kraljevstva. Autori su pronašli negativnu povezanost između kognitivnih sposobnosti i određenih moralnih temelja, uključujući brigu za druge, jednakost, odanost, autoritet i čistoću.
No taj rezultat ne znači da su inteligentni ljudi nemoralni niti da imaju slab karakter. Istraživanje pokazuje povezanost između rezultata na testovima kognitivnih sposobnosti i načina na koji su ispitanici vrednovali različite moralne principe. Iz takvih podataka ne može se zaključiti što je uzrok, a što posljedica.
Sebičnost
Manjak empatije može biti povezan s većom usmjerenošću na vlastite potrebe, ali nije isto što i sebičnost. Netko može biti vrlo inteligentan, analitičan i usmjeren na sebe, ali jednako tako može biti vrlo empatičan i obziran prema drugima.
Zato se ne može tvrditi da visoka inteligencija u kombinaciji s manjkom empatije nužno dovodi do sebičnog ponašanja. Na takve osobine utječu i osobnost, odgoj, iskustva te brojni drugi čimbenici.
Arogancija
Visoke kognitivne sposobnosti također ne znače automatski da će osoba biti arogantna. Ipak, postoji istraživanje koje se bavi upravo pojmom intelektualne arogancije.
Filozofkinja Alessandra Tanesini u radu objavljenom 2023. opisuje intelektualnu aroganciju kao manu koja se može pojaviti kod pojedinca, grupe ili organizacije. Povezuje je s načinom na koji osoba procjenjuje vlastite intelektualne sposobnosti i koristi ih kako bi održala osjećaj nadmoći.
Drugim riječima, problem nije u tome što je netko inteligentan, nego u tome kako doživljava vlastite sposobnosti i kako se zbog njih odnosi prema drugim ljudima.
Inteligencija nije isto što i emocionalna zrelost
Visok rezultat na testu inteligencije ne govori automatski koliko će osoba dobro razumjeti tuđe osjećaje, rješavati sukobe ili graditi odnose. Jednako tako, manjak empatije ne znači da je netko manje inteligentan.
Empatija također nije jedna jedinstvena sposobnost. Razlikuju se, primjerice, kognitivna empatija, odnosno sposobnost razumijevanja tuđe perspektive, i emocionalna empatija, koja se odnosi na doživljavanje i dijeljenje tuđih osjećaja.
Zato je preciznije reći da inteligencija i emocionalne sposobnosti nisu ista stvar. Netko može biti iznimno sposoban u rješavanju složenih problema, a istodobno imati poteškoća s razumijevanjem ljudi oko sebe. Isto tako, visoka inteligencija ne isključuje empatiju, emocionalnu zrelost ni kvalitetne odnose s drugima.