Foto: Guliver Image/Getty Images/Index

DOGODI se to barem jednom godišnje.

Iz ovog ili onog razloga otkaže se neki cajkaroški dernek, a presretna gomila kulturoljubivih Hrvata uglas urlikne "hura" i s olakšanjem odahne vjerujući da jedan otkazani koncert Ace Lukasa na Rujanfestu znači da ipak postoji tračak nade za glazbeni ukus ovog "napaćenog naroda".

I ponovno nam svane i se sve vrati na svoje mjesto. Ponovno smo Josipa i Arsen, a ne Jelena i Aca.

Pir po pir, Pirova pobjeda

Razlog otkazivanja ponekad je strah od nereda, ponekad su to prijetnje određene frakcije ratnih veterana, ponekad se samo potpisuju peticije protiv "šabačkog vašara" i "četničkih orgija", često je riječ o reketarenju vlasnika narodnjačkih klubova, a ponekad izvođač sam zaključi da mu je pametnije ostati kod kuće nego se navlačiti s ljudima koji prije nego pritisnu "play" prvo proguglaju gdje je izvođač bio '91.

No, zagrebete li ispod površine svake vatrene bitke za "dobrobit mladih", "očuvanje kulture" ili "obranu dostojanstva Domovinskog rata", kad-tad nabasate na istinu - neki ljudi jednostavno ne žele da Srbi nastupaju u Hrvatskoj.

Ponekad se čini da je to jedino što pojedine udruge rade. Aca Lukas, Bajaga, Ringišpil, Lepa Brena, a na udaru se našla i Jelena Vučković koja je u vrijeme rata imala samo devet godina i koja je, po logici šibenskih boraca protiv "četničkih orgija", bila očito najmlađi četnik na frontu.

Slika s ratišta...

Ipak, vijest s naslovom "Otkazan narodnjački koncert" uvijek skupi brdo lajkova jer načelno smo protiv zabrane, ali po pitanju narodnjaka naše slobodoumlje redovito malo zakaže. Čak i slobodarski nastrojeni mediji to ponekad znaju začiniti statusima u kojima staju na stranu otkazivača jer i najliberalniji među nama uvjereni su da su narodnjaci ono što svira u mp3 playeru barem trojice od četiri jahača Apokalipse (onaj četvrti sluša Coldplay).

No, tko je tu zapravo pobijedio?

Otkazali smo nastup nekog turbofolkera jer smo toliko zaluđeni trivijalnostima da u 2016. nismo u stanju otrpjeti najobičniji koncert, a da se to ne pretvori u nerede ili tko zna koju raspravu o nametanju vlastitog glazbenog ukusa? Bravo za nas. Kolijevka smo civilizacije. Mislite li da smo postali napredniji ako nekom stupidnom peticijom uspijemo zabraniti narodnjački koncert u narodnjačkom klubu koji će i dalje biti narodnjački i to u državi u kojoj je svaki drugi klub narodnjački?

Netko je pobijedio, ali to niste vi.

Ovaj uobičajeni igrokaz tobožnje borbe za kulturu i kvalitetnu glazbenu ponudu redovito je komičan, ali priča postaje zanimljiva u trenutku kada netko zbog "ozbiljne ugroze sigurnosti" poželi otkazati Šerbedžijin koncert u Lisinskom. Odjednom osjećamo snažan poriv stati u obranu slobode, a kao što znamo, Lisinski je oduvijek bio naš omiljeni kulturni okidač.

Nikad unutra nogom nisam kročio, ali mnoge sam probleme uočio...

Udruga branitelja koncerata

I daleko od toga da treba povlačiti bilo kakve paralele između Šerbedžijine glazbe i cajkaroša. To su različiti svjetovi i taj detalj je potpuno nebitan za priču. Ono što je bitno jest da su metode "branitelja" identične u oba slučaja i ako te metode jasno ne osudimo kad se dogode jednoj vrsti izvođača, zašto je toliko nezamislivo i iznenađujuće u slučaju bilo kojeg drugog koncerta? Štoviše, takve stvari im ponekad polaze za rukom, a mi to ponekad pozdravimo lajkovima. Naravno, uvijek možete biti "selektivno liberalni", ali postoji jedan problem, ili ste protiv besmislenih zabrana i zastrašivanja ili niste. Ne pretvarajmo se kao da se dogodilo nešto neviđeno.

Dogodilo se ono što se neprestano događa samo što se u ovom slučaju pravimo da nas ova glazba zanima.

Jednom je problem "šabački vašar", drugi puta "četničke orgije", a ovog puta kažu da Šerbedžija "sramoti Hrvatsku". Kako? Izjavio je da su "bitange zavadile naš divni narod" i da su "kriminalci završili u Haagu". A možda to i nije izjavio. Tko zna, a čini se i da nikog od branitelja nije briga jer njihov je odgovor uvijek jednak - zabrana.

Što je sasvim logično jer branitelji brane. Neki brane domovinu, a neki brane koncerte.

Uglavnom, neki su iz te izjave iščitali milijun puta ponovljenu pacifističku frazetinu, a drugi još jednu priliku da izvuku uobičajeni domoljubni arsenal instrumenata zastrašivanja. Rekao si to i to? E vidiš, ne može se govoriti to i to jer to i to je važnije od kulture i slobode zajedno i podrazumijeva posezanje za starom dobrom institucijom uvijenog "domoljubnog" reketarenja.

Gotovo je nevjerojatno u što je ovo evoluiralo i koliko malo truda autori ovakvih pisama ulažu u prikrivanje prijetnje vlastitom neuračunljivošću. Na trenutke imate osjećaj da čitate pismo dr. Jekylla koji vas upozorava na zabrinjavajuće ponašanje gospodina Hydea.

Pismo je moglo bez problema izgledati i ovako: "Draga policijo, lijepo vas upozoravamo da otkažete koncert jer neki ljudi predstavljaju ozbiljnu ugrozu sigurnosti. Ti 'neki ljudi' su revoltirani branitelji i njihove udruge. Možda bi vas moglo zbuniti ovo obraćanje u trećem licu jer mi uistinu jesmo udruge branitelja, ali ne dopustite da vas ova logička zavrzlama omete jer ugroza nam nije ni na kraj pameti. Ugroza? S naše strane? Sačuvaj bože. Kao što mi u udruzi kažemo: 'Bolje Broz nego ugroz'.

S tim na umu, želimo vas upozoriti da su već spomenuti 'neki ljudi' neopisivo skloni već spomenutoj ugrozi i jednostavno nisu u stanju odgovarati za vlastite postupke. Umjesto da 'nekim ljudima' sugeriramo da se saberu i prestanu terorizirati građane ove države svojim nebulozama, predlažemo da Državno odvjetništvo sve to malo otkaže na odokativno pet godina. Eto, nek bude pet godina. Je l' to u redu? U redu je. Da se više ne bakćemo s tim vražjim ugrozama jer ugroze znaju biti gadne.

Porazbijaju ti inventar u kafiću.

Zapale ti auto.

Dočekaju te u mračnoj uličici i propucaju ti koljena.

U svakom slučaju, živi bili i lijep pozdrav od predstavnika UGROZ-a, Udruge Građana, Reketara i Ozbiljno Zabrinutih".

Da parafraziramo Iliju Čvorovića: "Pomozite nam da ih ne ubijemo"... 

Prvo su došli...

Nakon što je priču zakuhalo, Ministarstvo hrvatskih branitelja Šerbedžiji je odgovorilo jednim jasnim "nakon karanja nema kajanja" pa se čini da je ugroza legitimna.

I da se razumijemo, podrška reketarima potpuno je očekivana ako ste i inače skloni davati vjetar u leđa raznoraznim zabranama, otkazivanjima i prijetnjama, ali onaj liberalno nastrojeni dio naroda koji je radosno klicao kad se otkazao nastup narodnjaka vjerojatno je svjestan izjave "Prvo su došli po..." Martina Niemöllera koju papagajski citiraju svaki put kada im se za to ukaže prilike.

No, i to je potpuno razumljivo jer ponekad je tako prokleto teško ostati vjeran samom sebi.

Pogotovo ako prvo dođu po Acu Lukasa.