OD RASPRAVE u saboru zaista ne očekujemo previše, ali čak i s letvicom koja leži na podu, izjave ljubopitljivog HDZ-ovca Steve Culeja uspjele su dodatno spustiti nivo i istovremeno podići medijsku prašinu jer ne djeluju kao promišljanja razumne osobe koja je plaćena da se ozbiljno bavi određenim temama, nego više kao nešto što biste, koristeći pseudonim i lažni profil, u afektu napisali ispod vijesti o ovoj temi.

U ovoj fazi već lagano djeluje kao da Culeja plaćamo da se pobrine da nikada ne zaboravimo "onaj pravi HDZ". Onaj najkonzervativniji dio. Onaj dio za koji ste vjerovali da se s godinama odvojio od matice i raštrkao po marginalnim ekstremno-desničarskim strankama u kojima tiho obitavaju sve dok Bajaga ne odluči održati koncert u nekom "braniteljskom gradu".  

14 tisuća za što, 14 tisuća za OVO

Cijelu ovu tiradu o golim guzama, mlataranju i mačevanju pred djecom mogli bismo pripisati konzervativnim svjetonazorima, štovanju tradicije ili višegodišnjem mariniranju homoerotskih fantazija koje su iznenada eksplodirale i pretvorile se u vatromet u svim duginim bojama. 

Nažalost, ovo je tradicionalna, staroškolska homofobija koju ste s vremenom zaboravili jer danas obitava tek u zajebantskim komentarima trolova i prežvakanim vicevima koji će vam, najčešće u daleko lošijoj verziji, prepričati redovito najneduhovitiji gost kvartovske birtije koji misli da još niste čuli onaj urnebesni o "Adamu i Stevi". Štoviše, s obzirom na trenutne trendove, u današnje vrijeme osjećate blagu nelagodu ako za ovakvu razinu komunikacije uopće koristite ovaj termin jer djeluje kao kompliment. 

Ovo je najmanje jedan razred srednje škole ispod mainstream homofobije jer mainstream homofobija je, čak i u svojem najočitijem obliku, s vremenom evoluirala i posjeduje barem donekle razrađen narativ povezan s temom posvajanjem od strane gay parova. Nazvati takvu osobu homofobom u ovom kontekstu bilo bi isto kao i psa koji vam je izgrizao električne kablove nazvati lošim električarem. 

Primjerice, Željka Markić u svojim istupima koristi istraživanja koja su odbačena od strane znanstvene zajednice, ali kad kaže da su djeca koju posvajaju gay parovi "sklonija pušenju i kriminalu", vidljiv je barem onaj zakonski minimum truda jer uključuje čitanje koještarija. 

Stevo "Gospič" Culej ne čita kojekakva istraživanja, on vjeruje da zna o čemu priča jer je otac i njemu ne treba više od toga. I to je sasvim dovoljna razina predznanja za jednu savršeno neupućenu online raspravu o ravnoj Zemlji, utjecaju reality showova na djecu ili o tome je li bolji Android ili iPhone. Međutim, Culej nije bloger već saborski zastupnik i koliko god to smiješno i naivno zvučalo, od njega se očekuje određena razina odgovornosti, ali i da se povremeno, ako već nema pojma o čemu ostala djeca u razredu pričaju, uključuje u rasprave o temama o kojima nešto zna. Bilo to hranjenje svinja, krvave gaće, srpski cigani, naoružavanje graničara ili neke od tema o kojima se ranije izjašnjavao.  

Za ove prosere ne biste smjeli dobivati ni lajkove na Facebook stranicama koje u nazivu imaju "dnevna doza", a da ne pričamo o 14 tisuća kuna mjesečno koliko dobiva da tamo sjedi i tjera nas da svakih nekoliko tjedana ponovimo: "On za OVO dobiva 14 tisuća kuna??!?!" 

Mala moja, ti što voliš žene, nikad nećeš posvojiti mene

I da ne bi bilo zabune, ovo što je Culej ispalio nije nas ostavilo bez daha. Iznenađujuće je da u svoj pobjednički niz maštovitih teorija nije uključio i onu da će nas lezbijke i gejevi jednog dana sve skupa posvojiti i okrenuti na "mračnu stranu". Ovo što je izjavio je tradicionalno da tradicionalnije ne može biti. Tradicionalno je kao nepismenost, liječenje slabovidnosti pijavicama i zakapanje lješnjaka ispod kuće kako bi trudnica rodila muško dijete.  

U isto vrijeme, daleko benigniji oblici tradicije dobivaju epilog na sudovima. Branimir Čolaković proglašen je krivim za pjevanje "prostog bećarca" koji se također bavi guzama, ali na njegovu nesreću, njegovo obraćanje ženama u plavoj bluzi nije bilo sastavni dio saborske rasprave. Pa nije bećarac Sabor da svatko može lupetati što mu padne na pamet. Od bećarca se očekuje određeni nivo kulture. 

Naravno, internet je po dobrom starom običaju nastavio biti internet pa se rasprava u komentarima vrlo brzo pretvorila u vrijeđanje, vrijeđanje u čistu ludost, čista ludost u vijest o čistoj ludosti u komentarima, a vijest o čistoj ludosti u komentarima u vrijeđanje u komentarima. I tako ukrug. 

I dok sudovi štite policiju od pjesama, neki u tome vide svjetlo na kraju tunela, presudu koja je zaštitu dostojanstva žena pomakla u pravom smjeru. No, teško je u tome vidjeti bilo kakav pozitivan pomak ako znate da će tih 2000 kuna kazne za bećarac završiti u proračunu i pokriti dio mjesečne plaće Culeja i njemu sličnih koji će i dalje neometano omalovažavati i vrijeđati sve one koji se ne uklapaju u njihovo viđenje "normalnog", ali i inteligenciju svih ostalih.  

Na svu sreću, priče o "golim guzama i mačevanju" neće biti u formi bećarca. To bi bilo neoprostivo.