THE NEW YORK TIMES objavio je članak "Upoznajte prve dame hrvatskog nogometa" u kojemu piše o Ivi Olivari i Ivančici Sudac. Na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, osim naših reprezentativaca, u centar pažnje došle su i dvije žene.

Olivari je team menadžerica hrvatske A reprezentacije i već nekoliko godina sjedi na klupi uz izbornika, stručni stožer i naše reprezentativce, a Ivančica Sudac je voditeljica Međunarodnog odjela i licenciranja Hrvatskog nogometnog saveza koja je prošle godine izabrana na četverogodišnji mandat u FIFA-inu Komisiju za reviziju, sukladnost i upravljanje.

O odnosu Olivari i Modrića

"Olivari poznaje Modrića još otkako je on bio tinejdžer, samo nekoliko godina nakon što ga je rat natjerao da napusti svoj rodni grad i učinio ga izbjeglicom", piše New York Times.

U svom su se tekstu prisjetili Modrićeva rođendana na kojemu je ove godine Olivari držala govor. Prisjetila se kako se "žilavi Modrić probijao u hrvatskoj momčadi, kako je vodio malenu Hrvatsku u nevjerojatnom nastupu do finala Svjetskog prvenstva u Rusiji i pomogao moćnom Real Madridu da osvaja trofej za trofejom". 

"Gledate ga kako raste, gledate ga kako postaje čovjek. To je putovanje. Putovanje kroz koje smo prošli", rekla je Olivari. Ipak, pišu, Olivari nije dužnosnica s najdužim stažem, tu titulu drži njezina kolegica Ivančica Sudac. U Savez je ušla 1991. godine, nekoliko mjeseci prije Olivari, kada su obje bile u svojim 20-ima. "Mi smo kao dva dinosaura", rekla je Olivari.

"Ona, kao i Sudac, zna koliko su njihovi doprinosi bili značajni", piše New York Times. Za Sudac kažu da je bila studentica prava s malo interesa za nogomet kada je dobila poziv da se pridruži hrvatskom savezu.  

Počeci njihovog rada

"Žene su u tim ranim danima dugo radile zajedno, prvo prevodeći tisuće stranica međunarodnih sportskih propisa na hrvatski, zatim pišući pisma inozemnim savezima kako bi prenijele zahtjeve najviših dužnosnika. Prvih nekoliko godina radile su na pisaćem stroju prije nego što im je predstavljen primitivni program za obradu teksta koji su dijelile okretanjem ekrana jedna prema drugoj svakih nekoliko sati", piše New York Times. 

"Dobivanje računala s tipkom za brisanje bilo je kao da su nam dali svemirski šatl", rekla je Olivari. "Uvijek sam sanjala da radim nešto važno. I mislim da je ono što sam radila bilo važno", rekla je Sudac, koja je bila dio hrvatske delegacije nakon što se kvalificirala na prvo natjecanje, Europsko prvenstvo 1996. godine. Bila je tamo neposredno prije nego što su igrači izašli na teren na prvu utakmicu protiv Turske u Engleskoj.

Ponos i sreća zbog napretka momčadi

"Kada su izlazili, tunel je vibrirao. Kada su ušli na teren, imala sam osjećaj da će mi srce iskočiti iz tijela. Toliko ponosa, toliko energije su donijeli u Englesku. Bili su duboko svjesni koliko je njihova prisutnost ondje važna", rekla je Sudac. Tada je momčad iznenadila plasmanom u četvrtfinale, a poslije se kvalificirala za Svjetsko prvenstvo 1998.

"To je bilo nevjerojatno važno jer nema veće diplomacije od sporta. Sto veleposlanika ne može raditi posao koji mogu dva ili tri sportaša", rekla je Ivančica. Zvonimir Boban govorio je o velikim naporima ove dvije dame.

"Samo potpuna usluga za sve što bi igračima moglo trebati. Ne radi se o ženama i muškarcima. Jednostavno su dobre u tome što rade. Služe Savezu kao obitelji. Za njih smo bili braća. Učinile su sve za nas", rekao je.

Ni Olivari ni Sudac, nakon više od 30 godina u HNS-u, nemaju namjeru odstupiti. Sudac kaže da ne može sebe zamisliti da radi nešto drugo. Olivari govori da i dalje osjeća isti nalet adrenalina kada god izađe na teren i sjedne na klupu. Kažu da njihove uloge donose isti osjećaj kao i na počecima.