VEĆINA ljudi želi stabilnu i dugotrajnu ljubavnu vezu, no nije uvijek lako prepoznati ponašanja koja bi kasnije mogla stvarati probleme. Američki autor Neil Strauss tvrdi da postoji jedan obrazac koji, prema njegovu iskustvu, može biti znak povećanog rizika od nevjere.

Tko je Neil Strauss?

Neil Strauss američki je autor i novinar koji je godinama pisao o spojevima, zavođenju i partnerskim odnosima. Svjetsku slavu stekao je 2005. bestselerom "Igra" (The Game), u kojem je pod pseudonimom Style opisao dvije godine provedene u zajednici takozvanih "majstora zavođenja" i vlastita iskustva iz tog razdoblja.

Knjiga je postala međunarodni hit i izazvala brojne rasprave o zavođenju i muško-ženskim odnosima. Strauss je poslije kritički govorio o tom razdoblju svog života i metodama kojima se tada koristio.

Koji bi obrazac mogao upućivati na nevjeru?

Strauss je o nevjeri govorio u razgovoru s Lewisom Howesom. Na pitanje postoje li znakovi koji bi mogli pokazati da bi netko mogao prevariti partnera, izdvojio je nekoliko mogućih pokazatelja. Među njima je spomenuo prethodnu nevjeru, ako osoba u međuvremenu nije promijenila obrasce ponašanja, ali i emocionalnu stopljenost s roditeljem.

"Ključno je razumjeti koncept emocionalne stopljenosti (enmeshment), koji ni sam prije nisam razumio", rekao je. Strauss smatra da problem može nastati kada dijete odrasta osjećajući da mora brinuti o emocionalnim potrebama roditelja. Takva osoba, prema njegovoj teoriji, poslije može ulaziti u veze s ljudima za koje osjeća da ih mora "spašavati" ili "popravljati".

"Tada ulaze u vezu s nekim koga žele 'popraviti' jer im to daje osjećaj vlastite vrijednosti. Međutim, nakon nekog vremena uvide da tu osobu ne mogu spasiti ni promijeniti. Tada se javlja zamjeranje, slično onome koje su osjećali prema roditeljima, pa se počinju udaljavati", objasnio je.

U izvornom razgovoru Strauss pritom naglašava da takav obrazac ne znači da će osoba sigurno biti nevjerna. Prema njegovu mišljenju, osoba se može početi osjećati sputano u vezi i pokušavati na različite načine ponovno steći osjećaj slobode, a nevjera je samo jedan od mogućih oblika takvog ponašanja.

Podijeljene reakcije

Isječak razgovora proširio se Instagramom i prikupio više od 26.000 lajkova. "Kad malo bolje razmislim, mogu povezati puno ljudi s ovim", napisao je jedan korisnik, dok je drugi dodao: "Pogodio je bit." Treći je podijelio osobno iskustvo: "Potpuno je u pravu. Vidio sam to iz prve ruke i sad mi sve ima smisla. Volio bih da sam ovo znao ranije, bio bih spremniji na izdaju koju sam doživio."

Ipak, nisu se svi složili sa Straussovom teorijom. "Uopće se ne slažem. Mislim da će emocionalno stopljene osobe prije predugo ostati u lošoj vezi i nadati se promjeni. Bolji pokazatelj je netko tko ne voli sam sebe. Takvi ljudi postaju frustrirani i zamjeraju partneru kad veza ne ispuni prazninu koju sami zanemaruju", napisao je jedan komentator.

Drugi je dodao: "Ne slažem se. Imao sam taj mentalitet 'popravljanja' tijekom 16-godišnjeg braka i ostao sam vjeran. Sada sam razveden i više ne tražim nekoga koga treba popravljati." Neki su korisnici doveli u pitanje i Straussovo objašnjenje pojma, tvrdeći da dio ponašanja koje opisuje više odgovara parentifikaciji.

Što je emocionalna stopljenost?

Emocionalna stopljenost, odnosno enmeshment, psihološki je pojam koji opisuje odnose u kojima su osobne i emocionalne granice među ljudima izrazito nejasne ili gotovo ne postoje. Najčešće se govori o takvom odnosu između roditelja i djece, ali može se pojaviti i među partnerima.

Pojam je uveo obiteljski terapeut Salvador Minuchin, a odnosi se na pretjeranu uključenost u život druge osobe koja može narušiti osjećaj samostalnosti i vlastitog identiteta.

Važno je razlikovati emocionalnu stopljenost od parentifikacije. Parentifikacija označava zamjenu uloga u kojoj dijete preuzima odgovornosti koje bi inače pripadale roditelju, uključujući brigu o njegovim emocionalnim potrebama. Ta se dva obrasca mogu preklapati, ali nisu isto.