LOVER, STALKER, KILLER najnoviji je true crime dokumentarac o kojem svi pričaju i premda nije u kategoriji najboljeg što Netflix nudi, dokumentarni film Sama Hobkinsona daje dovoljno materijala ljubiteljima žanra.

Osim toga, jedna od velikih prednosti je i to da priča nije podijeljena na sezonu od desetak epizoda, već sat i pol dugi film u kojem smo doznali više-manje sve što nam je potrebno o još jednom "hitu crne kronike". Ovog puta radi se o ljubavnom trokutu koji prerasta u bizaran triler koji započne kao usputan seks, prerasta u opsesiju i završava kao istraga ubojstva. 

Ljubavni trokut

Ukratko, Dave Kroupa prvi je put solo igrač nakon prekida veze u kojoj je imao dvoje djece, a svoju slobodu odlučio je provesti u neobaveznim odnosima sa ženama koje je upoznavao na internetu. Jedna od njih bila je Liz Goylar, s kojom se zabavljao nekoliko mjeseci, sve dok nije upoznao Cari Farver koja je također tražila nešto neobavezno pa je Dave kratko viđao obje žene. 

Jedne večeri tijekom koje je Cari srela Liz u Daveovom stanu, stvari su se malo zakomplicirale. Iste večeri dobiva poruku u kojoj ga Cari traži da žive zajedno, a nakon što je odbije, kreće duga serija prijetećih poruka i sve eskalira požarom podmetnutim u stanu Liz Goylar. U priču se upliće policija i, da ne ulazimo dublje u radnju i kvarimo vam užitak, reći ćemo samo da stvari prelaze na višu razinu. 

Jednostavno i ravno u glavu

Hobkinsonov film vrlo je jednostavan i udara ravno u glavu bez previše umjetničkih preserancija ili želja da napravi nešto stilski različito od mora true crime dokumentaraca kakve već godinama gledamo ne samo na streaming servisima već i na televiziji. Solidno snimljen, a osim arhivske građe, koristi i onaj manje popularan pristup koristeći igrane dijelove koji, očekivano, izgledaju otrcano, ali zbog kvalitetne priče ste im spremni progledati kroz prste. 

Međutim, Hobkinson ni ne treba puno toga raditi jer sama priča prepuna je obrata koji kao da su nastali u glavi scenarista američkih trilera devedesetih.   

I dok su prve dvije trećine i trebale redateljsko-montažerske zahvate da gledatelje drže u uvjerenju da je sve onako kako se čini, posljednja trećina malo pada i samo čekate ishod. No, budući da se radi o 90-minutnom filmu, taj pad nije pretjerano osjetan. 

U svakom slučaju, radi se o više nego solidnom dodatku već ionako bogatoj Netflixovoj riznici zločina. Nije nužno nešto što će privući nove korisnike na servis, ali svakako dobro provedenih 90 minuta.