On ima najveći IQ u Hollywoodu, no zbog svojih konzervativnih stavova je omražen
ŠTO TE NEĆE Hollywood, Jamese Woodse, što to protiv tebe ima? Možda ti od zlata nisi, za zlikovca najbolji si i tako dalje u ritmu jahačke numere koja je parafrazirana u uvodnim redovima. Nije loše podsjetiti se onog samoobjašnjenja Michaela Cainea: "Ja sam noćna mora svakog buržuja - Cockney s milijunima dolara" i primijeniti ga ovdje.
Isto tako je Woods noćna mora svakog žitelja Hollywooda koji je pripadnik vodeće (jedine) političke struje ovog grada, jer Jimmy je konzervativac s IQ-om između 180 i 184, što ga čini najinteligentnijim u industriji, a kako takav čovjek može biti konzerva? Pa njih uvijek predstavljaju kao moralne i fizičke nasljednike Beattyjevih silovatelja iz filma Deliverance.
Nešto tu ne štima te je bolje da ga sklone malo i iz filmova i s Twittera kad god se može, iz mainstream emisija pogotovo. Ne smije se dozvoliti da svijet vidi kako Woods u raspravi rastura na sitne komade bilo koju ljubičastokosu kreaturu ili neku koja se tako osjeća, a to se može dogoditi i kad ga probudiš u pola 3 ujutro, kamoli kad nabaci kravatu i spreman krene s rešetanjem.
Sam je izjavio kako je crna lista liberala veoma jaka u filmskom "kartelu", tako da mnogi glumci koji ne razmišljaju na taj način ipak to javno ne priznaju zbog straha za daljnje zaposlenje. Woods ne zazire od političke korektnosti i sličnih gadnjikavosti prije svega zato što nikad nije bio strašljive prirode, a naravno već ima i dovoljno godina (74) da može k'o čovjek reći što ga volja i da ne misli o sutra.
Stereotipni negativac
To je Woods danas, ali vratimo se na jučer i na njegov posao. Stvarno ne možeš ne voljeti Jamesa Woodsa kao glumca, iako je često kriminalan, iako su njegovi izborani obrazi u mladosti služili filmadžijama da ga lakše uspostave kao negativca. Tijelo i suh glas u tome nisu odmogli, ali kada netko i te zločinitelje odigra em vrhunski s tehničke strane, em sa šmekom, onda simpatije ne izostaju.
Ipak, loši ljudi u Woodsovoj izvedbi su i stvar stereotipa uzevši u obzir koliko puta je bio i skoro pa odličnog moralnog kompasa, a s godinama i s brojem sijedih je ulazio i u širi dijapazon ljudskosti.
Videodrome je pravi njegov film, jedan od glavnih primjera i Woodsove kvalitete i sveprisutnosti, tu su i Dnevnik jednog ubojice, Vampiri, Duhovi s Mississippija, Salvador, Virgin suicides, The boost, True believer... Koliki je timski igrač pokazuje i Bilo jednom u Americi gdje nije maksimalan fokus na njemu, a doprinos je još kako maksimalan. Slično se može reći i za Casino, Kontakt, Any given sunday, čak i Mrak film 2 itd.
A sad da odemo skroz unazad, moglo bi se reći na "prekjučer". Svi znamo kako je počeo glumački vladati još 1979. i prve jače uloge u Polju luka, pa onda Očevidac, Against all odds, spomenuti Videodrome i Bilo jednom u Americi i sve uloge koje su pristizale osamdesetih...
Jedan od nositelja ere
Međutim legenda usukanog lica je i prije toga glumila i njegovi potezi na petoparcu su se morali učiniti obećavajućim bilo kome i tada, bez obzira je li taj netko imao kuglu i mogao predvidjeti u kakvog će se asa razviti ili je mogao samo pretpostaviti.
Dakle, najranija Jimmyjeva faza u sebi sadrži filmove kakvi su Kockar, Hickey i Boggs, The way we were ili recimo apsolutni klasik Night moves. Svi su nastali u vrijeme kad ime James Woods nije značilo ništa, ali poneka scena koju je prigrabio i podijelio s asovima tipa Genea Hackmana, Jamesa Caana, Roberta Redforda, tu se jednostavno vidi da jednocifrene minute nisu za njega.
Da "drveno" u njegovom prezimenu ne stoji za glumu i da mora ubuduće postati ravnopravan s tim već proslavljenim momcima.
Sva sreća pa je tada ipak bilo pameti u američkom filmu i sva sreća da se to i dogodilo pa danas s radošću zaključujemo da se radi o glumačkoj instituciji i jednom od nositelja svoje ere. A dobra je to era bila. James Howard Woods.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.