OSJEĆAJ da je netko u prostoriji, iako ste potpuno sami, može imati korijene u djetinjstvu. Znanstvenici su otkrili jasnu poveznicu između tog fenomena i zamišljenih prijatelja, o čemu piše Vice.

Tragovi iz djetinjstva u odrasloj dobi

Istraživanje objavljeno u časopisu Consciousness and Cognition proveli su znanstvenici sa Sveučilišta ekonomije u Izmiru. U studiji je sudjelovalo 185 odraslih osoba bez psihijatrijskih dijagnoza, od kojih je 45 u djetinjstvu imalo zamišljene prijatelje.

Sudionici su ispunili upitnik koji je mjerio koliko često su u posljednjih mjesec dana osjetili nečiju nevidljivu prisutnost. Skupina koja je imala zamišljene prijatelje ostvarila je značajno viši rezultat od druge skupine - 25,51 prema 20,07.

Prostorni otisak u mozgu

Objašnjenje nije nadnaravno, već se nalazi u načinu na koji mozak funkcionira. Neuroznanstvenici koriste termin "peripersonalni prostor" za neposrednu okolinu tijela unutar koje stupamo u interakciju s drugima. Dvije trećine sudionika sjeća se kako su njihovi zamišljeni prijatelji boravili unutar sedamdesetak centimetara od njih, točno ispred ili sa strane.

Teorija istraživača je da zamišljeni prijatelji iz djetinjstva stvaraju trajni "društveni marker" u dijelu mozga zaduženom za prostornu obradu. Iako prijatelj više nije tu, u mozgu ostaje njegov otisak koji neki ljudi i dalje mogu osjetiti.

Ograničenja i značaj studije

Sami autori studije ukazali su na određena ograničenja. Jedno je oslanjanje na sjećanja sudionika iz djetinjstva, koja mogu biti nepouzdana. Drugo je mogućnost da su rezultati bili pod utjecajem činjenice da su sudionici znali što se istražuje.

Unatoč tome, nalazi nude moguće objašnjenje ljudima koji su imali zamišljene prijatelje, a danas povremeno osjećaju neobjašnjivu prisutnost na mjestu gdje se nekad nalazio njihov partner za igru.