HRVATSKA zajednica astrofotografa nije velika. Broji oko 20 entuzijasta. Značajno je manja od zajednice astronoma amatera. Razlog tome jest činjenica da je objekte u dalekom svemiru izuzetno teško snimiti. Prije svega, morate imati odgovarajuću, ne baš jeftinu opremu - solidan teleskop s dobrom montažom, odnosno postoljem, dobar sustav za navođenje koji će pratiti objekt na nebu dok se Zemlja okreće i dobru kameru prilagođenu za snimanje svemira, što može koštati i nekoliko tisuća eura.

Naime, udaljeni objekti u svemiru često su toliko slabog sjaja da su teško vidljivi čak i velikim teleskopima, a osobito ne pokazuju takvo bogatstvo boja kao na fotografijama. Kamere taj problem rješavaju tako što ga snimaju iznova i iznova s dugim ekspozicijama kojima skupljaju gotovo svaki foton svjetlosti koji stiže do objektiva. Primjerice, za fotografiju maglice Duh u ovoj galeriji trebalo je snimiti 297 fotografija s ekspozicijom u trajanju od 180 sekundi što je ukupno oko 15 sati snimanja.

No još važnije od dobre opreme, a to ćete pročitati na svim ozbiljnijim astroforumima, jest to da morate biti istinski zaljubljenik u astronomske fotografije, spreman na žrtve. Naime, ako niste voljni ili niste u mogućnosti vrebati rijetke vedre noći u godini kako biste cijelu noć ili čak nekoliko njih zaredom proveli budni uz teleskop, negdje u brdovitim zabitima u kojima nema previše svjetlosnog onečišćenja, ponekad i za ledenih zimskih razdoblja, najbolje je da i ne sanjate o ovom zahtjevnom hobiju.

Da bi priča bila cjelovita, treba istaknuti da posao ne prestaje ni završetkom snimanja. Prikupljene fotografije treba u posebnim programima obraditi kako bi se od mnogo njih dobila jedna visoke kvalitete, za što je također potrebno poprilično znanje i iskustvo.

Ako ste se do sada već zapitali je li ideja ovog uvoda da čitatelje odvrati od astrofotografije, odgovor je negativan. Njegov cilj je pomoći vam da bolje razumijete i cijenite trud koji su naši astrofotografi uložili u svoje snimke dubokog svemira kako bi dobili fotografije koje svojom ljepotom podsjećaju na one koje se rade slavnim svjetskim teleskopima.

Ipak, nije sve toliko crno. One koji nisu spremni za navedene žrtve ohrabrit će nešto manje fizički i financijski zahtjevne astrofotografije u našoj galeriji koje se izdvajaju svojom domišljatošću i zanimljivim efektima. Osim toga, s pojavom modernih digitalnih fotoaparata pomoću kojih se mogu raditi kvalitetne fotografije u slabim svjetlosnim uvjetima postala je popularna tzv. pejzažna astrofotografija, u kojoj se ljepota noćnog neba, zviježđa i Mliječne staze kombinira s noćnim krajolicima. Za takve pejzaže dovoljni su čvrsti stativ, širokokutni objektiv i smisao za dobro kadriranje. Takvih prizora u Hrvatskoj ne nedostaje pa je tako sve više turista koji dolaze fotografirati naše tamno noćno nebo.

O našim astrofotografima već smo objavili nekoliko tekstova, a planiramo ih još mnogo. Razlog tome je činjenica da, iako ih nema jako puno, rade odlične fotografije. Ovdje vam prigodno, za kraj 2018., predstavljamo nekoliko njih koji su se javili na naš mali blagdanski natječaj. Na vama je da procijenite koja vam se fotografija najviše sviđa i klikom date svoj glas. Predstavili smo ih redoslijedom kojim su stizale u našu redakciju.