JE LI OVO bila dobra godina za serije? Da. Je li bila i loša godina za serije? Također da. Svaka godina je ujedno i najbolja i najgora za serije jer ima ih toliko da više ne znate snima li se više kvalitetnih serija ili smeća. I svaka od njih ima publiku. Koliko god grozna bila.

Ovog puta ćemo se koncentrirati na loše i, ako se pitate, odgovor je: Da, Netflix vodi.

She-Hulk: Attorney at Law

Marvel više nema ideja i sve više toga sve češće djeluje kao South Park sprdnja na račun Marvela. Sam naslov ove serije je dokaz da smo otišli predaleko s ovim konceptom i, koliko god gledana bila, ovo jednostavno nije dobra serija. 

Neki će reći da barem pokušavaju raditi nešto novo i neočekivano, ali ovo je više kao da je netko u zajebanciji rekao "ajmo spojiti Ally McBeal i Hulka", netko od čelnika je to shvatio ozbiljno i šala je jednostavno izmakla kontroli. No čak i u tom slučaju ovo djeluje kao da su svi ti, beskrajnom niskom filmova i serija izmučeni ljudi, imali premalo vremena da se posvete scenariju i specijalnim efektima. 

Ovo mora prestati, ali svi znamo da neće.  

The Pentaverate 

Mike Myers nekoć je bio jedan od kraljeva komedije. Čega god bi se dohvatio, uspjelo bi polučiti uspjeh na kinoblagajnama, čak i u trenucima kada nije bio posebno nadahnut. The Pentaverate na papiru djeluje kao super ideja koja se mogla savršeno eksploatirati u eri kada su svi opterećeni teorijama zavjere. 

Međutim, rezultat je serija koja nespretno balansira na granici između loše kopije nečega što je već radio i parodije te otužnog podsjetnika na to da je Mike Myers svoj "mojo" izgubio prije 20 godina i nikada ga nije uspio vratiti.  

How I Met Your Father

Bezidejan i nenadahnut pokušaj da se oživi serija koja se ionako istrošila nakon četvrte sezone i onda se razvlačila još pet sezona nije ni mogao postati ništa drugo osim ovog. 

Ako želite točan opis, zamislite HIMYM, oduzmite mu šarm, humor, simpatične glumce i tragove originalnosti i dobit ćete ovu blijedu kopiju koja djeluje kao kopija kopije Prijatelja s Wisha. 

Echoes

Trileri s blizancima/blizankama toliko su istrošen koncept da bi trebali imati vlastiti podžanr. No to ne znači da iz svega ne možete izvući simpatičan trash koji nikad neće biti fenomenalan, ali može biti fenomenalno zabavni guilty pleasure. 

Dvije blizanke vode dvostruki život sve dok jedna od njih ne nestane. Djeluje kao nešto što bi vašoj tetki moglo biti serija godine, ali čak ni ona nije oduševljena. 

Echoes umire prilično brzo nakon što vam postane jasno da su čak i scenaristi odustali od ideje da je ovo moguće izvući iz zapletenog kaosa u koji su se sami uvukli.  

Resident Evil

Da se razumijemo, svatko tko je barem jednom zaigrao bilo koji od nastavaka Resident Evila jako dobro zna da to nije videoigra koja ima dobru priču. Štoviše, neki od najboljih nastavaka imaju najdebilnije zaplete koje na površini drži činjenica da se radi o zabavnoj igri. 

Međutim, Netflixov pokušaj da oživi RE atmosferu i prenese ju na male ekrane kriminalno je podbacio na svakom koraku. Što god ovo bilo, nije upecalo ni vjerne fanove igre ni one koji su željeli dobru i zabavnu seriju o zombijima. Jedino što smo dobili je nostalgični uzdah dok se prisjećamo koliko su trashy filmovi s Millom Jovovich bili bolji od ovog.

Stay Close

Je li Netflix imao triler-serije gore od ove? Definitivno. Je li snimio bezvezniju seriju ove godine? Ne. 

Serija je utemeljena na istoimenom romanu Harlana Cobena, a njezina formulaična predvidivost gotovo je iritantno očita, i to u svakom pogledu. Sve je prepuno klišeja i općih mjesta od kojih biste neke oprostili da postoji čak i mala naznaka šarma. 

Osim toga, kad kažemo da serija nije dobra, to ne znači da je nezamislivo grozna, već ju je toliko lako zaboraviti, neovisno o tome hoćete li završiti nakon prve ili osme epizode. 

Blockbuster

Teško je odlučiti je li veći problem to što je neizdrživo neduhovita ili to što je neizdrživo nemaštovita u svojoj izvedbi. Priča o posljednjoj videoteci na papiru djeluje kao solidna ideja koja bi uz prave poteze i originalna scenaristička rješenja mogla biti puno više od ovog. Naravno, to se može napisati za bilo koju seriju, ali ovo baš djeluje kao puno veća propuštena prilika.

Nije pomogla čak ni provjerena glumačka ekipa koja jednostavno nije iz čega imala izvući dovoljno materijala da stvari koliko-toliko funkcioniraju.   

The Terminal List

U Americi je sve politizirano preko svake mjere, a toga nisu pošteđene ni serije i filmovi. I očekivano, 95% problema vrti se oko toga je li nešto previše woke ili ne. Ako serija igra na kartu inkluzivnosti, previše je woke i to je problem, a ako mediji pljucnu na neku seriju koja naoko brani konzervativne stavove, to je rezultat woke seronja koji mrze sve američko i to je problem. 

Istina je, naravno, uvijek negdje na sredini, a sve ostalo na stranu The Terminal List jednostavno nije dobra serija. Iz trailera biste mogli zaključiti da će sve prštati od akcije i stare dobre pucačine, ali kapital prve dvije epizode brzo se istroši i sve se pretvori u bezlični gnjavež. 

The Lord of the Rings: The Rings of Power

Nije ova serija toliko loša da je negledljiva, već je njezin najveći problem što su potraćeni golemi potencijal i sumanuto velik budžet koji su mogli rezultirati nečim boljim od mlakog uprizorenja, tragikomičnih dijaloga i načelno bezličnih likova koji uokolo tumaraju bez repa i glave dok neprestano najavljuju da će se dogoditi nešto zanimljivo. 

Ništa zanimljivo se ne dogodi. 

Osim toga, očito je i to da je Amazon očajnički želio svoj Game of Thrones. I to mu je donekle uspjelo jer dobio je svoj GoT. Točnije, posljednju sezonu GoT-a koja je podijelila fanove na one koji seriju istinski ne vole, one razočarane, one kojima je meh i rijetke koji će se svim silama truditi da vas uvjere da se isplati pričekati šestu ili sedmu epizodu da se nešto dogodi. 

The Witcher: Blood Origin

Vrlo jednostavno, spin-off Witchera nije dobar iz više razloga, a glavnih nekoliko je to da nije vjeran književnom predlošku i to da su likovi jednodimenzionalne skice. Očekivano, online borba ponovno se vodi na woke ratištu. 

Međutim, ovdje je došlo do zanimljive shizofrenije jer isti mediji čiji su kritičari popljuvali seriju zato što nije dobra napadaju fanove koji također ne vole seriju i tvrde da nije dobra, ali ih istovremeno optužuju za homofobiju, rasizam i namjerno rušenje ocjene. 

Budimo realni, kao i mnoge druge serije ove godine, i ova ima problem koji se svodi na to da su scenaristi previše vremena potrošili na to da budu politički korektni, a premalo na stvaranje kvalitetnih i slojevitih likova. Ili, još jednostavnije - nisu dovoljno talentirani da svoje tobože naprednjačke ideje pametnije zakamufliraju.

Kad su ih novinari pitali da nabroje razloge zbog kojih bi fanovi trebali pogledati Blood Origin, glumci i tvorci serije ni u jednom trenutku nisu naveli ništa vezano za kvalitetu priče ili slojevitost likova, već su isticali nebitnosti kao što su prvi gej poljubac ili gluhi lik koji komunicira znakovnim jezikom. Osim što ništa od toga nije novo, napredno ni bilo kome u 2022. posebno zanimljivo, to je dokaz da se inkluzivnost sve češće koristi kao isprika za nedostatak kvalitete. 

I da se razumijemo, ni Witcher nije bio pretjerano dobra serija, ali u usporedbi s ovim djeluje kao da ga je radio Kubrick.