"PREVARILI ste supružnika, a on to ne zna? Nemojte mu reći." Upravo je taj kontroverzni savjet iznijela jedna tiktokerica @FashionablyDivorced, a njezina objava pokrenula je veliku raspravu među korisnicima društvenih mreža. Ona smatra da je u nekim situacijama prešućivanje nevjere zapravo suosjećajnije od priznanja.

"Kad priznate, partneru prebacujete teret nečega što ste vi napravili. To mu može potpuno uništiti psihu", objasnila je.

Njezin stav podijelio je javnost. Dok su ga mnogi osudili, neki korisnici složili su se s njom. "Ako stvarno voliš partnera, nikad mu nemoj reći", napisao je jedan komentator.

Iako se iskrenost smatra jednim od temelja svake veze, pitanje treba li nakon nevjere uvijek reći istinu nije tako jednostavno. O toj temi za Metro je govorila terapeutkinja za odnose dr. Madeleine Roantree, koja smatra da ne postoji univerzalni odgovor.

Ima li partner pravo znati istinu?

Roantree smatra da bi si osoba prije priznanja trebala postaviti jedno važno pitanje: je li to informacija koju mora podijeliti ili informacija na koju partner ima pravo?

"U načelu se svi slažemo da je obmana loša. No, ne slažemo se oko toga treba li prešućivanje jednog izoliranog događaja koji je završio uopće smatrati obmanom", objasnila je.

Prema njezinim riječima, argument za šutnju često se temelji na posljedicama. Ako je nevjera bila jednokratna, završena i ako priznanje ne bi dovelo do promjene ponašanja, nego bi samo prebacilo krivnju na partnera, neki smatraju da bi šteta od priznanja mogla biti veća od štete koju donosi šutnja.

Sličan način razmišljanja ljudi ponekad primjenjuju i u drugim situacijama, primjerice kada partneru ne kažu da ne vole njegove prijatelje ili mu prešute neugodne komentare njegove obitelji.

"Netko bi, ovisno o vlastitim vrijednostima, mogao odlučiti da to treba riješiti sam sa sobom i iz toga izvući lekciju", rekla je Roantree.

Usporedba s uredskim priborom

Kako bi objasnila tu perspektivu, terapeutkinja je ponudila primjer s posla.

Zamislite da ste iz ureda uzeli nešto što vam nije pripadalo, kasnije požalili i odlučili da to više nikad nećete napraviti. Mogli biste se osjećati loše zbog toga, ali zaključiti da u širem kontekstu nema potrebe svima govoriti što se dogodilo.

Neki smatraju da se slična logika može primijeniti i na nevjeru. Ako je osoba jednom prevarila partnera, iskreno požalila i odlučila da to neće ponoviti, priznanje bi se moglo promatrati kao način da se vlastita krivnja prebaci na drugu osobu, bez stvarne koristi za budućnost veze.

"Oduzimate im pravo na izbor"

Mnogi se ipak ne slažu s takvim stavom. "Mene su varali i manipulirali mnome. Velika je mogućnost da će istina kad-tad izaći na vidjelo. Što duže šutite, šteta je na kraju veća", napisala je jedna korisnica.

Druga je dodala: "Treba im reći istinu i dati im mogućnost da sami odluče žele li pokušati spasiti vezu ili otići."

Roantree razumije i tu stranu argumenta. "Postoji stav da partner ne može donositi informirane odluke o vlastitom životu bez svih važnih informacija. Ako šutnjom pokušavate sačuvati vezu koja možda ne bi preživjela istinu, taj odnos zapravo počiva na laži", rekla je.

Dodala je da se prešućivanjem nevjere partneru može oduzeti pravo da sam odluči želi li ostati u takvoj vezi.

Ne postoji savršen trenutak za priznanje

Iako ne postoji idealan trenutak za priznanje nevjere, Roantree smatra da je važno ne donositi odluku impulzivno.

"Ljudi imaju pravo razmisliti prije nego što nešto naprave. Ne želimo umanjiti koliko nevjera može biti bolna, ali moramo se sjetiti i da smo svi sposobni napraviti pogrešne stvari. Pokušajte ne gledati na sebe kao na lošu osobu u svojoj biti", poručila je.