GORAN Bare i ugledni psihijatar prof. dr. sc. Slavko Sakoman imali su blizak, dugogodišnji odnos koji je prerastao uobičajene okvire odnosa liječnika i pacijenta. Sakoman je Bareta godinama liječio od ovisnosti, pratio ga kroz uspone i padove i pomagao mu u najtežim životnim trenucima, pa mu je s vremenom postao prijatelj i osoba od povjerenja. Koliko mu je bio važan, potvrđuje i Baretova izjava da je Sakoman "čovjek kojega može nazvati drugim ocem".

Pomirenje sa sinom i nošenje s tragedijom

O toj posebnoj povezanosti Bare je govorio u filmu "Bure Bareta Vol. 1" Roberta Bubala, Marija Vukadina i Renata Tonkovića. Sakoman je prije pet godina u intervjuu za Večernji list otkrio da je upravo on pomirio Bareta s njegovim sinom Miranom te mu pomagao da se nosi s osjećajem krivnje nakon smrti supruge. To su bili trenuci u kojima Sakoman nije bio samo liječnik, nego i osoba kojoj se glazbenik mogao povjeriti.

"Vidjeli ste, vjerujem, kada je Bare u novinama pokazao sličicu koju je nacrtao njegov sin. Ja sam onaj koji ga je pomirio sa sinom, vodio brigu o dubini njegove duše. Bare je imao silnu krivnju nakon što mu se supruga predozirala i umrla. Bareta sam krpao i krpao…", ispričao je tada Sakoman.

Prijateljstvo izvan ordinacije

Da je među njima postojalo iskreno prijateljstvo, svjedoči i podatak da je Bare 2011. godine pjevao na vjenčanju Sakomanove kćeri Lane, gdje je izveo pjesmu "Put ka sreći". Njegov menadžer tada je potvrdio da su tijekom dugogodišnjeg liječenja postali dobri prijatelji.

Sakoman je Bareta znao i javno braniti. Kada je glazbenik 2009. priveden zbog posjedovanja kokaina, psihijatar je kritizirao policijsko postupanje, a posebno to što je tijekom postupanja došlo do prekida propisane terapije. Tada je upozoravao na važnost razumijevanja Baretova zdravstvenog stanja i potrebe za kontinuiranim liječenjem. 

Sjećanje nakon Baretove smrti

Nakon vijesti o iznenadnoj smrti frontmena Majki, koji je preminuo u 62. godini, Sakoman se za tportal prisjetio njihova odnosa i zajedničkih napora da glazbenik ostane zdravstveno stabilan. "U ranijim susretima uvijek sam mu sugerirao da izbjegava cigarete, alkohol i da bude spreman za izlazak na pozornicu. Znao je da su moji savjeti dobronamjerni", rekao je Sakoman, ali i naglasio da si ne želi pripisivati presudnu ulogu u Baretovu životu.

"Ne guram sebe u prvi plan kao osobu koja je presudno djelovala na njega. No, kad god bi nešto zagustilo, članovi benda i suradnici znali su kome se obratiti", ispričao je.

Otkrio je da ga je Baretov dugogodišnji suradnik, bubnjar i menadžer Majki Alen Tibljaš, znao zvati kada bi se uoči koncerata pojavile poteškoće. Sakoman bi tada savjetima pokušavao pomoći da se Bare oporavi dovoljno da može nastupiti.

"Kad bi zagustilo, Tibljaš bi me nazvao da ga pripremim za koncert. Bilo je tu konzultacija, nastojali smo ga postaviti na noge i omogućiti mu da izađe pred publiku. U zadnje vrijeme nismo se čuli; pretpostavljam da bi me zvali da nije bio dobro. Bare je cijenio moje savjete, ali previše je pušio, to je za njega bilo dominantno. Imao je promjene na plućima, no ne znam točno od čega je preminuo", rekao je Sakoman.

Iako se posljednjih godina nisu često viđali, njihova je veza ostala važan dio Baretove životne priče. Sakoman je bio uz njega u razdobljima u kojima su se isprepletali bolest, ovisnost, osobni gubici i pokušaji povratka normalnom životu. Bio je liječnik koji ga je liječio, ali i prijatelj kojem se mogao obratiti kada mu je bilo najteže.