IAKO se često ističe da godine u vezi nisu presudne, parovi sa značajnom razlikom u godinama mogu se suočiti sa specifičnim izazovima, od različitih životnih prioriteta do pitanja financija, obitelji i planova. No, postoji li razlika u godinama koja povećava izglede za uspješniju i dugotrajniju vezu?

Psihoterapeutkinja Eloise Skinner objašnjava da istraživanja najčešće idu u prilog parovima koji su približno iste dobi.

Manja razlika može biti prednost

Prema Skinner, idealna razlika između partnera je od nula do tri godine. "Istraživanja pokazuju da takva razlika najčešće rezultira dugovječnijom vezom", kaže.

Razlog je, pojašnjava, to što se partneri nalaze u sličnim životnim fazama. Veća je vjerojatnost da će imati usklađena očekivanja oko financija, od trošenja i štednje do ulaganja, ali i slične potrebe kada je riječ o zdravlju, svakodnevnim obvezama i planovima.

Skinner dodaje da će parovi slične dobi vjerojatnije biti usklađeni i po pitanju fizičkih mogućnosti, što im može olakšati zajedničko planiranje aktivnosti, podjelu obveza oko djece i ostvarivanje sličnih ciljeva vezanih uz putovanja i način života.

Ističe i da podaci pokazuju kako kod parova sa značajnom razlikom u godinama zadovoljstvo vezom s vremenom može opadati.

"Parovi s velikom razlikom u godinama mogli bi biti manje otporni na izazovne životne događaje u usporedbi s parovima slične dobi", objašnjava.

Naravno, postoje brojni sretni parovi s velikom razlikom u godinama, no takve veze mogu zahtijevati više prilagodbe kako partneri stare i kako se mijenjaju njihove potrebe.

Kada razlika u godinama može postati problem?

Jedno od pitanja koje se pritom često postavlja jest kada razlika u godinama postaje prevelika. Skinner naglašava da sama brojka nije jedini problem.

"Razlika u godinama može postati problem ako dovede do nesklada u zrelosti, koju možemo nazvati 'emocionalnom dobi', te u životnom iskustvu, vrijednostima, prioritetima i očekivanjima", objašnjava.

Među većim praktičnim izazovima navodi i osnivanje obitelji.

"Ako je jedan partner znatno stariji, mogu se pojaviti problemi sa začećem, razlike u stilovima odgoja, ali i veća vjerojatnost da dijete izgubi roditelja dok je još relativno mlado."

Razlike se mogu pojaviti i kada je riječ o novcu i planiranju budućnosti.

"Problem može biti i financijsko planiranje - dok jedan partner planira mirovinu, drugi bi možda radije preuzimao financijske rizike", dodaje Skinner.

Iako ne postoji stroga gornja granica koja bi automatski značila da veza neće uspjeti, psihoterapeutkinja smatra da bi svaki par trebao realno procijeniti svoje potrebe, životne ciljeve i očekivanja.

Važna je i ravnoteža moći

Skinner upozorava i na još jedan mogući problem kod veće razlike u godinama.

"Postoji potencijalni problem s dinamikom moći - primjerice, kada jedna osoba ima više novca, bolju karijeru ili viši status", pojašnjava.

Takva neravnoteža, naravno, može postojati i među partnerima iste dobi, ali veća razlika u godinama ponekad je može dodatno naglasiti.

"Za održivu, dugoročnu vezu, partneri bi trebali težiti sličnim razinama emocionalne i psihološke zrelosti, vrijednostima i ciljevima. To je ipak vjerojatnije u vezama s malom ili nikakvom razlikom u godinama", zaključuje Skinner.