U MENE je zurilo više od 200 žena koje su iz nekog ruralnog mjesta pristigle na hodočašće u Varanasi, najsvetiji hinduistički grad. Imala sam sto pitanja za njih, ali nismo mogle komunicirati zbog jezične barijere. Promatrala sam njihov nakit, probušene uši koje su lancem od mjeda bile spojene s nosnicom. Sve su imale obrijane glave jer žrtvuju svoju kosu rijeci kako bi im se uslišile molitve. Isplazila sam jezik da i ja s njima podijelim svoj nakit. Neću nikada zaboraviti taj trenutak kad je gomila tih, gologlavih žena u čudu zinulo jer nikad nije vidjela piercing na jeziku.

Ovim nas riječima u priču o Indiji uvodi Riječanka Tinka Ines Kalajžić. Ona je u posljednjih devet godina čak četiri puta posjetila taj čarobni potkontinent gdje život jednostavno nekako drugačije teče nego u Hrvatskoj, ali i ostatku zapadnog svijeta. Ove se zime ponovno sprema za put u zemlju gdje već redovito lovi vječno ljeto i za koju je već sada sigurna da će joj se vraćati do kraja života.

Tinka će u četvrtak, 7. studenog, s početkom u 19 sati za sve zaintersirane održati putopisno predavanje u zagrebačkoj Pivani (Ilica 222) u sklopu finala GRIF IPA: Pivske ekspedicije, a tema će biti upravo Indija. Materijala za pričanje pritom neće nedostajati. Ona je prilikom svojih posjeta istražila brojne čari te zemlje - od festivala i duhovnih obreda do jedinstvene kulture i autentične hrane. Svjedočila je dnevnim životnim ritualima tibetanskih izbjeglica koje žive na sjeveru Indije, u malom planinskom gradiću Dharamshali i više od pola stoljeća nadaju se povratku u Tibet. Ima tu još toga – sudjelovanje u Holi festivalu, susret s Aghori Sadhuima koji su poznati po tome da prakticiraju "post mortem" kanibalizam pa i prizori krava koje guraju glavu kroz vrata restorana u potrazi za hranom.

Kaos u prometu

Mi smo stoga iskoristili ovu priliku kako bi saznali tajne njenog posebnog odnosa s tom mističnom zemljom. Krenuli smo od samog početka, točnije, od njenog prvog putovanja u Indiju 2015. godine.

"U toj sam fazi taman odradila sva ta neka studentska putovanja i work & travel vize. Provela sam par mjeseci u Americi, odradila godinu dana u Kanadi pa odlučila isprobati nešto skroz drugačije i odvažila se na odlazak u Indiju. Svašta se tu nešto izdogađalo, priča s vizom se poprilično zakomplicirala, ljudi su mi počeli puniti glavu strahovima i pričama kako ne bih baš trebala sama ići tamo pa sam u jednom trenu skoro i odustala. Ipak, onda se u zadnji čas sve posložilo, a ja sam otišla bez previše planova i "to do listi". Ostala sam tamo šest mjeseci, upoznala jako puno divnih i inspirativnih ljudi i iskusila vjerojatno više toga nego u cijelom desetljeću nekog svog 'normalnog života'", kaže nam Tinka.

Ipak, bilo je svejedno situacija koje su je ostavile bez teksta, pogotovu u prometu. Koordinacija rikši, jurećih automobila i autobusa bez ikakvih pravila je, ističe, luda, a opet svi kao da se jako dobro snalaze u tom kaosu. U kategoriju nevjerojatnih prizora također svrstava i krave koje su na svakom koraku i u svakom scenariju. 

"Nezamislivo mi je da ispijam kavu usred Rijeke ili Zagreba i da mi svakih 5 minuta kroz vrata krava progura glavu, a konobar pohita u kuhinju i donese joj ostatke neke hrane", prisjeća se.

Ima toga još - ljudi koji bosonogi hodaju pa čak i po stolovima na kojima se konzumira hrana; majmuni koji se pojave niotkud pa ukradu što god im liči na hranu; te posjetitelji kolodvora koji vlakove čekaju tako da doslovno leže na podu. 

"Bez ikakve prostirke, ručnika ili tepiha. Goli cement i oni u sto različitih poza".

Posvećenost naroda duhovnosti

Osim svega navedenog, tu je i izrazita posvećenost naroda duhovnosti. Tinka kaže da će se osoba u Indiji, htjela to ili ne,  jako često susretati s temama poput ašrama, meditacije, joge, gurua, čakra, breathworka, tantre, reikija... O tome se priča u gotovo svakom restoranu, letci o raznim radionicama te tematike na zidovima su svih kafića, a tisuće i tisuće ljudi iz svih krajeva svijeta dolazi prakticirati spomenuto. 

Ona je imala prilike uranjati u te svjetove, nekad dublje, nekad površnije, ovisno o fazi, i smatra da se unutar tog spektra mogu pronaći alati koji doslovno mogu promijeniti kvalitetu života ako ih osoba nauči primjenjivati predano, u kontinuitetu, ali i s nekim zdravim balansom. Nažalost, primijetila je da se u tom svijetu često znaju javljati situacije u kojima odnosi moći nisu ravnopravni i gdje ljudi koji s različitim traumama ili bolestima pokušavaju poboljšati svoj život te bez kriterija ulaze u razne priče koje često konotiraju s manipulacijama i površnošću, što može biti jako opasno.

Od svojih duhovnih putovanja istaknula nam je ranije spomenutu Vipassanu, desetodnevnu meditaciju u potpunoj tišini.

"Jedva sam je izdržala do kraja, dva puta sam se pakirala i bila nadomak odustajanju, ali vrijedilo je ipak izdržati. Nikad u životu nisam iskusila takvu vrstu mentalne tišine i mira koju dosegneš nakon što svaki dan 10 sati meditiraš u centru u kojem ne smiješ riječ progovoriti, pogledati drugog u oči, pomirisati cvijet, koristiti mobitel, čitati knjigu ili biti izložen ikakvoj vanjskoj distrakciji", govori Tinka. 

Eksplozija boja i zvukova

U Indiju se, kao što smo rekli, vrlo vjerojatno vraća ove zime, a o svojim prijašnjim epizodama je pričala i na svom Instagram profilu. U prvotnim odlascima u interesu joj je, kaže, bilo vidjeti hrpu svega, obići što više njezinih saveznih država, iskusiti kontraste obale i planina. Ovog puta ciljano ide s partnerom u selo Arambol u pokrajini Goa gdje su prošle zime pronašli pa skoro sve što im treba: sunce, more, ukusnu hranu, jeftin smještaj, pregršt glazbe i plesa te ljude koji se smiju i imaju puno toga zanimljivog za podijeliti s drugima.

"U Indiji doslovno sva osjetila bivaju očarana u vrlo kratkom roku. Eksplozija boja, uzoraka, mirisa, zvukova... I to super funkcionira kada si odmorna, sita i u miru. Ali ako se neispavana, gladna i nervozna slučajno nađeš usred nekog uličnog kaosa, velika je vjerojatnost da će svega biti previše. I ljudi i zvukova i truba i automobila i mirisa i kiča i životinja. Zato mi često izbjegavamo velike gradove i završimo u nekim mini selima gdje je autentičnost Indije i dalje prisutna, ali sve navedeno ipak pristojno dozirano", navodi Tinka. 

Ostaje nam još odgovoriti na misterij zašto se toliko vraća toj zemlji. Kaže nam da ima dana kada si ne može odgovoriti na to pitanje jer je osvijesti sve ono negativno što Indija sa sobom nosi. Ipak, onda se sjeti koliko je brzinski mogu zamađijati njene intenzivne boje, opojni mirisi, kompleksnost religije, zanimljiva kultura i nespojiva estetika. Spominje kako joj je Indija pokazala da ipak postoje mjesta na kojima ljudi unatoč svojim godinama mogu biti ono što doista osjećaju da jesu negdje duboko u sebi. Ponašati se autentično i slobodno bez te neke "što će ljudi reći, pa ja sam prestar/a za ovo ili ono" primisli. A to je vid slobode za kojeg smatra da je jako vrijedan, a kojeg rijetko primjećuje u Hrvatskoj.

Ako želite više čuti o njenom putovanju u Indiju, Tinka će ovog četvrtka u 19 sati održati predavanje u zagrebačkoj Pivani, u Ilici 222, u sklopu finala GRIF IPA: Pivske ekspedicije. Mikropivovara GRIF jedinstveno je putovanje započela prošlog proljeća kako bi obilježila Maiden Voyage odnosno "djevičansku plovidbu" piva GRIF IPA koje je predstavljeno krajem prošle godine. Sa Sašom Fegićem, poznatim moreplovcem koji je prvi pod hrvatskom zastavom oplovio svijet južnom rutom, kreiran je plan putovanja koji uključuje atraktivne destinacije na putu od Hrvatske do Indije. Poznati domaći putopisci i travel blogeri pričali su o Sardiniji, Balearima, Kanarskim otocima, Zelenortskim otocima, Južnoafričkoj Republici, Madagaskaru, Tanzaniji i Keniji, a pričom o Indiji će ovogodišnje GRIF putovanje i završiti.