PRINC OD VRANJE ili samo Princ umjetničko je ime Stefana Zdravkovića, talentiranog glazbenika koji će predstavljati Srbiju na ovogodišnjem Eurosongu s pjesmom Mila.

Rođen 29. rujna 1993. u Vranju, Princ je odrastao u Beogradu, gdje je polagano gradio svoju glazbenu karijeru. Osim što je pjevač, svira gitaru i bubnjeve te je bio član bendova Šesta žica i Sisyphus.

Njegov glazbeni put obilježen je sudjelovanjem na mnogim međunarodnim festivalima, uključujući pobjede na natjecanjima u Bugarskoj i na Malti. Princ je također poznat po sudjelovanju u rock operi Jesus Christ Superstar te po obrazovanju na području skandinavskih jezika.

Pjesma Mila donijela mu je pobjedu, čime je stekao priliku da predstavlja svoju zemlju na prestižnom europskom natjecanju. S obzirom na to da se našao u Zagrebu zbog gostovanja na koncertu Frajli, razgovarali smo sa Stefanom o svemu tome, ali primarno o Eurosongu i svemu što nadolazeći nastup donosi, od medijske sveprisutnosti do onih manje ugodnih situacija.  

Idemo odmah od početka s onim najbazičnijim pitanjem. Odakle ime Princ od Vranje?

Imali smo bend 2015., s prijateljem sam sjedio na nekom kauču i on je ispalio da izgledam kao princ iz Disneyjeve bajke Ljepotica i zvijer, a budući da sam rođen u Vranju, fora je bila da sam Princ od Vranje. I onda se to zadržalo kao ime na Instagramu jer nisam planirao solo karijeru. No kad sam krenuo solo, to se ime zadržalo, ljudi su reagirali i odlučio sam da će tako i ostati.

Poruke u eurovizijskim pjesmama s vremenom su postale prilično bitna stavka. Koja je poruka Mile i zašto ti je toliko bitna?

Suradnja je to s Dušanom Bačićem, koji je autor muzike i teksta, Dejan Nikolić je radio na prvobitnom aranžmanu, a kasnije se u produkciji pridružio i Željko Joksimović. Meni je bilo bitno da izađem s pjesmom koju osjećam i koja mi u privatnom životu nešto znači. Osim toga, Eurosong je posljednjih godina bio preplavljen bržim elektro pop pjesmama, pa sam želio okrenuti priču i dati im nešto drugačije, tako da u tri minute osjete nešto i čuju nešto na što nisu navikli.

Misliš li da će to biti dovoljno na Eurosongu, koji je postao vrlo pomno "dizajniran", da osigura pobjedu?

Pa nisam o tome razmišljao. Moja je ideja da se emocionalno ogolim pred ljudima i da se vratim ljudskom faktoru za koji mislim da je bitan u "robotskim" vremenima u kojima živimo.

Dio kritika bio je vezan za to da smo izabrali baladu, ali pokušali smo s dvije brže pjesme i osjetio sam da to nije nešto s čim želim izaći i što trenutačno osjećam. Volio bih da se Eurosong vrati tome da su pjesma i emocija u prvom planu.

Kakav je bio osjećaj kad si doznao da si ti predstavnik Srbije na Eurosongu?

Bio sam toliko u šoku da nisam mogao kontrolirati suze i emocije. Ljudi oko mene najbolje znaju koliko sam se trudio. Prije dvije godine završio sam na drugom mjestu iako smo bili prvi što se publike tiče, a kako se ne pojavljujemo samo na tom festivalu, uložen je golem trud da se ljudima predstavimo na najbolji način. I eto, mislim da sreća prati hrabre.

Što Eurosong uopće znači za tebe?

U poslovnom smislu, vrhunac karijere. S druge strane, najbolje funkcioniram pod pritiskom i upravo u tim trenucima iz mene izlazi i ono čega nisam svjestan da postoji. Tako da vjerujem da će nastup pred velikom publikom iz mene izvući još 50 posto više.

Jesi li slušao konkurenciju i tko ti se svidio?

Estonac Tommy Cash mi je upao u uho i evo sad ćemo zajedno nastupati na prepartyju u Amsterdamu. On mi je upečatljiv i zbog stajlinga i pjesme.

A od hrvatskih pjesama? Kakva ti je pobjednička pjesma i jesi li imao favorita?

Kad su objavljene pjesme, sjećam se da mi je u glavi ostala Južina od Luke Nižetića i Marko Tolja je imao fantastičnu pjesmu. Međutim, kad smo prijatelj i ja gledali Doru, čim je Bošnjak završio pjesmu, znali smo da je to pobjednička pjesma. Marko ima iskustva i to se osjeti u samom nastupu.

Budući da pratiš Eurosong, misliš li da postoji "eurovizijska pjesma"?

Mislim da je to što svatko misli da zna prepoznati eurovizijsku pjesmu dio čari. Ne vjerujem da postoji jer Maneskin je imao klasičnu rock pjesmu koja se nikako ne uklapa u to što se percipira kao pjesma za to natjecanje. I Portugalci su imali retro pjesmu. Ukratko, dobra pjesma i jeans nikad ne izlaze iz mode, a kvaliteta i emocija su uvijek nešto što će trajati i to će uvijek biti poanta muzike.

Koliko će se mijenjati pjesma u odnosu na nastup koji smo vidjeli?

Kako smo mijenjali koncept i aranžman pjesme, tako smo odlučili krenuti od nule i što se scenskog nastupa tiče, to bih ostavio kao faktor iznenađenja barem do generalne probe.

Misliš li da je Eurosong postao prepolitičan?

Politika je prisutna u svemu, pa tako i na Eurosongu. To je bilo posebno vidljivo kad je pobijedila Ukrajina. Nezahvalno je o tome pričati, ali diskusije oko toga jesu li tu pobjedu zaslužili svakako postoje. Duboko želim vjerovati da će na kraju, unatoč svemu, pobijediti kvaliteta, a ne politika.

Je li ti plasman bitan ili je "dovoljno sudjelovati"?

Pa ne bih rekao da nije bitan, ali povući ću paralelu s onim što se dogodilo prije dvije godine kad sam bio drugi. Svi oko mene bili su shrvani, ali meni je laknulo jer sam dao sve od sebe i znao sam da mogu mirno spavati. Tako je i sada. Nadam se dobrom plasmanu, ali to nije presudno.

Kako doživljavaš svoju poziciju "glazbenog predstavnika Srbije"? Stvara li ti to pritisak i shvaćaš li to (pre)ozbiljno?

Postoji pritisak očekivanja, naravno. Međutim, mislim da mi se sve to dogodilo u trenutku kad sam za to spreman jer od malih nogu bavim se sportom, bio sam na prvenstvima, bio sam na glazbenim natjecanjima i vjerujem da me sve to dobro pripremilo.

Je li to jedini način na koji ti je sport pomogao u poslu kojim se danas baviš?

Pa mislim da mi je pomoglo kod fokusa i funkcioniranja pod pritiskom. Karate je individualan sport i kad izađete na tatami, sve oči su uprte u vas i procjenjuje se ne samo vaša vještina već i vaš fizički izgled, stav, apsolutno sve. Tako da mislim da me život kvalitetno pripremio za ovo što se sada događa. Sportski duh generalno pomaže da se bolje nosite s negativnim komentarima, kritikama i na kraju krajeva porazom.

Što bi tvoja pobjeda značila za Srbiju?

To je velika privilegija za bilo koju državu. To dovlači pozornost cijelog svijeta na državu pobjednicu i to je prilika da se kultura i tradicija promoviraju na odličan način. I to je velika odgovornost, ali to je tako, sve bitne stvari u životu nose i veliku odgovornost.

Ono što trenutačno privlači pažnju svijeta na Srbiju su studentski prosvjedi. Budući da predstavljaš svoju zemlju u svijetu, koje je tvoje mišljenje o svemu tome?

Mislim da svi koji me prate na društvenim mrežama znaju što mislim o svemu tome. Ne krijem svoje mišljenje, tako da ću se u ovom trenutku suzdržati od komentara i fokus ostaviti na glazbi. Bit će prilika da popričamo i o toj temi.

Kako se uopće nosiš s tom pažnjom koju sve ovo donosi?

Dok god dobro spavam, dobro se nosim, a to je bitno iako se rijetko dobro naspavam. Što više vremena prolazi, to sam bolji. 

S pobjedom su došle i optužbe da je Mila plagijat. Koji je tvoj komentar svega toga?

Sreo sam se s mnogo toga i to je samo još jedna od namještaljki i laži koje su se pojavile. Da je to plagijat, ne bih se mogao ni pojaviti na Eurosongu jer netko bi već reagirao i bio bih diskvalificiran. Nitko od nas neće izmisliti toplu vodu i previše je fraza koje u pop glazbi podsjećaju na nešto što već postoji, ali ovo što neki pričaju je daleko od istine i nije vrijedno komentara.

Pojavile su se i neke daleko ozbiljnije optužbe. Jesi li bio spreman na to?

Pa, zapravo sam bio spreman i s obzirom na ono što se događalo prijašnjim pobjednicima, bilo je očekivano. I priznajem da se nekom pjesma ne svidi. To je normalno. Ono što nije normalno prijavili smo Odjelu za visokotehnološki kriminal, tako da se sada oni time bave, a ja sam fokusiran na nastup. 

Jesi li ikad tijekom karijere razmišljao o tome da odustaneš?

Postojao je trenutak, i to 2021. nakon brojnih pokušaja, vrhunac karijere u tom trenutku je bio odlazak u Bugarsku, gdje samo sudjelovao u tamošnjem izdanju The Voicea i ušao u finale. Ponuđeno mi je da odem u Sofiju, potpišem za Virgin i surađujem sa svjetskim producentima.

Zbog toga sam dobio niz prilika koje su mi se pojavile, a nakon što sam u razgovoru s odvjetnicima doznao da taj ugovor nikako ne bi bio dobar za mene, osjećao sam se kao da ću dići ruke od svega. No tad se pojavio Dušan Bačić, s kojim sam surađivao na nekoliko pjesama, i to mi je dalo vjetar u leđa i na kraju me dovelo ovdje gdje jesam.

Ovo me dovodi do jednog pitanja. Karijeru ponekad grade i one stvari koje ne želiš raditi. Koliko je glazba koju radiš i koja ti osigurava uspjeh slična onome što voliš slušati i što si oduvijek želio raditi?

Kao klinac sam slušao sve. Od klasike do Toše Proeskog i Čole, na kojima sam realno i odrastao. Tek sam kasnije upoznao rock, grunge i metal, pa je to danas ono što najviše slušam.

Međutim, svjestan sam i toga da to nije glazba koju bih znao pjevati. Taj mainstream pop je emocijom i senzibilitetom najbliže onome što mogu pjevati, tako da ni ne odstupam od toga. Za neke sam žanrove otvoreniji nego za druge, a moji rock senzibiliteti dolaze do izražaja u mom scenskom nastupu ili imidžu.

Glazbenom scenom u Srbiji dominira specifičan zvuk. Kako se snalaziš na toj sceni?

A svi trendovi postoje dok ne prestanu postojati. Meni cilj nije stvoriti ljetni hit, već snimiti nešto što će trajati. Koliko je to moguće u ovoj hiperprodukciji, nisam siguran, ali nadam se da će se ljudi deset godina kasnije vratiti i prepoznati tu neku iskrenu nit koja se provlači kroz sve što radim.

Što si naučio u ovom vremenu koje si proveo na sceni i što bi poručio mlađem sebi?

Kad god posumnjaš u svoju intuiciju, znaj da nije dobro.

Reci nam nešto o sebi što nikad nisi rekao, a htio bi da tvoji fanovi znaju.

U Francuskoj sam 2009. pao sa snowboarda i imao amneziju osam sati. Uletio sam na rampu pod pogrešnim kutem i pao ravno na glavu.

Svojevremeno je postojala snimka na YouTubeu i tijekom godina sam uspio povezati neke stvari, ali u tom trenutku nisam mogao odgovoriti na osnovna pitanja koja postavljaju, kao gdje sam, tko sam i slično. Iz današnje mi perspektive to izgleda smiješno, ali stres koji je moj brat, s kojim sam bio tamo, proživljavao zbog svega, ne bih nikome poželio.

Ajmo te za kraj "ogoliti". Koji ti je glazbeni "guilty pleasure"?

Nedjeljko Bajić Baja.