MEDICINSKA sestra koja radi u hospiciju (ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb gdje se štićenicima pruža najbolje moguća kvaliteta života do prirodne smrti) progovorila je o skrbi za pacijente na kraju života i odgovorila na brojna pitanja o svojim iskustvima. Svoja je zapažanja podijelila u raspravi na forumu Reddit, gdje je pozvala korisnike da je pitaju što god ih zanima o smrti i procesu umiranja, prenose strani mediji.

"Pozdrav svima! Radim kao medicinska sestra u hospiciju u New Englandu, uglavnom u noćnim smjenama po pozivu, i svega sam se nagledala. Otvorena sam za razgovor i rado ću odgovoriti na sva vaša pitanja o smrti, umiranju, procesu umiranja ili bilo čemu drugom", napisala je u objavi koja je privukla velik interes.

Na pitanje je li joj posao promijenio pogled na smrt, odgovorila je kako vjeruje da smrt može biti lijep proces. "Smatram da je smrt dio života, baš kao i rođenje. Vjerujem da može biti lijepa kada se dogodi uz pažnju i suosjećanje. Moje se gledište donekle promijenilo, no i prije sam se brinula o pacijentima na dugotrajnoj skrbi, od kojih su mnogi preminuli dok sam bila uz njih. Uvijek je čast pomoći nekome da mirno ode kamo god da idemo. Neizmjerno mi znači što mogu svakodnevno raditi ovaj posao", pojasnila je.

"Vide ljude i kućne ljubimce koji su preminuli"

Jednog korisnika zanimalo je postoji li život nakon smrti, na što je sestra opisala česta iskustva svojih pacijenata. "Osobno mislim da je ono što se događa nakon smrti izvan naše ljudske moći shvaćanja. Naši sićušni ljudski mozgovi nisu sposobni pojmiti složenost onoga što bi smrt mogla biti. Ono što znam jest da mnogi moji pacijenti prije smrti vide ljude i kućne ljubimce koji su već preminuli", navela je.

"U medicini to nazivamo halucinacijama, no na svakome je da vjeruje u što želi. Pacijenti često pružaju ruke prema ljudima i stvarima koje mi ne vidimo. Te im vizije ili halucinacije obično donose utjehu. Podiže li se za njih neki veo? Nisam posve sigurna. Mislim da neću ni biti dok i sama ne umrem", dodala je.

Priznala je i da se zbog prirode svog posla sada znatno manje boji smrti. "Puno se manje bojim! Svakim danom mi se čini da mi je sve ugodnija pomisao na vlastitu smrt. Definitivno je bilo pacijenata koje nikada, ali baš nikada neću zaboraviti", rekla je.

"Stalno plačem. Cijeli život sam željela biti medicinska sestra. Kad sam počela raditi, zaista sam osjetila da je ovo moj pravi poziv", zaključila je.