"NO MORE drugs for that man!" Malo ljudi voli i filmove Johna Cassavetesa, i akcije 80-ih/90-ih, i stvari poput Notebooka ili Osvete na ženski način, ali dovoljno je da jedna od te tri stavke pripada vašem ukusu da bi vam Nick Cassavetes bio zanimljiva ličnost.

Sin legendarnog Johna, jednog od rijetkih američkih top redatelja koji su prkosili svim normama i snimali filmove koji se ne uklapaju u bilo što holivudsko ili konvencionalno, mali Nick je svoje prve korake zabilježio u ćaćinim djelima Muževi (1970) i Žena pod utjecajem (1974). U ovom drugom mu je i majka Gena Rowlands imala jednu od svojih najboljih uloga.

Dobro, to su male role, čak nepotpisane, a u pravu glumu ulazi sredinom osamdesetih i njegov glumački put je u narednih petnaestak godina zanimljiv, ali i samo uvod u redateljske vode. Uz svu objektivnost, mora se reći da mu je ta glumačka faza realno jača od one kasnije jer je igrao u nekim bruka dobrim akcijama i uvijek bio upečatljiv.

Režirao osam filmova

Prvo s kolegom juniorom, mladim Charliejem Sheenom u Utvari. Poslije je bio pametniji od dvojice braće Gorch u potjeri za slijepim Rutgerom Hauerom u Slijepoj furiji (njihova imena Tector i Lyle su naravno direktan omaž braći Gorch iz Peckinpahove Divlje horde), još nekoliko A-B ostvarenja, a tu je apsolutno neizbježna i uloga Dietricha Hasslera, desne ruke Castora Troya u Face/Off Johna Wooa. Dobar partner za podijeliti liniju, također zadužen za neke naizgled suvišne (ili bar previše očite) replike koje su prezabavne u njegovoj izvedbi ("I hate cops", "Hey, Sean, how's your dead son?", pa i ona s početka teksta).

Režirao je ukupno osam filmova, među kojima su spomenuti Notebook i Osveta na ženski način (The other woman), pa John Q, Alpha dog, Sestrin čuvar, većinom baš otvoreni "moneymakeri" za američko tržište, ništa nalik avangardnim djelima starijeg Cassavetesa. Možda je to i pošteniji pristup, a svakako je lakši i isplativiji. Majci je često davao uloge, čisto da pokaže svim mlađim glumicama kako se to radi.

Dobar je momak Nick Cassavetes, a iako ništa nije napisao i režirao već skoro desetljeće, možda još nije kasno da pod stare dane upotrijebi malo naslijeđenog šlifa za filmsko stvaralaštvo i s autorske strane nam podari nešto pametno poput svog starog. Navijamo za to.