DRAGUTIN Lerman rodio se u Požegi 1863., a već je kao dječak volio čitati o dalekim zemljama i krajevima. Bio je ljubitelj putopisa te je i sam htio istražiti svijet. Poznat nam je zbog svojih putovanja u Kongo, gdje je pisao o kulturi tamošnjih naroda.

Već je kao adolescent otišao na solo putovanje Europom te u par godina vidio sve od Londona do Zagreba. Mladost je proveo školujući se u Karlovcu, a jednog dana naišao je na pamflet iz Francuske koji je pozivao sve mlade željne putovanja da se uključe u belgijsku ekspediciju u Kongo. Lerman i njegov prijatelj odmah su se prijavili te se oduševili kada su dobili vijest da su primljeni.

1882. godine kreću na ekspediciju koju je predvodio Henry Morton Stanley. Radi se o britansko-američkom istraživaču koji je poveo više ekspedicija u srednju Afriku. Henry se tijekom putovanja sve više oslanjao na Lermana i povjeravao mu sve veće i bitnije zadatke. Rekao je za Lermana da je energičan, ali isto tako oprezan i pouzdan. Požežanin je tijekom ekspedicije usvojio osnove jezika nekih plemena pa je postao još bitniji Stanleyu.

Na početku putovanja umire Lermanov kolega, no to nije ubilo njegov duh. Dragutin je uskoro postao glavni povjerenik za istočni Kongo te je bio poznat novinarima kao jedan od najbitnijih članova Stanleyeve ekspedicije. 

Humanitarci ili kolonizatori

Afričke ekspedicije u vrijeme druge polovice 19. stoljeća uglavnom su bile preduvjet za kolonizaciju i eksploataciju tamošnjih naroda. Belgijski kralj Leopold II. financirao je takve ekspedicije kako bi osnovao belgijske kolonije, no nismo sigurni koliko su Stanley i Lerman bili upoznati s pravim motivima belgijskog kralja. Lerman je tijekom ekspedicije djelovao humanitarno te su on i Stanley često raspravljali o mogućnostima kako bi pomogli lokalnim plemenima. 

Istraživali su središnji Kongo gotovo 10 deset godina te mapirali nepoznata područja, a na Lermanovo inzistiranje, jedni od slapova u Kongu danas nove ime Zrinski, naravno, po hrvatskoj plemenitaškoj obitelji.

Dragutin Lerman umro je na današnji dan 1918. godine u Kraševu. Tamo je podignut spomenik u njegovo ime, a njegov dnevnik izdan je u dva dijela. Upravo su te knjige inspirirale novu generaciju hrvatskih istražitelja, a braća Seljan, koja su kartografirala Južnu Afriku u 20. stoljeću, navode Lermana kao svog najvećeg uzora.