SLOVENSKI vatrogasac Matjaž Merkužič bio je jedan od 250 vatrogasaca koji su branili Brač od najvećeg požara koji je ugrozio kuće i ljudske živote. No, za razliku od svojih kolega, on se na požarištu našao sasvim slučajno. U Hrvatsku je došao na godišnji odmor.

Umjesto odmaranja s partnericom, Matjaž je dane proveo u vatrogasnom odijelu, rame uz rame s hrvatskim kolegama. U zemlji u kojoj je bio turist, uključio se u intervenciju i zajedno s njima branio kuće i ljude, riskirajući vlastiti život.

Galerija

Na prvoj liniji obrane. "Nisam ih mogao ostaviti"

"Vatrogasac si bez obzira na to nalaziš li se u drugoj državi ili na godišnjem odmoru", govori nam Matjaž. Vatrogasno odijelo koje je uvijek uz njega ovaj je put izvukao iz automobila i već prvog dana požara stavio se na raspolaganje hrvatskim kolegama.

Četiri najkritičnija dana proveo je na požarištu, spavajući tek nekoliko sati i braneći otok koji mu je posljednjih deset godina postao drugi dom, uz kolege iz Supetra s kojima ga, osim vatrogastva, veže i dugogodišnje prijateljstvo.

"Ne znam kojim riječima opisati ono što se danima događalo na terenu. Bilo je užasno i morao sam ići s njima, nisam ih mogao ostaviti. Kad smo došli u Ložišća, požar je bio velik i išao je prema naselju. Ugrožene su bile kuće i ljudi. Nismo imali puno vremena ni za spavanje, ali danas bih rekao da smo uspjeli jer nije bilo ljudskih žrtava, a uspjeli smo obraniti i veliki broj kuća", prepričava nam Matjaž Merkužič.

Najveći požar na Braču. "Bio je kaos"

Matjaž je vatrogasni zapovjednik u CZR-u Domžale u Sloveniji, a iskustvo u obuci za šumske požare i godine provedene na terenu na Braču pomogli su mu da se pripremi za jedan od najzahtjevnijih požara koje je otok doživio.

Ovoga puta gasio ga je rame uz rame s vatrogascima Supetra i zapovjednikom Operativnog područja Brač, ulazeći u najizloženije dijelove požarišta. Ispred njega je bila obrana uvale Osibova i obližnjeg turističkog naselja, gdje je od vatrene stihije spašeno nekoliko stotina turista.

"Bio je kaos, kaos koji smo mi pokušali kontrolirati. Osjetili smo tu silu i moć prirode koja više nije ista kakva je bila prije 10 godina. Večer kad je vatra krenula prema uvali Osibova, takvo nešto nisam nikad vidio u svojih 20 godina karijere profesionalnog vatrogasca.

Najveći problem je bio što su nam putevi bili odsječeni pa nismo mogli doći do samog rezorta i objekata da bismo uopće izvukli ili spasili ljude koji su unutra", ispričao nam je vatrogasni zapovjednik Operativnog područja Brač, Nikola Martinić - Dragan Peruzzo.

Nije stao ni sa žuljevima na nogama

Pred vatrom koja je gutala sve pred sobom stalo je više od 250 vatrogasaca, uz pomoć zračnih snaga. Zajedno su obranili otok. U najteže dijelove požarišta Matjaž je ušao s njima, iako nije morao. Kažu da im je njegova prisutnost davala dodatnu snagu u trenucima kada ih je sustigao umor, a silina požara prijetila slomiti svaki pokušaj obrane.

"Mi smo zajedno ovih 3-4 dana proveli na požaru i njemu, stvarno, koju god zapovijed je dobio, ništa mu nije bilo teško izvršiti i napraviti. Svjedočio sam kad je skinuo čizme sa svojih nogu da ima na obje noge dva velika krvava žulja. Vratio je čizme i dalje je izdržao dva dana - nikad nije rekao da više ne može ili da će stati. Znači, samo je išao i nije stajao.

Kad smo zajedno bili dolje, u pustinji Blaca, gdje smo štitili kulturno dobro, odnosno samostan koji je jako važan otočanima, on je na sebe preuzeo najteži teret - pumpu koju smo nosili kako bismo mogli obraniti samostan.

Do njega morate pješačiti kilometrima. Nije dao da je nosi itko osim njega, iako je imao velike žuljeve. Za njega nema ništa što je preteško i uvijek će zaštititi svakog vatrogasca koji stoji pored njega", ispričao nam je vatrogasac Ivica Tanjić - Crni.

Zapovjednik: Zbog njega sam bio bolji i brži

Dok razgovaramo o svemu što je prošao na požarištu, pitamo ga je li u nekom trenutku pomislio stati, odmoriti i pustiti druge da nastave. Matjaž samo odmahne rukom govoreći o tome kao da je upravo on imao sreće što se tog dana našao na Braču i mogao pomoći svojim kolegama i prijateljima.

Ni kad se požar većim dijelom ugasio nije otišao. Ostao je na terenu sve do posljednjeg dana godišnjeg odmora kada se uputio prema Sloveniji. Sve što je napravio ne doživljava kao nešto posebno. Za njega je to, jednostavno, biti vatrogasac.

"Kad pitate Matjaža, on će kazati isto što bih i ja kazao da sam bio jedan od preko 250 vatrogasaca koji su bili na terenu - to bi svaki vatrogasac rekao. Međutim, za mene osobno, gledajući Matjaža, on je bio motivacija.

Motivacija da netko tko tu ne mora biti, čiji posao nije tu, čija sudbina uopće nije bila da bude tu, može biti negdje drugdje i uživati na moru. A on je bio na prvoj liniji, izložio sebe, izložio sve što ima da bi pomogao nekome drugome, da bi pomogao nama koji smo tu morali biti.

To je nešto što me definitivno kroz cijeli požar pratilo i dalo mi na razmišljanje - ako je on tu, da i ja definitivno moram biti tu - i to mi je dalo poticaj da budem još bolji, brži i jači", govori nam zapovjednik Nikola Martinić - Dragan Peruzzo.

Postao je pravi Bračanin. "Samo Hajduk i pomalo"

Iako je na požaru bio daleko od svog doma, u drugoj državi i usred godišnjeg odmora, Matjaž kaže da se na Braču nije osjećao kao stranac. Kroz godine vatrogastva na otoku je stekao prijatelje, a sa zapovjednikom Peruzzom i njegovom obitelji razvio je i obiteljski odnos. Špela je tako godišnji na Braču provela bez Matjaža, ali ne i sama.

"Kada u životu imate vatrogasca, morate se naviknuti na ovakve situacije. Na godišnjem je bilo dobro i bez Matjaža, žene ostalih vatrogasaca su se dobro brinule o meni i bilo nam je super. Ne mogu reći da se nisam brinula za njega, ali znala sam da oni čuvaju jedni druge isto kao što smo se pazile mi žene", ispričala nam je kroz smijeh Špela te dodala kako je ponosna na njega.

Iz velikog šumskog požara, govori nam Matjaž, ponijet će sa sobom u Sloveniju neprocjenjivo iskustvo. No, poprimio je od Bračana i neke životne navike, govori nam kroz smijeh.

"Postao sam navijač Hajduka i pratim utakmice, ovdje ni ne mogu za nikog drugog navijati, odmah bih završio u moru", govori nam kroz smijeh Matjaž i dodaje da je usvojio i otočki životni moto "pomalo".

Između vatre i života uvijek stoje oni

Uz iskustvo s požara koje će prenijeti svojim kolegama, Matjaž sa sobom iz Hrvatske nosi i komadić Brača. Nakon svake intervencije ponese kamen s požarišta, malu uspomenu na ono što je prošao s kolegama i prijateljima.

Požari iz godine u godinu postaju sve veći, brži i nepredvidljiviji. Vatra guta sve pred sobom, a između nje i ljudskih života stoje upravo oni. Često ih nazivamo herojima, iako sami taj naziv nikada nisu tražili.

Jedan od tih činova herojstva Matjaž je podijelio s 250 vatrogasaca, braneći otok kao vlastiti dom. Jer herojstvo za njih nije titula. To je trenutak u kojem, kad vatra krene, više nije važno gdje ti je dom. Važno je sačuvati živote.