JAPAN je zemlja koja nudi nevjerojatnu raznolikost iskustava, od duboke kulture i povijesti do suvremene tehnologije i prirodnih ljepota. Koliko se razlikuje turistički posjet Japanu od života njihovog naroda otkrio nam je Adam Rakić, frontmen srpskog benda Senshi.

U Japanu je turistički bio tri puta, a prilikom četvrtog putovanja odlučio je ostati živjeti tri mjeseca u jednoj od najmnogoljudnijih država na svijetu. Prvi put je Japan posjetio 2015. godine kada se, priča nam, raspametio vidjevši potpuno drugu dimenziju grada u odnosu na europske gradove koje je do tada obišao. 

No nakon tri mjeseca života u Tokiju shvatio je kako nije sve idealno. Kao nedostaci ovog grada ispostavile su se velike gužve i redovi na svakom koraku, mali stanovi, a problem mu je stvarao i jezik, jer Japanci ne pričaju engleski.  

"Od malih nogu me je zanimala japanska pop kultura, a upoznat sam s istom jer se bavim animacijom i grafikom za videoigre, pa veći dio inspiracije dolazi iz Japana. Odrastao sam na anime crtanim filmovima i zbog toga sam prvi put otišao u Japan. Kasnije je došla i muzika. 

S bendom smo imali dvije turneje i postali smo popularniji u Japanu nego u Srbiji. Svirali smo i u Tokiju, klub je bio prepun. Iz nekog razloga nas tamo baš vole slušati. Iako ne izlaze često, Japanci se znaju zabavljati i baš uživaju.

Atmosfera je bila odlična. Oni poštuju sve izvođače i jednako se zabavljaju uz one nepoznate kao i uz 'face'. Što se tiče organizacije, to je sve na velikom nivou. Vrlo su ozbiljni i organizirani, nema grešaka i nitko ne kasni", priča nam Adam. 

Velike gužve i depresivan grad

U tri mjeseca života u Tokiju kaže da je uspio vidjeti kako zapravo žive Japanci i koliko se taj život razlikuje od turističkog posjeta. 

"Japanci su vjerojatno najljubaznija nacija, poštovanje prema ljudima kod njih je na visokom nivou. Svi su ti spremni pomoći bez da ih pitaš za pomoć. Puno rade, ali su jako organizirani. Kod njih je zanimljivo da žive prema rasporedu i jako se teško dogovoriti za izlazak. 

Tek kad sam došao, prijatelje koje poznajem preko muzike sam zvao na piće, a oni su mi odgovorili kako imaju slobodnu večer za tri tjedna. To kod njih funkcionira puno drugačije i puno teže se dogovoriti za izlazak nego kod nas", govori Adam. 

Ističe kako za one s manjim primanjima Tokio može biti jako depresivan grad. 

"Dok sam živio u Japanu, radio sam iz stana, ali sam primijetio neke mane ovog velikog grada. Iako je grad jako dobro povezan javnim prijevozom, dugo se putuje s jednog kraja na drugi i gužve su ogromne. Posebno u metroima kada završe s poslom. Ponekad se nije moglo ući u nekoliko vozova koliko su bili pretrpani ljudima. Svugdje se čeka u redovima.

Grad može biti jako depresivan ako puno radite ili nemate dosta dobra primanja. Napravljen je tako da vas sve mami van, dok s druge strane Japanci jako puno rade i nemaju vremena za druženja", rekao je.

Život u 20 kvadrata za 1400 eura 

Po pitanju troškova u Japanu su, kaže, jeftiniji hrana i cigarete, dok je sve ostalo, uključujući noćni život i podstanarstvo, dosta skuplje. Živio je u malom stanu od svega 20 kvadrata, kojem je u hodniku bila smještena kuhinja, a osim WC-a, imao je sobu s krevetom, radnim stolom i ormarom. 

"Prije tog stana živio sam u Airbnbju i to je bio puno bolji stan, ali je bio jako skup. Plaćao sam ga 2100 eura. Zadnji mjesec sam se prebacio u drugi stan, koji sam plaćao 1400 eura. Njega mi je pomogao pronaći prijatelj, ali sama birokracija koju sam trebao obaviti kako bih iznajmio stan je previše komplicirana.

Sve papire sam morao popunjavati na japanskom. Uz to, da bih uopće mogao iznajmiti stan, za mene je trebao garantirati netko od lokalaca. 

Za kratkoročan najam su cijene gotove iste u cijelom gradu, ali i ponuda. To su većinom jako mali stanovi s bijelim zidovima i namještajem. Situacija s dugoročnim najmom je malo drugačija. Tu su ipak malo veći i bolji stanovi. Cijena mog stana za najam na dvije godine bila je 900 eura", priča nam Adam. 

"U restoranu je obrok s pićem 6 eura"

Za skroman život u Tokiju, kaže Adam, Japanci moraju izdvojiti minimalno 2000 eura mjesečno. 

"Dosta Japanaca zapravo jede po restoranima, oni rijetko kuhaju doma jer je hrana dosta jeftina. Obroke sam plaćao recimo 1000 jena ili 6 eura, a to uključuje i piće. Kod njih je još zanimljivo to da u restoranima imaju plastične prikaze jela koji izgledaju identično onom što ćete dobiti. 

Uz to, tamo je sva hrana prikazana na ambalaži u stvarnoj veličini koji dobijete unutar pakiranja tako da vas neće varati s izgledom ili veličinom proizvoda. Trgovine su im isto jeftine i možete kupiti sendvič za 1 euro. Kada je u pitanju McDonald's, svi proizvodi su im puno jeftiniji nego u europskim državama. I tamo sam burgere plaćao oko 1 euro. 

Zanimljivo je kako imaju gotove sendviče s jajima, koji su postali popularni na društvenim mrežama, i stvarno su jako ukusni iako sam prvo bio skeptičan kakav će im okus biti. Uz to, u tim trgovinama se može kupiti sve, apsolutno sve. Od hrane pa do kišobrana", opisuje Adam. 

"Japanci vole piti alkohol, ljubazni su i ne psuju"

Kao još jednu od zanimljivosti u Japanu izdvojio je to što se na ulicama ne mogu pronaći koševi za smeće, a ulice su čiste bez papirića. Uz to, kod njih je, govori nam, pušenje zabranjeno u javnom prostoru te imaju posebne, izolirane prostorije. Dodaje kako je pušenje malo komplicirano i u stanu, jer se kod njih otpad sortira i odvozi različitim danima.

"Nije mi se bilo teško naviknuti na to što nisam smio pušiti na javnom mjestu, kao ni to što nisam imao gdje bacati smeće. Spremio bih papir pa ga bacio u stanu. Meni su problem predstavljale velike gužve, mali stan i jezik. Japanci ne znaju engleski. Moja ekipa je znala jer smo svi u muzici, ali opet ne možeš s njima produbiti priču jer ne znaju toliko dobro engleski. 

S druge strane, bez obzira na to što ne znaju jezik, ako vide da si stranac i da si se izgubio, sami će ti prići i pokušati pomoći i objasniti kojim putem moraš ići. To mi se dogodilo nekoliko puta. Jako su ljubazni i susretljivi. Uz to, oni u svojoj kulturi nemaju psovke, jako su pristojni", ističe Adam. 

Otkrio nam je kako se Japanci znaju jako dobro zabavljati te da je konzumacija alkohola u njihovoj kulturi normalna. 

"Imaju vrlo kvalitetan alkohol od kojeg te sutra neće boljeti glava. Vole piti i zabavljati se. Mislim da nisam nikog upoznao da ne pije alkohol. Bilo mi je zanimljivo to što se kod njih uz alkohol ne veže negativna konotacija. Poslovni ljudi na sastancima konzumiraju alkohol i ako ga naručiš u popodnevnim satima, neće te smatrati pijancem."

Iako je od malih nogu zaljubljenik u njihovu kulturu, kaže kako se neće više upuštati u avanture od nekoliko mjeseci, no kao turist će se rado vratiti.