U SURADNJI s Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1987. godine koji govori o religiji, mladima i njihovim odlascima u crkvu te otkriva koliko su Jugoslaveni tada zapravo bili religiozni. O toj temi govorio je dr. Ivica Maštruko, tadašnji profesor sociologije religije na zadarskom fakultetu.

Listopad 1987: Jedno vrijeme religioznost u nas bila je u blagom opadanju, ali posljednjih godina upravo među mladima je znatno osnažena. Sve je više mladih u bogomoljama, sve su češća crkvena vjenčanja ili pak mijenjanja imena u krsna imena. O tome smo razgovarali s dr. Ivicom Maštrukom, profesorom sociologije religije, delegatom u Saboru SR Hrvatske i članom Savjeta za idejno-teorijski rad CK SKH.

Dr. Ivica Maštruko, profesor sociologije religije na zadarskom fakultetu idealna je osoba za razgovor na temu religije i mladih. Posve običnog načina izražavanja i mladenačkog duha, Maštruko od prve plijeni pažnju sugovornika. U političkom životu, dr. Maštruko je delegat u Saboru SR Hrvatske i član Savjeta Centra za idejno-teorijski rad CK SKH. Poznat je i kao vatreni zagovornik izmjena u delegatskom sistemu, odnosno autor inicijative "neposrednih izbora" od općine do federacije. Ovom prilikom s Maštrukom smo razgovarali o religiji i svemu što se uz nju danas veže.

Da počnemo od one Marxove teze da je religija opijum za narod. Je li to stvarno tako?

Ako se o religiji govori teorijski, onda svi uglavnom polaze od konkretnog, institucionaliziranog oblika religije. U ovom slučaju, religija u određenim povijesnim razdobljima može imati funkciju alkohola ili opijuma. Ali, istodobno u svim univerzalnim religijskim sistemima uvijek je sadržan i jedan dio protesta, nemirenja sa stanjem u kojem se čovjek nalazi (Marxovo tzv. "prezreno biće").

Točnije, religija je posredno priznanje čovjeka - samoga sebe, jer u sebi sadrži elemenat nade. A nada je izraz nezadovoljstva, nemirenja s postojećim i u sebi nosi naboj koji može biti i revolucionaran.

Važi li to i za socijalističke zemlje? Za nas, naprimjer?

Socijalističko društvo nije ateističko društvo! Jugoslavija nije ateistička država. Socijalizam pretpostavlja zajedničko učešće i vjernika i onih drugih. Samim time ne pretpostavlja se ni isključenje religiozne svijesti. Socijalizam kao društveni koncept nije suprotstavljen niti jednom od postojećih religioznih sistema.

S druge strane, socijalno-političke doktrine velikih religijskih sistema nisu u temelju suprotstavljene socijalizmu kao društvenom uređenju. Međutim, na razini interpretacije tih doktrina, ovisno o hijerarhiji, dolazi do drukčijih situacija. Naprimjer, kad Crkva govoreći o konkretnom društvu, izražava neslaganje s njegovim opredjeljenjima i praksom tj. temeljnim pravima vjernika. To se događa zbog toga što hijerarhija daje sebi za pravo da u društveno-političkom životu posreduje za interese vjernika.

Kod svećenika u Jugoslaviji prisutno je opredjeljenje za jedan samoupravni socijalistički kontekst. To pokazuju, recimo, "Teologija socijalizma", "Teologija samoupravljanja" Vekoslava Grmiča, a i znatan broj svećenika i teologa. Međutim, oni nisu na istaknutim hijerarhijskim položajima.

Uzroci porasta religioznosti

Koliko su Jugoslaveni zapravo religiozni?

Istraživanja pokazuju da je u zadnjih nekoliko desetljeća u nas religioznost u blagom opadanju. Ali, među mladima je religioznost produbljena, snažnija, a posljednjih je godina došlo do snažnog porasta manifestacija religioznosti.

Što je tome uzrok?

Prije svega porast broja religioznih manifestacija, a usporedno s time i manifestativno prisustvo mladih. S druge strane, to govori o porastu - uvjetno rečeno - demokratičnosti u društvu. Iskazivanje religioznosti bez društvenih posljedica.

Drugi značaj u svemu tome jest taj da se jedan dio mladih okreće aktivnostima u religijskim ustanovama kao obliku kontrakulture. To je protest spram oficijelne kulture, koja je temeljno ateistička. Ako nemaju druge mogućnosti, mladi se okreću jedinoj instituciji za koju misle da se u njoj mogu dobro snaći.

Znači li to da je u takvim situacijama potpuno zatajila omladinska organizacija?

Točno tako! Omladinska organizacija je na određen način izgubila povjerenje mladih. U njoj sjede ljudi koji se ne žele približiti vjernicima. Naprimjer, mladi vjernik u toj organizaciji ne može napredovati, pa prema tome u njoj ne vidi ni svoj interes. Iako to nije zacrtano u omladinskim programima, odbacivanje vjernika je povezano s praksom.

Može li se na neki način vezivanje mladih za religiju povezati s inatom i pomodarstvom?

Dakako. Evo primjera. Ljetos je na zadarskom području bilo zabranjeno održavanje "Iške fešte" u Malom Ižu, čiji je organizator bio i SSO. U tom malom revolucionarnom mjestu mnogo je ljudi poginulo u ratu. Nepromišljenom akcijom političkih institucija i SUP-a ta je fešta zabranjena i uslijedio je kolektivni protest.

Sljedeće nedjelje svi su mladi otišli u crkvu. Ne iz uvjerenja već iz protesta. I baš u takvim ili sličnim slučajevima mi kao društvo nismo dovoljno elastični za takve stvari.

U zadnje vrijeme među mladima zamjećuje se pomama za oltarima. Sve su češća crkvena vjenčanja ili pak mijenjanje imena u krsna imena. Kako to tumačite?

Uzimanje krsnih imena tumačim kao identifikaciju nacionalnog i vjerskog. To je povratak temeljnim religijskim opredjeljenjima. Povećanje broja vjenčanja u crkvi vezano je za razumljivu ljudsku potrebu za njegovim mitološkim doživljavanjem svijeta. I odrasli čovjek u današnjem svijetu ima potrebu za drukčijim načinima, poetskim, emotivnim doživljajima. A takve manifestacije imaju veliko značenje za pojedinca.

Madonna u kafićima

Možete li biti konkretniji?

Evo, pokušat ću! Našim osnovnim organizacijama SK u bilo kojoj radnoj organizaciji, niti najborbenijim ateistima nije palo na pamet da se suprotstave Djeda Mrazu. To je nepostojeće mitološko biće! On je zamjena za Svetog Nikolu, djelitelja darova djeci. Ili recimo Crvenkapica, bajke, vile... Ne možete to oduzeti djetetu, a ne ponuditi mu zamjenu.

To važi i za Božić. Sjetite se žita - ono je tu simbol rađanja prirode. Ili Uskrs - uskrsnuće prirode. Na isti je način Crkva preuzela proslavu Prvog maja i nazvala je danom Svetog Josipa Radnika. Isto tako komunisti i ateisti prilikom vjenčanja stavljaju sebi prstenje na ruku, a ne znaju da su to religijski simboli.

Ili, recimo jaslice! Zašto svi nose djecu u jaslice? Zbog toga što su one simbol Krista. A kod našeg socijalističkog matičara, da se vratim na vjenčanje, oduzeta je prilika mladima za slavlje. Zato neki teže tome da se taj dan slavlja obilježi na odgovarajući način. A to dovodi do svjetovnih oblika religioznosti, kao što su moda, glazba, sport...

Mislite li tu i na pjevačicu Madonnu? U zadnje vrijeme sve se češće otvaraju kafići i picerije s njezinim imenom!

Točno, to je kult! Govori se o kultu Madonne, o kultu Dražena Petrovića. I mi govorimo o "svetinjama revolucije". Ljudi ne mogu živjeti bez manifestacija i rituala. Pogledajte samo odnos prema grbu, prema zastavi, paradama... Sve to ima važnu ulogu u životu i to je vezano sa svakodnevnom životnom potrebom. Isto kao i ritual u ljubavi ili u seksu.

Pojedinci smatraju da je povećavanje religioznosti kod mladih jedan od uzroka što mladi ne žele da se primaju u redove Saveza komunista. Što vi mislite o tome?

To nema veze jedno s drugim! Evidentno je da je i nakon rata bilo religioznih ljudi. Opće stanje u društvu i totalni gubitak ugleda Saveza komunista kod mladih razlog su nezainteresiranosti omladine za prijem u Partiju. Mladi ne prihvaćaju organizaciju koja se poziva na ugled u prošlosti i dostignuća u prošlosti.

Drugo, tu je prisutan i gubitak povjerenja u ono što nudi Savez komunista u sadašnjem trenutku. U tom kontekstu mladi ne vide ni na individualnom ni na društvenom planu realizaciju stavova i ideja koji bi zadovoljili njihovo zanimanje. Razumljivo je stoga da postoji otpor prema ulasku u partijske redove.

Božić, fritule, bakalar

Znači li to da je Savez komunista u bici za mlade prednost ustupio religijskim institucijama? Što to znači za podmlađivanje i omasovljenje članstva SK?

Partiji nije bitno to masovno članstvo, jer ona može i bez toga. Ja ne vidim problem u tome, jer snaga Partije u našem slučaju nije u broju članstva i učešću u vlasti, nego u snazi ideja. Za sadašnji program, nažalost, nema dominantnih ideja koje bi privukle mlade.

Na drugoj strani zamjetno je da se mladi okreću i raznoraznim vjerskim sektama. Što je tome razlog?

Mladi ljudi, religiozno senzibilni, nezadovoljni su i s postojećim religijskim sistemima. Oni ne nalaze sebe u tim krutim i nedemokratskim institucijama. Zbog toga iz dana u dan raste broj novih religioznih pokreta.

U posljednje vrijeme novi društveni pokreti također su okupili velik broj mladih. Neki tvrde da su i ti pokreti religiozno obojeni. Ekološki, naprimjer...

Ekološki pokret nosi u sebi mitološka obilježja. On u sebi nosi utopijski naboj protiv primarnih oblika čovjekova življenja. I to ne znači samo zadovoljenje određenih čovjekovih životnih potreba, već naboj za određenim drukčijim svijetom.

Vi ste za govornicom Sabora SR Hrvatske bili zagovornik da se mladima koji pohađaju vjerske škole osigura zdravstvena zaštita. Kako to obrazlažete?

To pitanje nije riješeno zbog neprihvaćanja pojedinih saborskih vijeća. U drugim republikama je to regulirano. Ta su djeca - djeca naših ljudi, naših radnika. I nema posebnog razloga da se tretiraju drukčije. A zdravstvena zaštita znači moralnu ljudsku solidarnost i humani, socijalistički odnos prema toj djeci koja su to odabrala za svoj poziv.

Zašto od njih već sada praviti neprijatelje socijalizma? Od njih treba stvarati socijalističke popove, da se tako izrazim! A ne ovo drugo!

Prošle su godine velik interes javnosti izazvale božićne čestitke. U Sloveniji je Božić proglašen za Dan narodnih običaja. Kakva je u tom pogledu situacija u SR Hrvatskoj?

U Hrvatskoj to nije realno za očekivati, jer je drukčija religijska situacija nego u Sloveniji. Ovdje je drukčiji odnos religijskih institucija i vlasti. Ti su odnosi opterećeni koječime. Zbog toga na te manifestacijske čestitke treba pričekati.

Mi smo skloni kao društvo sve proglasiti religioznim. Može li se u to, da vas pitam na kraju ovog razgovora, uvrstiti i jedenje bakalara i fritula za Božić?

Što se tiče fritula - njih će biti! A što se tiče bakalara, ako ga bude nakon ovih mjera Saveznog izvršnog vijeća i ja ću ga rado pojesti...

Razgovarao: Damir Strugar (Top, 1987.)