POTEZ trkača koji je mislio da samo pokazuje uobičajenu solidarnost s drugim trkačima tako što im se u prolazu prijateljski nasmiješi ili mahne, izazvao je žestoku raspravu na internetu. Naizgled bezazlena gesta otvorila je puno šire pitanje sigurnosti žena i svakodnevnog opreza koji mnoge od njih moraju imati kako bi mogle vježbati, hodati ili jednostavno boraviti na javnim mjestima.

Muškarac je u objavi na Redditu, koja je u međuvremenu postala viralna, priznao da je zbunjen time što mu trkačice najčešće ne uzvraćaju na, kako kaže, pristojne pozdrave. "Inače sam tip koji u prolazu trkačima mahne ili se lagano nasmiješi", napisao je.

Primijetio je da mu muškarci gotovo uvijek uzvrate, dok žene uglavnom gledaju ravno ispred sebe i ne reagiraju. Pritom je naglasio da ne usporava, ne bulji, ne mijenja smjer i ne pokušava započeti razgovor.

Pitao se je li njegov pozdrav ženama neugodan

"Iskreno, to je samo mali znak trkačke solidarnosti. Nešto kao: u istom smo timu idućih 30 ili 60 minuta patnje, idemo, izdržat ćemo", objasnio je, a zatim upitao može li pozdrav muškarca, dok žena trči sama, djelovati kao neželjena pažnja ili sigurnosni problem.

Njegova objava izazvala je tisuće reakcija i otvorila raspravu o uznemiravanju, sigurnosti žena i mjerama opreza koje mnoge poduzimaju kada su same na javnim mjestima.

Žene objasnile zašto ne uzvraćaju pozdrave

"Naučila sam da me pristojnost može dovesti u opasne situacije. Pozdrav ću uzvratiti samo ako sam na javnom mjestu gdje ima puno ljudi", napisala je jedna korisnica.

Druga je opisala kako je običan kontakt očima s muškarcem u tramvaju bio protumačen kao poziv, nakon čega ju je pratio i udario kada mu je jasno rekla da je ostavi na miru.

Treća je napisala da je jednom mahnula muškarcu na putu kući s posla, a on ju je nakon toga pratio sve do kuće. "Govorio mi je neke od najodvratnijih stvari koje sam ikada čula, pokušavajući me nagovoriti da pođem s njim u stan. Zato više ne mašem ljudima dok hodam", napisala je.

Neke trkačice prije izlaska poduzimaju niz mjera opreza

Rasprava se poklopila s nedavnom objavom fitness influencerice Lily Williams, koja je podijelila popis mjera opreza koje poduzima prije svakog trčanja. Među njima su nošenje reflektirajućeg prsluka, slanje lokacije prijateljima, trčanje isključivo dobro osvijetljenim rutama i nošenje osobnog alarma.

Brojne priče iznenadile su i mnoge muškarce koji su se uključili u raspravu.

"Svaka žena koju poznajem ima barem dvije ili tri priče o jezivim tipovima koji su ih počeli pratiti samo zato što su na trenutak bile prijateljski nastrojene", napisao je jedan korisnik.

"I sam sam trkač i dobro znam da trebam gledati ravno ispred sebe i držati jezik za zubima. Ako primijetim da je žena prva primijetila mene, tada ću možda mahnuti ili pozdraviti, ali samo ako se ona prva obrati", dodao je drugi.

"Šteta je kad znaš da nisi prijetnja i samo pokušavaš biti ugodan prema strancu, ali stvarno ne krivim žene zbog toga", napisao je treći. "Krivim muškarce koji su ih natjerali da se tako ponašaju radi vlastite sigurnosti."

Većina žena osjeća se nesigurno dok trči sama

Podaci pokazuju koliko je problem raširen. Istraživanje tvrtke Quantum Market Research pokazalo je da se 75 posto žena osjeća nesigurno dok noću same hodaju gradom, u usporedbi s 45 posto muškaraca. Studija tvrtke Adidas pokazala je pak da čak 92 posto žena brine za svoju sigurnost dok trči sama.

Cara Gleeson, vršiteljica dužnosti izvršne direktorice organizacije Our Watch, za news.com.au opisala je to kao težak i nepravedan teret. "Žene se kroz svakodnevni život kreću neprestano misleći na sigurnost", rekla je Gleeson. "A to je toliko normalizirano da često prolazi neprimijećeno."

Istaknula je da bi žene trebale imati pravo sigurno vježbati na javnim mjestima, bez straha, stalnog opreza i rizika od nasilja. "Ipak, za mnoge od nas čak i odlazak na trčanje sa sobom nosi opasnosti i brige o kojima muškarci rijetko moraju razmišljati", rekla je.

Strah žena treba ozbiljno shvatiti

Gleeson je podsjetila da je nasilje nad ženama moguće spriječiti i pozvala zajednicu da ozbiljno shvati problem. "Apsolutni minimum je da žene mogu sigurno obavljati svoje svakodnevne aktivnosti. Zajednica mora učiniti sve što može kako bi se žene osjećale sigurno, poštovano i ravnopravno", rekla je.

Dodala je da to znači ozbiljno shvaćanje straha žena, ulaganje u prevenciju i preispitivanje stavova i ponašanja koja omogućuju da nasilje i uznemiravanje opstaju.