Top 10 poznatih hipohondara: Adolf Hitler uzimao kokain za bolove, Warhol se bojao starenja
Foto: Wikimedia
LJUDI koji su u prošlosti znatno utjecali na kvalitetu naše današnjice bili su znanstvenici, liječnici, izumitelji, umjetnici ili pak zločinci poput Adolfa Hitlera, a svi su mahom bili osobenjaci i ekscentrici. Osim toga, mnogi od njih imali su i svoje probleme te su bili opsesivni hipohondri. Na stranici toptenz.net stoga je sastavljena top lista 10 poznatih hipohondara.
10. Charles Darwin
Ovaj znanstvenik je svojom teorijom evolucije proturječio brojnim religijskim fundamentalistima i objasnio nastanak čovjeka. Zanimljivo je kako je upravo on bio najskeptičniji prema medicini te nije baš previše mario za logiku. Bio je hipohondar te je vjerovao da voda liječi sve. Često bi se umatao u mokre plahte kako bi liječio svoje boljke.
9. Abigail Breslin
Mlada glumica, koja se proslavila kao "Little Miss Sunshine", prozvana je čudom od djeteta. Dok su se drugi klinci u dobi od tri godine igrali u pijesku, Abigail je snimala reklame, a s pet je već dobila ulogu u dugometražnom filmu. Ipak, da nije savršena, otkrila je svojim priznanjem da je hipohondar te da joj mama i psihijatar ne dopuštaju da na televiziji gleda emisije medicinske tematike kako ne bi pomislila da pati od neke bolesti. Također, užasava se toga da bi mogla stati na staklo pa još od treće godine spava obuvena. Dugo vremena je mislila i da ima ptičju gripu te je vrištala čim bi vidjela pticu.
8. Adolf Hitler
Nacistički vođa Adolf Hitler bio je veliki hipohondar. U svom životu imao je dvije opsjednutosti, rat koji je vodio te svoje zdravlje. Manijakalno je uvjeravao ljude oko sebe da je bolestan pa su ga njegovi liječnici konstantno liječili od bolesti koje nikad nije imao. Tako se liječio od Parkinsonove bolesti, želučanih tegoba i problema s kožom. Adolf tijekom liječenja nije dobivao placebo već prave lijekove, a oni su tada uključivali kokain, amfetamine, glukozu, testosterone i kortikosteroide. Nikad nigdje nije putovao bez svog liječnika.
7. Hans Christian Andersen
Slavni pisac bajki Hans Christian Andersen spada u one hipohondre koji imaju bogatu maštu, a upravo zahvaljujući tome je napisao "Snježnu kraljicu" i "Malu sirenu". Hans se bojao mnogih bolesti pa je tako tijekom puta po Europi strahovao da će progutati iglu u nekom mesu, da će mu mjesto iznad oka koje ga boli nateći toliko da će mu prekriti pola lica te da mu je koljeno ozlijeđeno. Njegovi strahovi išli su toliko daleko da se bojao da će ga zakopati živog pa je navodno svugdje putovao s ceduljom u kaputu na kojoj je pisao "Ja se samo činim mrtvim".
6. Andy Warhol
Umjetnik za kojeg se često kaže kako je bio ispred svog vremena, bio je i jedan od "najtežih slučajeva" hipohondrije. Naime, kod takvih ljudi čak može doći i do smrti jer mozak uvjeri tijelo da umire pa čovjek zaista i umre. Neki liječnici i danas tvrde da je upravo to bio slučaj Warhola koji je bio neurotični kreativac i ekscentrik. Andy je bio opsjednut savršenstvom, a najviše savršenstvom samoga sebe. Očajnički je htio popraviti svoju pojavu i mrzio je i samu pomisao da bi nešto moglo to sve pokvariti, nešto poput starenja ili obolijevanja. Stoga je vodio detaljne bilješke svojih strahova od bolesti, a nakon što je napadnut 1968. godine više nije htio pored bolnice niti proći već je radije prelazio cestu jer je istinski mrzio to mjesto. Ironično, kada je naposljetku imao pravih zdravstvenih posljedica odbio se javiti u bolnicu, a kada je pristao na operaciju bilo je prekasno te je nekoliko dana kasnije umro od komplikacije te iste operacije.
5. Marcel Proust
Francuz Marcel Proust bio je umjetnik, spisatelj i filozof i, naravno, hipohondar. Bio je toliko opsjednut svojim zdravljem, zapravo strahom od bolesti da je njegov sluga imao posebne naputke na koji način ući u njegovu sobu te kojim dijelovima se kretati. U zahodu je uvijek moralo biti 20 do 25 ručnika koji bi se bacali nakon jedne upotrebe.
4. Tennessee Williams
Kazališni pisac Tennessee Williams napisao je 24 drame tijekom svog života poput popularne "Mačke na vrućem limenom krovu" te je za svoj rad primio najveće nagrade. Osim što je bio nevjerojatan spisatelj, bio je i veliki neurotičar. Bio je iznimno povučen i stidljiv te se bojao kritika toliko da bi ga jedna negativna mogla potpuno emotivno uništiti. Zbog velikog straha od bolesti te zbog fantomske boli koju je osjećao, počeo je uzimati tablete protiv bolova te vrlo brzo postao ovisan o njima. Nakon toga postao je i ovisnik o alkoholu zbog čega je dobio gastritis. Ugušio se poklopcem kapi za oči koji mu je upao u grlo, bio je alkoholiziran. Da je bio "obični hipohondar" živio bi još dugi niz godina.
3. Glen Gould
Jedan od najpoznatijih klasičnih glazbenika 20. stoljeća, Glen Golud pridružio se društvu poznatih hipohondara. Bio je opsjednut detaljima, a to nije bila iznimka ni kada se brinuo oko svojih potencijalnih bolesti. Uvijek je provjeravao temperaturu prostorije u studiju, visinu svog piana, visinu stolca, a uvijek je na sebi imao i nekoliko slojeva odjeće kako se ne bi prehladio. Znao bi svirati sa šalom i rukavicama bez obzira na godišnje doba. Gotovo nikad se nije rukovao s ljudima te je mrzio ako ga netko dodiruje. Pred kraj života odlučio je isključiti ljude iz svog prostora zbog straha od klica i bakterija pa je komunicirao isključivo putem telefona i pisama.
2. Florence Nightingale
Poznata medicinska sestra Florence Nightingale, ironično, bila je hipohondar. Iako je dobila nebrojeno priznanja za svoj doprinos te njegovanje bolesnika tijekom rata, većinu svog života provela je u krevetu vjerujući kako ima razne bolesti, od oboljenja srca pa sve do migrena. Naposljetku je umrla u dobi od 90 godina, nakon što je 57 godina provela u krevetu.
1. Howard Hughes
Poznati milijarder, poduzetnik, producent i filantrop Howard Hughes bio je i veliki hipohondar. Znao je mjesecima biti zatvoren u hotelskoj sobi kako se ne bi razbolio, a osim što je bio hipohondar imao je i opsesivno-kompulzivni poremećaj pa je, kada bi jeo grašak, razvrstao zrna prema veličini. Tijekom snimanja filma "The Outlaw" primijetio je malu grešku na košulji Jane Russell što je rezultiralo pisanjem memoranduma o "problemu". Kada bi završilo snimanje nekog filma, mjesecima bi se zatvorio u projekcijsku sobu te nije izlazio ni na WC već bi urinirao u bocu. Ništa nije htio dotaknuti rukama pa bi koristio maramicu kako ne bi pokupio mikrobe, a odijela drugih ljudi bi uredno počistio od prašine ili prljavštine. Kako je bio iznimno bogat, kupovao je nekretnine s kojih su ga htjeli potjerati. Tako bi, na primjer, nakon što mjesecima ne bi htio izaći iz hotelske sobe kupio hotel umjesto da ga napusti. Pred smrt je izgledao gotovo neprepoznatljivo, nokti, kosa i brada su ga obrasli, a njegovo tijelo bilo je puno rana.