BILA je to ugodna večer nakon koncerta kad je Ginger Baker u svom bijesnom Roveru jurcao prema Londonu. S njim je sjedio i Eric Clapton, njegov je nastup Baker i došao vidjeti. Obojica su jedan o drugom imali visoko mišljenje.

"Iskreno, meni je ovog mog benda dosta. Htio bih osnovati neki svoj", otvorio se u jednom trenutku Baker.

"Ista stvar i kod mene", odgovorio je Clapton. Bluesbreakersi u kojima je svirao već su imali status legende, ali njemu je tu nešto nedostajalo.

Na nož

Nije trebalo puno vremena pa da ova dva već poznata glazbenika dogovore osnutak novoga benda. Htjeli bi da to bude trojac, malo izazovna formacija za svakog člana grupe, ali su se s pravom osjećali doraslim takvom zadatku.

"Koga bismo mogli uzeti za basista?" pitao je Baker.

"Meni je prvi izbor Jack Bruce. Odlično pjeva i velemajstorski svira bas", rekao je Clapton. Već je i svirao s njim, upravo u Bluesbreakersima.

Par sekundi kasnije panično je kriknuo kad je auto gotovo sletio s ceste.

To je bila Bakerova reakcija na Claptonov prijedlog.

"Bruce?"

Baker i Bruce su se, recimo to uvijeno, već poznavali. Iz benda Graham Bond Organisation, koji je Baker upravo napuštao. Između ostalog, i zbog Brucea. Toliko su se svađali i jedan drugom pravili spačke da ga je Baker otjerao iz grupe. No to ovaj nije poslušao, pa je u žaru svađe Baker izvadio nož.

Ostat će tajna zašto je Baker te večeri ipak pristao uzeti Brucea, kao i zašto je Bruce prihvatio poziv u bend. Nekoliko mjeseci kasnije, one čarobne i neponovljive 1967. godine, svijet je shvatio da se pojavio prvi veliki rock trio.

Izbačen zbog jazza

Teško je u povijesti rocka naći nekog tko bi se po glazbenom obrazovanju i vladanju instrumentima mjerio s Bruceom. Dovoljno je znati da je studirao violončelo na glazbenoj akademiji. Da bi otplatio školarinu, svirao je bas u jazz bandu – što se njegovoj akademiji nije svidjelo, pa su ga izbacili. 

Negdje usput naučio je svirati klavir, orgulje i usnu harmoniku, svim je tim instrumentima suvereno vladao. No bio je prvenstveno basist i danas ga imate na svim "all time best" listama. 

A i znao je, kad ustreba, napraviti vraški dobru stvar.

Nadahnut riječima pjesnika i prijatelja Petea Browna, Bruce je stvorio moćnu i kompleksnu kompoziciju, koja započinje kao neki zborski preludij. Zamijetite da i Baker tu svira bubnjeve poput klasičnog glazbenika, s naglaskom na prvu dob u taktu. Njihov producent i multiinstrumentalist Felix Pappalardi svira violu. Onda se mijenja tonalitet i imamo spuštajuću kromatsku harmoniju, u kojoj Bruce svira liniju inspiriranu Bachovom glazbom. Legendarni klasičari Leonard Bernstein i Igor Stravinski javno su rekli da vole Cream.

Mene to uopće ne čudi. Jedna od onih savršenih pjesama.

Prva bubnjarska superzvijezda

Za razliku od Brucea, Peter Baker, prozvan Ginger zbog boje kose, nije imao sreće da ga netko pošalje u glazbenu školu. Sin poginulog vojnika djetinjstvo je provodio prilično siromašno. Ipak je s 15 godina krenuo učiti bubnjeve, uglavnom sam, uz tek nešto malo poduka Phila Seamena, istaknutog britanskog jazz bubnjara.

I ubrzo se razvio u vrhunskog instrumentalista koji će zaraditi i naslov prve bubnjarske superzvijezde jer je bilo ljudi koji su na koncerte raznih bendova u kojima je Ginger svirao dolazili samo da vide i čuju njega.

On je svirao i energičnim stilom koji je u rocku promovirao njegov prijatelj Keith Moon, ali i punokrvnim jazz swingom Elvina Jonesa (kojega je jednom izazvao i na bubnjarski dvoboj), Maxa Roacha ili Sama Woodyarda, od kojega je preuzeo ideju da svira s dva bas bubnja. I sad dodajte tim stilovima afričke ritmove, pa ćete dobiti približnu sliku njegovog umijeća.

Kad sam kao tinejdžer prvi put na nekoj videokazeti gledao ovaj Bakerov solo s oproštajnog koncerta grupe Cream, doživio sam epifaniju. Ni dandanas ne vjerujem svojim očima i ušima.

Prvo rock božanstvo

Cream su bili prvi za koje se zalijepio naziv supergrupe, što je označavalo bend sačinjen od već afirmiranih glazbenika. Istini za volju, jedino je Clapton bio šire poznat, Brucea i Bakera su znali samo glazbeni entuzijasti. 

A grafit u Londonu Clapton is God ušao je u povijest rock glazbe kao prvi primjer divinizacije glazbenika. 

Clapton je u Creamu doprinosio prije svega svirački, pjevajući uglavnom prateće vokale (i tek rijetko solo). Nije se osobito pozabavio ni skladanjem, tu i tamo bi nešto pomagao (Sunshine of your love), više mu je odgovaralo da obrađuje blues klasike.
I to je radio onako kako se očekivalo od "Boga". Crossroads Roberta Johnsona odsvirao je na takvoj razini da se njegova druga solaža i dalje smatra jednom od najboljih s nekog nastupa uživo. To je prava blues rock eksplozija. 

Ponavljanje priče

Claptonova uloga u bandu bila je i da smiruje neprestane svađe Brucea i Bakera. Opet su gledali kako da jedan drugom napakoste: primjerice, Bruce bi namjerno odvrnuo pojačalo tako da Baker ne može ni samog sebe čuti. Onda bi i ovaj počeo sumanuto udarati po bubnjevima. Clapton tvrdi da je na jednom koncertu prestao svirati, a da ova dvojica to nisu ni primijetila. 

Nije uspio srediti ih, jedva su izdržali dvije godine zajedno i onda se razišli, na veliku žalost svih ljubitelja njihove glazbe. Počevši od Hendrixa, koji je na vijest o raspadu Creama usred showa na BBC-ju počeo svirati Sunshine of your love.  

Kad je izašao njihov uglavnom skrpani četvrti album simboličnog imena Goodbye, oni su već bili prošlost. Na ritam gitari angažirali su i Georgea Harrisona, koji je s Claptonom napravio jednu od njihovih najboljih i najoriginalnijih pjesama Badge. 

Kao kuriozitet, spominjem i to da su se Baker i Bruce opet udružili u trojcu s Garyjem Mooreom. Pogodite koliko je to trajalo i kako je završilo.

Na istom mjestu na kojem su odsvirali svoj posljednji koncert 1968. godine ponovno su se našli zajedno četiri večeri u svibnju 2005. Karte su se prodale online za manje od sat vremena. Brojne legende rocka sjedile su u dupke ispunjenoj dvorani i uživali u svirci benda koji je zauvijek obilježio rock glazbu. Na Bruceu se moglo vidjeti da se još oporavlja od presađivanja jetre.

Trebali su svirati i u Americi, ali, pogađate, opet su se posvadili Bruce i Baker. "Drago mi je da smo na različitim kontinentima", komentirao je ovaj prvi njihovo vječno neprijateljstvo.

Ili možda i nije bilo neprijateljstvo. Kad je Bruce umro 2014. godine, na sprovod je došao i Baker, svjedoci vele da je plakao kao kišna godina.

Doslovce svi glazbenici koji su radili s Creamom odavno su nas napustili, Pappalardi još 1983., a Baker 2019. Ostao je samo Clapton, koji će ovih dana proslaviti 80. rođendan. Na jesen planira kraću turneju po Americi.

Ima i dalje onih koji ga smatraju Bogom.