NEKADAŠNJI učenici III. zagrebačke gimnazije proslavili su 70. godišnjicu mature, a prisjetili su se kako je bilo biti maturant davne 1952. godine.

Maturanti generacije 1951./1952. nakon 70 godina ponovno su se našli u III. gimnaziji u Zagrebu, a školske klupe bude im sjećanja.

"Nekad su bile drvene pa smo ih čistili žiletima. Jer nisu bile lijepe, onda smo mi to čistili", rekla je Vera Major, maturantica generacije, za HRT. Prisjetili su se i nepodopština iz mladosti, poput one kad su dečki pobjegli s nastave zbog utakmice Dinamo - Hajduk.

"I sutradan razrednik nas muške složi i pita: 'Gdje si ti bio?' I ja si sad mislim reći da sam imao temperaturu, reći ću da me je boljela glava. Štogod sam ja smislio, drugi su već rekli. Digne me i pita: 'Cvitanić, di si ti bio?' Odgovorim: 'Koza nam se tjerala pa sam je morao voditi pod jarca'", prisjetio se Vedran Cvitanić, maturant generacije 1951./1952.

U razredu su imali 52 učenika te često uopće ne bi ni stigli na red za odgovaranje.

"Nije bilo ovih audiovizualnih pomagala, a pogotovo ne tableta i kompjutera. Učili smo iz knjiga, bubali smo napamet, povijest je bila nekakva druga povijest", kazala je Koraljka Kos, maturantica generacije 1951./1952.

"Nije bilo ni testova ni kontrolnih. Mi smo odgovarali samo usmenim putem, bila je samo hrvatska zadaća i matematika", kaže Vera Major. Njihova voljena III. gimnazija u Zagrebu ove godine slavi jubilarnu, 100. obljetnicu.

"To je nekakva potvrda da je škola i nekad bila jako dobra. I da se oni toliko dugo sjećaju svojih profesora, oni to baš pričaju s nekim velikim poštovanjem", kaže Darka Sudarević, ravnateljica III. gimnazije.