Sadržaj nastao u suradnji s: Borovo

Teško je pronaći domaći brend koji je toliko dugo bio dio svakodnevice ljudi kao Borovo. U njihovoj obući išlo se u školu, radilo u tvornicama, hotelima i bolnicama, treniralo sportove, odlazilo na prve izlaske i prolazilo neka od najvažnijih razdoblja hrvatske povijesti. Gotovo svatko u Hrvatskoj ima neku uspomenu povezanu s Borovom, bilo da se radi o Startasicama, Borosanama ili legendarnim Zengama.

Galerija

No priča o Borovu puno je veća od priče o obući. To je priča o gradu koji je izrastao oko jedne tvornice, o desecima tisuća ljudi koji su ondje radili i o brendu koji je uspio preživjeti gotovo cijelo jedno stoljeće.

Vizija čovjeka koji nije gradio samo tvornice

Priča počinje 1931. godine kada češki industrijalac Tomáš Bata pokreće tvornicu obuće na obali Dunava, nedaleko od Vukovara. Bata nije bio tek vlasnik uspješne kompanije. Smatraju ga jednim od najutjecajnijih europskih poduzetnika prve polovice 20. stoljeća. Iz male obiteljske radionice u moravskom Zlínu izgradio je globalnu kompaniju čije su se cipele prodavale diljem Europe, Azije, Afrike i Amerike.

No ono po čemu se razlikovao od mnogih drugih industrijalaca svojeg vremena bila je njegova vizija. Bata nije gradio samo tvornice. Gradio je cijele zajednice. Vjerovao je da uspješno poslovanje ne čine samo strojevi i proizvodne hale nego i ljudi koji u njima rade. Zato je uz svoje tvornice podizao stanove, škole, sportske terene, trgovine i druge sadržaje namijenjene radnicima i njihovim obiteljima.

Upravo je tu filozofiju donio i na istok Hrvatske. Po uzoru na rodni Zlín, oko nove tvornice počelo je nicati planski građeno naselje koje će kasnije postati poznato kao Borovo Naselje. Kuće od crvene opeke, uređene ulice, škole, sportski sadržaji i društveni život bili su dio projekta koji je za tadašnje prilike djelovao gotovo futuristički.

Zanimljivo je da Tomáš Bata nije dočekao puni razvoj projekta koji je pokrenuo. Poginuo je u avionskoj nesreći 1932. godine, samo godinu nakon osnutka tvornice u Borovu. No ideja koju je postavio nastavila je živjeti desetljećima.

Tvornica koja je promijenila lice Vukovara

Kada je Bata početkom 30-ih godina odabrao prostor uz Dunav za novu tvornicu, teško je mogao pretpostaviti koliko će taj projekt promijeniti cijeli kraj. Borovo nije nastalo u razvijenom industrijskom središtu. Veći dio okolnog područja tada je živio od poljoprivrede, vinograda i tradicionalnih obrta. Dolazak moderne industrije značio je potpuno novu gospodarsku stvarnost.

Tvornica je privlačila radnike iz različitih krajeva tadašnje države. Kako je rasla proizvodnja, raslo je i naselje oko nje. Gradile su se kuće, škole, trgovine, sportski tereni, ambulante i društveni domovi. Borovo Naselje postupno je postalo jedan od najuspjelijih primjera planski građene industrijske zajednice u ovom dijelu Europe.

Za mnoge obitelji zaposlenje u Borovu značilo je sigurnu plaću, mogućnost školovanja djece i drukčiji život od onoga koji su poznavale prethodne generacije. Nije slučajno da mnogi stariji stanovnici Vukovara i danas govore kako je Borovo desetljećima bilo puno više od tvornice. Ono je bilo grad.

Kad je Borovo bilo industrijski div

Rast je bio impresivan. Od nekoliko stotina zaposlenih početkom 30-ih godina tvornica je do kraja desetljeća zapošljavala više od 6000 ljudi. Mreža trgovina širila se velikom brzinom, a obuća proizvedena uz Dunav pronalazila je kupce daleko izvan granica tadašnje države.

Poslijeratna desetljeća donijela su još snažniji razvoj. Borovo je postupno izraslo u jednog od najvećih proizvođača obuće u ovom dijelu Europe. U najboljim godinama zapošljavalo je više od 22 tisuće ljudi, proizvodilo više od 20 milijuna pari obuće godišnje te raspolagalo mrežom od više stotina trgovina.

Za mnoge stanovnike Vukovara i okolice Borovo nije bilo samo radno mjesto. Bilo je dio svakodnevice. Tvornica je imala vlastite sportske klubove, kulturna društva i brojne druge sadržaje koji su oblikovali život zajednice. Već 1933. osnovan je sportski klub Bata Borovo, preteča današnjeg HNK Borovo, što dovoljno govori o tome koliko je tvornica bila utkana u lokalni život.

Borovo je u to vrijeme proizvodilo mnogo više od obuće. Uz cipele i tenisice razvijala se gumarska proizvodnja, proizvodili su se različiti tehnički proizvodi, a cijeli sustav funkcionirao je poput malog grada unutar grada. Malo je industrijskih sustava na ovim prostorima ostavilo toliko dubok trag.

Tri modela koja su obilježila generacije

Brojne tvrtke proizvode obuću. Malo ih stvori modele koje ljudi pamte desetljećima. Borovo je uspjelo upravo to.

Borosana: cipela u kojoj je radila Hrvatska

Kada je predstavljena 1968. godine, Borosana nije bila zamišljena kao modni proizvod. Razvijena je u suradnji sa stručnjacima medicine rada i ortopedije predvođenima liječnikom Brankom Strinovićem. Cilj je bio stvoriti obuću koja će ljudima koji veći dio dana provode na nogama pružiti veću udobnost i manje opterećenje za stopala.

Borosana je ubrzo pronašla put do brojnih zanimanja. Nosile su je medicinske sestre u bolnicama, prodavačice u robnim kućama, radnice u tvornicama, konobarice i djelatnice u hotelima diljem Jadrana. Procjenjuje se da je u najboljim godinama svaka treća zaposlena žena u Hrvatskoj imala par Borosana, i to ne kao modni izbor, nego kao jedinu obuću koja je preživjela osmosatnu smjenu.

U desetljećima snažnog razvoja domaćeg turizma postala je gotovo zaštitni znak brojnih hotela i ugostiteljskih objekata. Teško je zamisliti hrvatski turizam druge polovice 20. stoljeća bez Borosana koje su nosile generacije žena zaposlenih u hotelima, restoranima i trgovinama. Danas ih mnogi ne doživljavaju samo kao obuću nego kao simbol jednog vremena i generacija žena koje su svojim radom gradile svakodnevni život zemlje.

Startas: od sportskih terena do gradskih ulica

Ako postoji model koji je prerastao svoju izvornu namjenu, onda je to Startas. Predstavljen 1976. godine kao tenisica za stolni tenis, ubrzo je pronašao put iz sportskih dvorana na školska igrališta i gradske ulice.

Posebno mjesto u povijesti dobio je 1987. godine, kada je Zagreb bio domaćin Univerzijade, jednog od najvećih sportskih događaja koji su ikad održani na ovim prostorima. Tisuće sportaša iz više od 150 zemalja, televizijske kamere iz cijelog svijeta i na nogama Startas kao službena tenisica natjecanja. Malo je domaćih proizvoda ikad imalo takvu međunarodnu pozornicu.

Generacije učenika nosile su Startasice na tjelesnom odgoju, igrale nogomet na školskim igralištima i provodile ljeta u njima. Desetljećima kasnije Startas je doživio novi život kao modni proizvod koji uspješno spaja nostalgiju i suvremeni dizajn. Danas ga nose ljudi koji nisu ni bili rođeni kada je prvi put stigao na tržište.

Zenge: cipela u kojoj se branila Hrvatska

Zenge nisu bile dizajnirane za rat. Bile su radna obuća, čvrsta, izdržljiva, praktična. No kada je 1991. počelo, mnogi su branitelji na noge obuvali upravo njih. Nije uvijek bilo drugog izbora, a ponekad ni vremena za išta drugo.

S vremenom je ta slučajnost postala simbolika. Zenge su postale dio vizualnog pamćenja Domovinskog rata, ne kao uniforma, nego kao dokaz od čega je ta obrana bila sastavljena. Običnih stvari i običnih ljudi. Malo je modela obuće koji nose toliko snažnu povijesnu težinu.

Godine koje su gotovo prekinule priču

Iako se danas sudbina Borova najčešće povezuje s ratnim razaranjima, izazovi za velike industrijske sustave počeli su se osjećati i prije 1990-ih. Gospodarska kriza tijekom 80-ih godina postupno je pogađala velike industrijske sustave diljem tadašnje države, pa tako i Borovo.

Rat je ipak predstavljao udarac bez presedana. Vukovar je razoren, a teško su stradali i Borovovi pogoni. Proizvodnja je prekinuta, dio poslovanja privremeno je premješten, a budućnost tvrtke postala je neizvjesna. Mnoge tvrtke takav udarac ne bi preživjele. Borovo jest.

Povratak koji nije bio glamurozan

Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja tvrtka se postupno vraća u Vukovar i nastavlja proizvodnju ondje gdje je sve počelo desetljećima ranije. Povratak nije bio lak. Pogoni su bili oštećeni, tržište se promijenilo, a iz inozemstva je počela pristizati jeftina roba s kojom se cijenom nije bilo lako natjecati.

Borovo je moralo odlučiti što jest i odabralo je biti ono što je oduvijek bilo. Domaći proizvođač koji zna napraviti cipelu koja traje. To nije bila sentimentalna odluka. Bila je poslovna. I pokazala se ispravnom.

Tranzicija, promjene tržišta i novi kupci predstavljali su izazove s kojima su se suočavali svi domaći proizvođači. Broj zaposlenih više nije bio ni približno onakav kakav je bio u najboljim godinama, no tvrtka je nastavila razvijati svoje najprepoznatljivije proizvode i pronalaziti put do novih generacija.

Kako je Borovo dočekalo 95. rođendan

U zemlji u kojoj su mnogi industrijski divovi ostali tek dio arhivskih fotografija, Borovo i dalje proizvodi obuću. Naravno, svijet je danas bitno drugačiji nego 1931. godine. Globalna konkurencija nikada nije bila veća, a navike kupaca stalno se mijenjaju. No ono što je Borovo održalo gotovo cijelo stoljeće ostalo je isto - domaća proizvodnja, prepoznatljivi proizvodi i sposobnost prilagodbe novim generacijama.

Danas se njegovi modeli nose iz sasvim drugačijih razloga nego prije nekoliko desetljeća. Neki ih biraju zbog kvalitete, neki zbog dizajna, a neki zbog nostalgije. No malo je domaćih brendova koji mogu reći da su ostali relevantni kroz toliko različitih razdoblja i toliko različitih Hrvatska.

Više od obuće

U zemlji u kojoj su mnogi industrijski divovi nestali, Borovo je ostalo. Ne samo kao tvornica i ne samo kao brend. Ostalo je kroz uspomene, obiteljske fotografije, školska igrališta, hotelske hodnike, tvorničke hale i gradske ulice.

Danas neki novi klinci nose Startasice. Njihovi roditelji pamte Zenge, a njihove bake Borosane. Možda upravo zato Borovo nakon gotovo jednog stoljeća nije tek proizvođač obuće. Ono je satkano u samo srce Hrvatske.

Sponzorirani sadržaj donose Index i Borovo u skladu s najvišim profesionalnim standardima.