O Dinki Juričić iz Šarengrada, velikoj dobročiniteljici koja je zbog svoje nesebičnosti nedavno dobila i nagradu Ponos Hrvatske, već smo nebrojeno puta pisali.

Osim što u tom pitomom selcu uz Dunav, iz kojeg puca pogled na susjednu Srbiju, posljednjih pet godina besplatno ugošćuje kajakaše i bicikliste koji požele odmoriti se od napornog puta, Dinka posljednjih godina nudi i besplatan smještaj umirovljenicama kojima je skupo živjeti samima ili plaćati starački dom, uz dijeljenje zajedničkih troškova režija i hrane.

Galerija

U tih pet godina puno je putnika prošlo kroz njezino dvorište i kapetanovu kuću uz sam Dunav, koja je namijenjena njima. Bilo je i umirovljenica koje su joj povremeno dolazile pa odlazile, a sada je konačno pronašla svoj mir.

Svakim danom sve sretnija

"Svaki dan sam sve sretnija, ne samo zato što su se stvari razvile u tih pet godina nego i zato što sam duboko u sebi pronašla ono što nisam ni znala da želim", priča nam Dinka, koja je i nas ugostila u svojoj stoljetnoj vili uz Dunav.

Naime, osim svakodnevnih prolaznika koji joj rade društvo i prepričavaju priče sa svojih putovanja, s Dinkom posljednjih godinu dana živi i Karmen Zupančić iz Maribora, s kojom se odlično slaže.

"Željela sam sjediti u svojoj kući i istovremeno putovati po cijelom svijetu - to mi se ostvarilo. Ostvarilo mi se i to da sam sama, ali opet imam društvo koje sam sama odabrala. Želim i da me moja djeca vole, ali da mi ne robuju", objašnjava nam Dinka.

Ovo organizirano stanovanje kakvo nudi Dinka svakako je rijetkost jer nema svatko hrabrosti otvoriti vrata svog doma nekome koga ne poznaje i prihvatiti ga kao svog. Naravno, uz to dolaze i određene prilagodbe.

Ovih dana baš uče talijanski, što ih jako veseli jer sada mogu pomalo razgovarati s talijanskim turistima na njihovu jeziku, a najesen kreću s francuskim. No, to je samo jedan od hobija kojih su se primile Dinka i Karmen: tu su i čitanje, tkanje, crtanje fraktala i kajakiranje po Dunavu.

Život u miru

"Toliko sam novih stvari naučila ovdje. Nisam ni sanjala da ću imati i voziti kajak. Prošli tjedan odveslala sam svojih 13 kilometara na kajaku!", pohvalila nam se Karmen. "Nisam ni sanjala da ću učiti kako živjeti u zajednici. Obje smo morale naučiti komunicirati, reći jedna drugoj što nam smeta, no objema nam je bilo važno samo da živimo u miru."

U njihovu domu nema televizora niti se prate vijesti jer bi im to, kažu, narušilo mir. Zato ima svega ostalog: od klavira i knjiga pa do životinja kojima se bave.

"Ja sam prodisala punim plućima, nemam više briga oko financija i posla. Kad sve to otpadne, imaš osjećaj kao da su ti popucali okovi koje si imao tolike godine", nadahnuta je Karmen.

Dinka joj se svidjela na prvu, kaže nam Karmen, dodajući kako nije ni sanjala da će joj se život toliko promijeniti.

"Prije sam živjela sama, imam jednog sina koji živi u tuđini i znala sam da ne želim novčano ni zdravstveno ovisiti o njemu. Nisam htjela da me on dolazi tješiti i bodriti jer sam sama. Sada, u mirovini, nisam tip osobe koji bi sjedio i zurio kroz prozor, tako da mi se jako svidjela ova ideja."

Nikad nije dosadno

Dosade nema nikada, složno su odgovorile Karmen i Dinka. Posljednji u nizu njihovih aktivnosti jest čitateljski klub koji su osnovale prije nekoliko tjedana.

A kajakaša, biciklista i ribara ima svakodnevno.

Prvi odlaze već oko 8 ujutro, što Dinki i Karmen daje dovoljno prostora za njihove aktivnosti i odmor do poslijepodneva, kada stignu novi gosti. Kada smo mi bili u posjetu, upravo je na Dunavu sa svojom suprugom bio i Stjepan Virag iz Lončanica kod Virovitice, koji je postao hit među lokalcima u Šarengradu - zbog šarana.

"Ulovili smo jednog kapitalca od 15-ak kila. Drugi dan dobili smo još dva šarana, a baš sam danas imao jedan strašan ulov, to je bila riba mog života, oko 20 kila", prepričava nam Stjepan, koji inače rekreativno lovi od malih nogu.

Vole ih i putnici

"Oduševljeni smo svime, stvarno je prekrasno", kaže pa nam odgovara na pitanje hoće li se ponovno vratiti ovamo. "Prekrasna je i priroda, ljudi su odlični, nemam nijedne riječi prigovora."

Prvi je dan ulovio jednog šarana od 15-ak kilograma. Drugi dan još dva šarana, od 3 do 5 kila, a danas je imao "ribu svog života", tešku više od 20 kila.

Poprilično bajkovito, ove dvije žene postavile su si jedan čvrst cilj kojim se svakodnevno vode: živjeti bez stresa. Iz svega što smo mogli doživjeti tijekom jednoga poslijepodneva provedenog u Šarengradu zaključili smo da u tome itekako uspijevaju.

"Ovdje se dolazi uživati u mirovini i mirno umrijeti", kratka je i jasna Dinka.

Hoće li još koga primiti u dom?

Dinku smo pitali jesu li ove male žene Šarengrada spremne primiti još žena koje su u sličnim životnim situacijama. U načelu nam je Dinka kimnula glavom; preko ljeta doći će im još žena na upoznavanje, no neće sve ostati s njima.

"Mi ne bismo od toga htjele sebi napraviti posao. Naprosto moramo kliknuti s nekim - to mora biti netko tko će htjeti biti dijelom našeg čitateljskog kluba, s nama izrađivati suncolovke i ići kajakom po Dunavu. Uzele smo si slobodu biti izbirljive, ali i ljudima ostavljamo slobodu da sami za sebe odaberu", tumači Dinka.

Dinka, inače, nije iz tih krajeva. Nakon duge karijere kao profesorica hrvatskog jezika, a zatim i kao urednica u Školskoj knjizi, u Šarengrad se preselila tek u mirovini. Boje li se ikada, s obzirom na to da žive daleko od svojih bližnjih i daleko od gradova u kojima su provele većinu života, pitali smo.

Nema straha ni bojazni

"Ne vjerujem da bi pomoć u Zagrebu bila dostupnija; ovdje Hitna pomoć dolazi za sedam minuta. Osim toga, s obzirom na to da smo u pograničnom području, ovdje postoje i termovizijske kamere pa se naprosto osjećamo sigurnima", kaže. "Svi se nekako brinu ovdje za ove bakice, dečki iz susjedstva znaju nam pokositi travu, a neki iz sela znaju prije posla svratiti do nas samo da vide ima li gostiju i koliko je šatora to jutro."

Dinka se, priznaje nam, već dogovorila sa svojom djecom što će biti nakon njezine smrti ako tada još netko bude živio u toj vili. Na njezinu veliku radost, i njezina djeca žele da se život u ovoj vili u Šarengradu nastavi u istom obliku kao i za njezina života.

"Ne znam kakvi su Karmenini planovi, ali dokle god bude htjela biti ovdje, čak i ako mene ne bude, moja će djeca biti presretna", kaže Dinka.