VRIJEME je krize, nema što. Zajebana su vremena pred nama, no, ovog puta se ne radi o "banana republici" u koju smo se samo jednom izjavom pretvorili, već o nečem puno benignijem. Naime, posljednjih se dana u medijima moglo dosta čitati o jednoj pojavi ili preciznije, još jednoj pojavi u nizu sličnih pojava koje su obilježile ovaj tjedan. Riječ je o novom singlu Tanje Jovanović koja se preko noći pretvorila u utjelovljenje zla koje nazivamo hrvatska glazbena scena. Nakon što je singl naziva "nešto nešto, haljina neke boje" izbačen na tržište, glazbeni su se "znalci" odjednom povampirili i beznačajnoj pjesmi pridali puno više značaja nego ista zaslužuje (s druge strane, kao da glazba mora biti značajna). Pjesma o kojoj inače ne bi znali apsolutno ništa, odjednom je postala najslušanija među ponuđenim pjesmama na MySpace stranici Croatia Recordsa.

Hrvatska zabavna glazba sve češće zvuči kao namjerno loše prikrivena verzija turbo folka
 
I zaista ne treba ulaziti u već prežvakane tirade o stanju domaće glazbene scene, o kvaliteti pjesme, o šundu, o tome što to predstavlja (a ne predstavlja apsolutno ništa), o tome tko uspijeva, zašto hrvatska zabavna glazba sve češće zvuči kao namjerno loše prikrivena verzija turbo folka, o tome prodaju li se sise ili muzika, radi li se o pokušaju umjetnog stvaranja nove Severine i svim tim divnim glupostima koje se potegnu baš svakog puta kada izađe neka nova meta domaće mržnje. Činjenica je samo jedna. Na određeno vrijeme dobili smo još jedan cilj na koji će svi glazbeni puristi i "poznavatelji dobre glazbe" usmjeriti svoje kritičarske cijevi.
 

Nives Celzijus i književnost. Gotovo je suludo te dvije riječi trpati u istu rečenicu.

Takve ličnosti dobivaju medijski prostor i postaju daleko važnije od svakog izvođača na kojeg bi, prema riječima mnogih, trebali obraćati pažnju. Dobri albumi ostaju nezamijećeni i izlaze u sjeni razgovora o nekoj bezvezariji. I to nije problem samo glazbene scene, već smo nedavno o tome slušali vezano i uz književnost i Nives Celzijus, iako je gotovo suludo te dvije riječi trpati u istu rečenicu. No, svaki drugi Hrvat zna za njenu novu knjigu dok sve ostalo trpamo u kategoriju "ostalo".

Shvatit ćemo da smo u govnima samo ako jedina hrana koju vidimo bude slika puno stola na zaslonu našeg novog iPhonea koji ne možemo isplatiti

Novi iPhone?! Novi singl Tanje Jovanović?! Banana? Govno? Rina?! Nekako se čini kao da ćemo shvatiti da smo u govnima samo ako jedina hrana koju vidimo bude slika punog stola na zaslonu našeg novog iPhonea koji ne možemo isplatiti. Razumljivo je i to da jedan veliki broj kupaca novog iPhonea isti kupuje jer spada u skupinu ljudi koje novac ne opterećuje previše, ali možete se okladiti da među njima ima toliko puno (previše) onih kojima novi mobitel nije još jedna u nizu "igračaka" već je isti vrlo vjerojatno krvavo zarađen (a za njega su spremni prostituirati i vlastitu intimu na "Trenutku istine"), a još je više onih koji o njemu ozbiljno razmišljaju iako nisu u financijskoj situaciji da ga kupe. Ali da im dijete ne treba toliko kašica i da ne moraju platiti grijanje, kupili bi ga istog trena. Rijeliti ček, radi se o jebenom mobitelu, a ne respiratoru.

Isto tako, možda trebamo taj oblik zabave i možda nam u određenoj mjeri treba "lakih vijesti"  i "lake glazbe" o kojoj ćemo razglabati u "teškim vremenima", ali ne ako sekundarne bedastoće preuzmu primat nad važnijim stvarima. Dakle, izaći će brdo dobrih albuma koje nećete čuti jer smo ih "prespavali" zahvaljujući medijskoj pozornosti koju poklanjamo glupostima i količini pažnje koju posvećuje pojavama koje ne zaslužuju našu pozornost osim ako niste fanovi takve glazbe. Nakon svega ćemo razgovarati o zajebanom stanju hrvatske glazbene scene koja je, tobože, smeće jer nema dobrih bendova. Taj stav možete imati samo ako se isključivo koncentrirate na šund čiji je značaj jedino to da u usporedbi s njima ostali zvuče bolje. Dakle, ako je šund jedino što slušate, tada je domaća glazbena scena smeće (uz iznimku pet ili šest bendova koje svaki Hrvat zna nabrojati čisto po inerciji).

Na kraju dana, uopće nije bitno tko je izbacio novi glupi singl jer danas je to Taj Čovjek, a sutra će biti Netko Drugi. Nije važno tko je napisao tu Knjigu. Radi se o tome da samo smeće i stvari loše kvalitete dobivaju pozornost medija izvan specijaliziranih rubrika.