U DANTEOVOM Paklu, čarobnjaci i gatare, kažnjeni jer su željeli vidjeti budućnost, osuđeni su na vječno lutanje s licima okrenutim unatrag, dok im suze teku niz leđa. Upravo tu scenu koristi Emily Segal, autorica i analitičarka trendova, kako bi opisala današnju Generaciju Z. Prema njoj, mladi su prestali gledati naprijed i, poput Danteovih grešnika, osuđeni su na pogled u prošlost, konzumirajući kulturu satkanu od ostataka 20. stoljeća.

Proizvodi koje konzumiraju - remakeovi, oživljavanja starih franšiza i rebootovi - uglavnom potječu iz kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih, čineći da sve novo izgleda poznato.

"Poremećaji i inovacije sposobne promijeniti svijet i dalje postoje", tvrdi Segal, "ali dominantni kulturni krajolik zasićen je nostalgičnim remakeovima." Kao dokaz navodi fascinaciju vinilnim pločama, walkmanima, VHS kazetama i Polaroidima, kao i povratak vintage mode na crvene tepihe, piše EL PAIS.

Filozof Mark Fisher još je prije deset godina identificirao to "kulturno gušenje" u svom konceptu "sporog ukidanja budućnosti". "Njegova maksima da ‘ništa ne umire’ ostaje valjana 11 godina kasnije: još uvijek smo okruženi istim zombi-oblicima kao i tada", dodaje Segal.

Generacija Z hipnotizirana je vremenima bez mobitela

Nostalgija nije ista za sve generacije. Psiholog Clay Routledge, autor knjige Past Forward, godinama proučava ovaj fenomen. Njegovo istraživanje na 2000 Amerikanaca pokazalo je da 60% pripadnika generacije Z želi povratak u vrijeme prije nego što su bili "povezani", čak i ako je to bilo prije njihova rođenja. Čak 68% osjeća nostalgiju za razdobljima koja nisu proživjeli, 73% privlače mediji i stilovi iz tih vremena, a 78% smatra da bi današnja tehnologija trebala sadržavati dizajnerske elemente iz prošlosti.

Routledge ističe kako je zanimljivo što mladi "nisu nostalgični za prošlim trenucima koji pripadaju njihovim vlastitim životima, već za povijesnim razdobljem koje nisu proživjeli." Ključ je, objašnjava, u tome što se to vrijeme podudara s razdobljem neposredno prije eksplozije novih tehnologija. "Održavaju ambivalentan odnos s tehnologijom: u anketama mnogi kažu da uživaju u njezinim prednostima, ali istodobno izražavaju zabrinutost zbog njezinih posljedica. Otuda njihova povezanost s pred-digitalnim dobom", napominje.

Ilustracija ove specifične nostalgije su viralni videozapisi, stvarni ili generirani umjetnom inteligencijom, koji prikazuju tinejdžere 1990-ih kako izlaze iz američke srednje škole. Iako se ne događa ništa posebno, promatranje njihove interakcije bez mobitela ima gotovo hipnotički učinak.

Komentari ispod videa to potvrđuju: "Imam 20 godina, nisam se ni rodio kad je ovaj video snimljen, ali ostavlja me s osjećajem praznine. Moje srednjoškolsko iskustvo nije bilo ovakvo." Drugi korisnik piše: "Maturirao sam 2015. Ovo se čini kao dobro vrijeme. Nema telefona na vidiku. Ljudi zapravo razgovaraju licem u lice. Volio bih da sam mogao odrasti u takvom vremenu."

Sve je više inicijativa koje pokušavaju suzbiti dominaciju tehnologije. Europska unija godinama financira programe razmjene mladih, uključujući i iskustva "digitalnog detoksa". U SAD-u se govori o "boomu 'glupih' telefona" koji opisuje popularnost osnovnih mobitela među Generacijom Z. Popularne su postale i zabave na kojima je korištenje mobitela zabranjeno, a neki čak zagovaraju povratak sporom internetu i blogosferi iz ere prije društvenih mreža.

Mladi komunikator filozofije Leo Espluga, s preko 80.000 pratitelja na TikToku, objasnio je da pokušava smanjiti svoju digitalnu prisutnost, preporučujući šetnje bez telefona i snalaženje bez Google Mapsa. "Nevjerojatno je koliko energije imate, koliko se sati iznenada otvori za obavljanje stvari, koliko vam je mozak uzbuđen", rekao je.

Opasnost idealiziranja prošlosti

Ovaj fenomen nudi različite interpretacije. Filozof Diego Garrocho, autor knjige Sobre la nostalgia, ističe da osjećaj nesklada s vlastitim vremenom može imati dva učinka: otvaranje novih mogućnosti za budućnost ili poticanje nostalgičnog, mitološkog pogleda na prošlost. "Postoje razumni, uravnoteženi i realistični načini gledanja na prošlost, i drugi koji graniče s mitološkim", kaže on.

Podaci pokazuju da generacija Z, posebno muškarci, naginje konzervativnijim stavovima. Studija Ipsosa i King’s Collegea iz Londona otkriva da 60% muškaraca ove generacije u 31 zemlji vjeruje da je "rodna ravnopravnost otišla predaleko." Raste i nezadovoljstvo demokracijom: istraživanje iz 2025. koje je proveo Circle pokazuje da samo 36% mladih Amerikanaca vjeruje da demokracija može riješiti probleme zemlje.

Za političkog analitičara Marija Ríosa, mladenačka nostalgija simptom je reakcionarnog pomaka. "Radikalne desničarske stranke uvijek su nostalgične jer se pozivaju na mitsku prošlost", objašnjava. Prema njemu, to je reakcija na nedostatak smjera u složenom i neizvjesnom svijetu. "Idealiziraju devedesete, kada je neoliberalizam obećavao kontinuirani napredak sve dok su tržišta rasla."

Međutim, Routledge pojašnjava da nostalgija nije uvijek znak nazadovanja. Pravilno shvaćena, može biti poticaj za kreativnost. "Generacija Z gleda u pred-digitalnu prošlost u potrazi za onim što percipira kao vrijedno kako bi preoblikovala svoju sadašnjost", zaključuje.

Garrocho također brani inspirativni potencijal nostalgije. On tvrdi da sanjarenje o idiličnoj prošlosti, o vremenu kada smo bili bolji, može potaknuti plodne nade za zamišljanje boljeg svijeta. "Ako smo bili bolji (ili ako smo barem sanjali da jesmo), vjerojatnije ćemo vjerovati u mogućnost ponovnog prihvaćanja izvrsnosti", zaključuje.