Zbog jedne uloge su mislili da znaju "sve o njoj". To nije moglo biti dalje od istine
SAM NASLOV Sve o Eve sugerira da je priča u okviru Mankiewiczevog filma jedino vrijedno i potrebno znati o manipulatorskom liku Eve Harrington (glumi je Anne Baxter) nasuprot njene slavne glumačke preteče, starije kolegice Margo Channing koju igra Bette Davis. Ona već ima blistavu povijest, institucija je za sebe, postojala je i prije i poslije radnje filma Sve o Eve.
Kada se čuju imena Anne Baxter i Bette Davis, možda bi netko pomislio da je i s njima dvjema slučaj kao s Eve i Margo, tj. da je Bette bila i ostala velika i van ovog filma, dok je Sve o Eve jedino značajno kod Anne. Taj netko bi bio u najkrivljem krivu, jer jest Eve Harrington nešto posebno za karijeru Baxterove i objektivno njen najbolji film, međutim i ona je pravi smaragd Starog Hollywooda s izuzetnom gomilicom odličnih uloga.
Za Eve je bila nominirana za Oscara, kao i Bette. Čini se da su se glasovi podijelili između njih dvije i Glorije Swanson u Bulevaru sumraka, pa je mali ćelavac otišao u ruke ni krivoj ni dužnoj Judy Holiday za krečanje u Rođena jučer (nije Judy kriva, ali stvarno iritantna uloga), no Anne Baxter je već imala jednog Oscara prije toga i sigurno joj nije teško palo. Svog je dobila za Oštricu brijača gdje je iz drugog plana čak malo zasjenila Tyronea Powera i Gene Tierney, a to je vraški posao i nagrada je zaslužena.
Glas se isticao
Imala je Anne neku lažnu ljubaznost i pomalo zbabosanost uvijek u glasu, taj glas joj je možda bio izraženija karakteristika nego bilo što drugo, a nekad joj je pomagao (npr. baš u Eve), nekad i odmagao, ali takav je kakav je, nije ga mogla birati i dobro ga je koristila kad god se moglo. Rođena je 1923. u Michiganu, unuka je jednog od najvećih američkih arhitekata Franka Lloyda Wrightada, a početkom četrdesetih se našla u holivudskim krugovima i fantastičnu mladalačku energiju je unosila u razne žanrove i kod raznih redatelja, tipa kod Orsona Wellesa u Veličanstvenim Ambersonovima, Billyja Wildera u Pet grobova do Caira, Williama Wellmana u malo zaboravljenom, a vrsnom vesternu Žuto nebo, te spomenutoj Oštrici, a onda su došle pedesete, koje su joj započele Evom (1950) i, samim time, nisu mogle propasti.
Egipatska kraljica Nefretiri (ne Nefertiti) u Deset Božjih zapovjedi je vjerojatno centar tog perioda za Anne, mada je ubitačnija i iskreno dopadljivija bila u Plavoj gardeniji Fritza Langa, jedna jako zabavna, napeta misterija i njena uloga koja je trešnja na šlagu. Ne smijemo zaboraviti ni suradnju s Montyjem Cliftom u Hitchcockovom Priznajem, pomagao im je i Karl Malden da sve štima, a poslije pedesetih je kao i većina ženskih zvijezda tog vremena prešla na epizode i nije više imala prilike zasjati punom snagom kako je znala toliko puta u cvijetu mladosti.
Kraj je dočekala početkom prosinca 1985. kada je doživjela srčani udar šetajući Madison avenijom, osam dana kasnije je preminula u 63. godini. Sve o Eve svakako nije sve o Baxterovoj, to smo već utvrdili, a ovaj tekst možda jest naj-najbitnije, ali ni on nije ni približno sve o njoj. Za približno sve je potrebno odgledati 53 filma koliko je snimila - Anne Baxter.