VELIKO međunarodno istraživanje o narcizmu pokazalo je rezultate koji su iznenadili mnoge. Iako se Amerikance često povezuje s naglašenom usmjerenošću na sebe, Sjedinjene Američke Države nisu ni blizu vrha ljestvice.

Najviše narcisoidnih osobina zabilježeno je kod stanovnika Njemačke, dok su SAD zauzele tek 16. mjesto među 53 analizirane zemlje. Na suprotnom kraju ljestvice nalazi se Srbija, čiji su ispitanici pokazali najnižu razinu narcizma.

Dvije različite strane narcizma

Istraživanje koje je provelo Sveučilište Michigan State analiziralo je podatke 45.800 ljudi iz različitih dijelova svijeta kako bi se istražilo kako se narcisoidne osobine razlikuju među državama, ali i ovisno o dobi, spolu i društvenom statusu.

Istraživači su narcizam podijelili na dva glavna oblika: narcističko divljenje i narcističko rivalstvo.

Divljenje se odnosi na potrebu osobe da istakne vlastite sposobnosti, privuče pažnju i ostavi dobar dojam na druge. Primjer takvog ponašanja bila je izjava: "Svojim izvanrednim doprinosima uspijevam biti u centru pažnje".

Rivalstvo predstavlja drugu, negativniju stranu narcizma. Ono uključuje potrebu za dokazivanjem nadmoći, netrpeljivost prema konkurenciji i želju da drugi ne uspiju. Jedan od primjera kojim se mjerila ta osobina bila je izjava: "Želim da moji suparnici ne uspiju".

Istraživači navode da narcističko divljenje u nekim situacijama može donijeti kratkoročne koristi, poput većeg samopouzdanja ili lakšeg stvaranja društvenih veza. Međutim, narcističko rivalstvo češće je povezano s problemima u odnosima, nesigurnim samopoštovanjem i sukobima s drugima.

Njemačka prednjači po rivalstvu, Nigerija po potrebi za divljenjem

Njemačka je zauzela prvo mjesto po ukupnoj razini narcizma, a posebno se istaknula po narcističkom rivalstvu. Ipak, nije bila među pet zemalja s najizraženijom potrebom za divljenjem.

Nakon Njemačke, najviše razine rivalstva zabilježene su u Južnoj Koreji, Nepalu, Iraku i Rumunjskoj. Najniže rezultate imala je Srbija, a iza nje su se našli Meksiko, Kolumbija, Austrija i Južnoafrička Republika.

Kada je riječ o narcističkom divljenju, na prvom mjestu našla se Nigerija, a slijede Irak, Kina, Nepal i Turska. Najmanju potrebu za isticanjem sebe pokazali su ispitanici iz Norveške, Danske, Irske, Rusije i Ujedinjenog Kraljevstva.

Mladi, muškarci i ljudi višeg statusa pokazuju više narcističnih osobina

Istraživanje je pokazalo nekoliko obrazaca koji su se ponavljali u gotovo svim analiziranim zemljama. Mlađi odrasli ljudi u pravilu su pokazivali više narcističnih osobina od starijih.

Autori smatraju da to može biti povezano s razdobljem života u kojem mlađi ljudi češće grade vlastiti identitet, traže potvrdu okoline i pokušavaju zauzeti svoje mjesto u društvu. Kod starijih osoba veći naglasak često prelazi na odnose, obitelj i druge odgovornosti. Ipak, istraživači upozoravaju da se ne može potpuno isključiti utjecaj razlika među generacijama.

Muškarci su u svim oblicima narcizma ostvarili više rezultate od žena. Istraživači to povezuju s društvenim očekivanjima koja muškarce češće potiču na natjecanje, ambicioznost i zauzimanje dominantnijih uloga.

Višu razinu narcizma pokazali su i ljudi koji su svoj društveni položaj procijenili kao visok. Prema autorima istraživanja, narcisoidnije osobe češće smatraju da zaslužuju posebne povlastice i da bi trebale imati veću kontrolu nad drugima, što ih može potaknuti na traženje uspjeha, prestiža i bogatstva.

Neočekivan rezultat istraživanja o narcizmu

Iznenađujući rezultat istraživanja jest da ljudi iz društava u kojima se više cijene zajedništvo i pripadnost grupi nisu nužno manje skloni narcizmu. Upravo suprotno, u takvim kulturama zabilježena je veća potreba za priznanjem i isticanjem vlastitih uspjeha.

To je iznenadilo istraživače jer se narcizam najčešće povezuje s društvima u kojima se naglašava individualni uspjeh, osobna postignuća i isticanje pojedinca.

Istraživači smatraju da je moguće da se u kolektivističkim društvima ljudi ne ističu na isti način, već vlastite uspjehe prikazuju kao doprinos obitelji, zajednici ili grupi kojoj pripadaju. Također je moguće da se samopromocija odvija suptilnije, kroz zauzimanje boljeg položaja unutar društva.

Autori pritom naglašavaju da istraživanje ne dokazuje da određeni društveni čimbenici uzrokuju narcizam, već samo pokazuje da su neke osobine češće povezane s određenim kulturama i društvenim okolnostima.