UMRLA je irska pjevačica Sinead O'Connor, javlja Daily Mail. Imala je 56 godina.

Sinead je rođena u Dublinu 1966. godine u problematičnoj obitelji. Bila je jedno od petero djece Jacka i Marie O'Connor, koji su se razišli kada je pjevačici bilo samo osam godina. Glazbenica je kasnije tvrdila da ju je majka zlostavljala dok je još bila dijete.

Prije šest godina ispričala je šokantne detalje kako bi pomogla nekome tko trpi obiteljsko nasilje. Progovorila je o teroru u kojem je odrastala. Nakon što su joj se roditelji razišli, troje starije djece, uključujući Sinead, ostalo je živjeti s majkom, a mlađi su otišli s ocem. Godine života s majkom na djeci su ostavili ožiljke za cijeli život.

Majka ju je seksualno zlostavljala

"Doživjela sam zlostavljanje na svakoj razini koju možete zamisliti. Moja je majka bila vrlo nesretna žena, jako, jako nasilna i loše se nosila sa životom, očito zbog vlastitog iskustva iz djetinjstva. Tukla me svakojakim predmetima. Bila sam izgladnjela, zaključana u sobu danima bez hrane i odjeće.

Morala sam spavati u vrtu. Bila sam i psihički zlostavljana. Govorila bi mi da sam obično govno i da je moja krivica što su se razveli. Da sam prljava, nečista, perverzna... Bila sam obično govno jer sam bila djevojčica i od mene nije bilo koristi", ispričala je pjevačica.

Tvrdi da je njezina majka imala sobu za mučenje, da ju je seksualno zlostavljala i pokušala joj uništiti reproduktivne organe. Zbog lošeg djetinjstva, Sinead je postala stidljiva i povučena. Krala je u trgovinama kako bi majku zadovoljila donesenim novcem ili stvarima. Bila je loša učenica, nikada nije pisala zadaću. 

Kada je Sinéad imala 19 godina, majka joj je poginula u prometnoj nesreći. Prije smrti jednom ju je pitala zašto im je to činila, a ona je rekla da ne zna što je napravila. Jednom je pjevačica izjavila da jedino što voli kod svoje majke je to što je mrtva.

U ustanovi koju su vodile sestre milosrdnice otkrila je glazbu

S 13 godina preselila se ocu koji se ponovno oženio i tada, kaže, osjetila olakšanje i slobodu, no krađa i izostajanje s nastave ušle su joj u naviku. Izbačena je iz nekoliko katoličkih škola, a otac je bio uvjeren da će stvari krenuti na bolje kada ju je stavio u obrazovnu ustanovu i rehabilitacijski centar koji su vodile sestre milosrdnice.

Tamo je otkrila pisanje i glazbu. "Moglo bi se reći da me glazba spasila. Nisam imala previše izbora, u to vrijeme nije bilo puno obrazovnih mogućnosti za djevojke poput mene. Bilo je - ili zatvor ili glazba. Imala sam sreće", rekla je. 

Jedna od sestara u ustanovi kupila joj je gitaru i našla učitelja, a volonterka je svome bratu, bubnjaru Paulu Byrneu iz benda In Tua Nua, spomenula talentiranu djevojku. Sinead je imala samo 15 godina kad je s bendom snimila pjesmu Take My Hand, ali članovi benda su zaključili da je premlada kako bi s njima nastupala.

Godinu kasnije otac ju je upisao u školu Waterford gdje je uz podršku nastavnika irskog jezika, Josepha Falveyja, napredovala i snimila demo album s četiri pjesme, od kojih je dvije sama napisala. Tada je odlučila napustiti obrazovni sustav i potpuno se posvetiti glazbi.

Proslavila ju je pjesma Nothing Compares 2 U

Tijekom jednog nastupa zamijetili su je vlasnici male londonske glazbene kuće Ensign Records. S njima je potpisala ugovor i izdala album prvijenac The Lion and the Cobra 1987. 

Na njezinu drugom albumu I Do Not Want What I Haven't Got obradila je Nothing Compares 2 U, Princeovu pjesmu koja je odmah postala globalni fenomen. Spot je osvojio MTV-jevu nagradu za spot godine, časopis Rolling Stone proglasio ju je pjevačicom godine, a album se popeo na vrh Billboardove ljestvice.

Sinead je nominirana za Grammy u kategorijama za najbolji album, najbolju pjesmu, najbolji ženski vokal, a nagradu je osvojila u kategoriji za najbolji alternativni album. Taj hit bio je njezina odskočna daska. 

Sinead je često govorila o svojoj borbi s mentalnom bolešću, bipolarnom poremećaju, depresiji, suicidalnim mislima. Potvrdila je kako je na 33. rođendan pokušala počiniti samoubojstvo i to nije bio jedini put. Poslije je svoje probleme i ispade pripisala posttraumatskom stresu i depresiji koji su posljedica zlostavljanja u djetinjstvu.