OSOBE u otvorenim vezama u pravilu prijavljuju manje ljubomore od osoba u monogamnim vezama. Ipak, osjećaj da je partner poželjniji može izazvati sličnu razinu stresa u obje vrste odnosa, pokazuje novo istraživanje.

Kako prenosi Newsweek, istraživanje, objavljeno u časopisu Evolution and Human Behavior, bavi se konceptom koji psiholozi nazivaju razlikom u percipiranoj partnerskoj vrijednosti. Riječ je o dojmu da između partnera postoji razlika u privlačnosti, inteligenciji, uspjehu ili drugim osobinama koje se u vezi doživljavaju kao važne.

U monogamnim vezama već je poznato da osjećaj kako partner "nije u istoj ligi" može stvarati nesigurnost i napetost, bez obzira na to smatra li osoba sebe poželjnijom ili manje poželjnom od partnera. Novo istraživanje provjerilo je javlja li se isti obrazac i u odnosima koji nisu isključivi, poput poliamornih ili otvorenih veza.

Kako je istraživanje provedeno?

Znanstvenici su anketirali 512 osoba iz 62 zemlje. Među njima je bilo 312 osoba u monogamnim vezama i 200 osoba u nemonogamnim vezama. Sudionici su odgovarali na pitanja o sebi i najviše dva romantična partnera, procjenjivali vlastitu poželjnost kao partnera te opisivali kako se nose s ljubomorom i sukobima.

Istraživački tim koristio je standardizirane psihološke upitnike za mjerenje percipirane partnerske vrijednosti, posesivnosti, sukoba i ponašanja kojima ljudi pokušavaju održati vezu.

Osjećaj manje poželjnosti donosi sličan pritisak

U obje skupine osobe koje su se u odnosu na svog glavnog partnera osjećale kao da ih je lako zamijeniti prijavile su češće sukobe i izraženije suparništvo s osobama istog spola. Taj se obrazac podudara s ranijim istraživanjima monogamnih parova.

Kada se netko osjeća manje poželjnim od partnera, lakše može početi doživljavati vezu kao ugroženu. To može pojačati nesigurnost, ljubomoru i potrebu za kontrolom, osobito ako osoba strahuje da bi partner mogao otići.

Kod sekundarnih partnera u nemonogamnim vezama pokazao se drukčiji obrazac. Osjećaj da je osoba poželjnija od svog sekundarnog partnera bio je povezan s češćim sukobima, većim rivalstvom i većim trudom da se ta veza održi. To je suprotno dinamici koja se pokazala u odnosu s primarnim partnerom.

Komunikacija pomaže, hijerarhija može odmoći

Sudionici u nemonogamnim vezama općenito su prijavili manje ljubomore, posesivnosti i rivalstva od sudionika u monogamnim vezama. Ipak, u obje skupine važnim se pokazao isti zaštitni faktor: otvorena komunikacija, osobito razgovori o privlačnosti, nesigurnosti i ljubomori.

Kod osoba u nemonogamnim vezama važnim se pokazao i osjećaj iskrene sreće zbog partnerove bliskosti s drugom osobom. Drugim riječima, kada partnerova povezanost s nekim drugim nije doživljena kao prijetnja, nego kao nešto što može biti pozitivno, napetosti su bile manje.

S druge strane, strogo hijerarhijsko rangiranje partnera pokazalo se problematičnim. Takav pristup bio je povezan s više ljubomore, suparništva, zamjeranja i posesivnosti.

Znanstvenici ističu da rezultati osporavaju pretpostavku da nemonogamija automatski uklanja ljubomoru. Istraživanje je pokazalo da osobe u takvim vezama nisu imune na nesigurnosti koje nastaju kada se uspoređuju s partnerom ili se osjećaju manje poželjnima.

Većina dosadašnjih istraživanja o romantičnim odnosima bavila se monogamnim parovima, jer je monogamija kulturna norma u većini svijeta. Autori studije navode da bi ovi nalazi mogli pomoći savjetnicima i edukatorima koji rade s ljudima u različitim vrstama veza da bolje razumiju izvore nesigurnosti, ljubomore i sukoba.