ZANEMARIVANJE djeteta može poprimiti različite oblike, objašnjava klinički psiholog dr. Robert Cuyler. Kako piše Parade, dijete se, primjerice, može osjećati zapostavljeno ako primjećuje da roditelji daju prednost njegovu bratu ili sestri. S druge strane, roditelji mogu biti toliko zaokupljeni vlastitim problemima da dijete stječe dojam kako njegove potrebe i osjećaji nisu važni.

Takvu djecu roditelji često prepuštaju djedovima i bakama ili im kupuju skupe darove umjesto da s njima izgrade blizak odnos. Posljedice su, bez obzira na okolnosti, stvarne.

"Kada netko odraste s osjećajem da je zanemaren, bilo emocionalno, fizički ili oboje, to može oblikovati njegov cjelokupni doživljaj sebe", kaže dr. Amelia Kelley, terapeutkinja za traume. Ona dodaje da takvo stanje kroničnog stresa, ako se ne prepozna i ne riješi, može dugoročno narušiti zdravlje.

"To pridonosi anksioznosti, autoimunim bolestima, upalama, pa čak i bolestima srca, osobito kada živčani sustav nikada ne dobiva signal da je sigurno usporiti". Postoje i određene osobine koje mogu upućivati na to da je osoba u djetinjstvu bila emocionalno zanemarena.

Troje psihologa objašnjava kako prepoznati takve obrasce i koje su najčešće osobine odraslih koji su se kao djeca osjećali zapostavljeno.

Pretjerana povučenost i nesigurnost

"Drugim riječima, ponašate se kao da ste uglavnom nevidljivi i nevažni drugima", kaže dr. Cuyler. To se može očitovati kao šutljivost, nisko samopouzdanje i uvjerenje da se ništa neće promijeniti čak i ako progovorite.

Neodlučnost

Ako vam je teško donositi odluke i uvijek tražite tuđe mišljenje, to je čest znak. "Kada su vaše ideje u djetinjstvu stalno odbacivane, odrastate u uvjerenju da su vaše odluke uvijek pogrešne", objašnjava dr. Helen McKibben.

Preispitivanje vlastitih odluka

Čak i kada donesete odluku, često počinjete sumnjati u njezinu ispravnost i preispitivati jeste li postupili dobro. Možete imati osjećaj da niste poslušali svoj unutarnji glas te se pitati jeste li trebali odabrati drugačiji put.

Težnja da svima udovoljite

Ljudi koji stalno ugađaju drugima često osjećaju da njihove potrebe nisu važne. To vodi u odnose u kojima drugi ne poštuju njihovo vrijeme ili ih iskorištavaju. Ugađanje također može biti način da se osjete sigurnima i važnima.

Teškoće u postavljanju granica

"Osoba može vjerovati da nema pravo sama odlučivati i da mora prihvatiti sve što drugi žele, čak i ako joj to šteti", kaže dr. Cuyler.

Privlačenje partnera koji zanemaruju, kontroliraju ili iskorištavaju

Nisko samopouzdanje lako dovodi do toksičnih odnosa, što drugi ljudi mogu nesvjesno prepoznati i iskoristiti.

Kritički unutarnji glas

Unutarnji glas često ponavlja rečenice koje su djeca slušala dok su bila zanemarena, poput: "To neće uspjeti", "Nisi važan" ili "Ne osjećaš to stvarno".

Pretjerana osjetljivost na kritike

Osobe s ovim iskustvom češće misle da ih drugi osuđuju. Svaka primjedba može djelovati kao napad i izazvati tjeskobu, povlačenje ili bijes.

Strah od ranjivosti

Budući da im otvaranje u djetinjstvu nije donijelo sigurnost, takve osobe kao odrasli često izbjegavaju ranjivost kako ne bi ponovno bile povrijeđene.

Opsesivna potreba za postignućima

Uspjeh postaje način da se osjećaju vrijednima i primijećenima. Bogatstvo, status i priznanja postaju maska iza koje skrivaju bol iz djetinjstva.

Svjesno uključivanje drugih

Negativno iskustvo iz djetinjstva ponekad rezultira izraženijom empatijom. Neki ljudi postaju brižniji i svjesno se trude svojoj djeci pružiti ono što je njima nedostajalo.

Pretjerana samostalnost

"Povjerenje u druge djeluje rizično, pa ove osobe često sve rade same, čak i kada su preopterećene", kaže dr. Kelley.

Teškoće u primanju ljubavi i pažnje

Ako nisu navikli na ljubav, ljudima je u odrasloj dobi teško primiti i razumjeti tuđu brigu, koja im može djelovati strano i neugodno.

Pojava narcisoidnih crta

Ove osobine nisu isto što i poremećaj ličnosti, već su način samoobrane. Fokusiranje na sebe postaje strategija kojom se pokušava dobiti pažnja i potvrda koje su nedostajale u djetinjstvu.

Preporuke psihologa za oporavak

Dr. Cuyler savjetuje da obratite pažnju na obrasce ponašanja koji se stalno ponavljaju i štete vašim odnosima ili osjećaju vlastite vrijednosti. Svijest o problemu i psihološko savjetovanje mogu donijeti olakšanje.

Dr. McKibben predlaže metodu za prevladavanje niskog samopouzdanja koja pomaže prepoznati negativne misli i postupno ih zamijeniti pozitivnijim obrascima razmišljanja.

Prvi je korak prepoznati fizičke signale koji se javljaju nakon određenog okidača, poput ubrzanog pulsa ili stisnute vilice. Zatim zaustavite negativne misli i pokušajte vratiti tijelo u neutralno stanje. Osluškujte što vam mozak poručuje i pokušajte te reakcije povezati s prijašnjim iskustvima.

Na kraju, nemojte odmah preispitivati dobivene uvide, već im dajte prostora. Uz redovitu vježbu, ovaj proces s vremenom postaje lakši.

Dr. Kelley naglašava da niste "slomljeni" niti krivi, jer su te osobine bile mehanizmi preživljavanja. Oporavak počinje prepoznavanjem obrazaca bez osuđivanja. Rad na "unutarnjem djetetu", popravljanje stilova privrženosti i regulacija živčanog sustava mogu biti dio terapije. Na kraju, izgradnja zdravih odnosa, iako može biti zastrašujuća, ima najveću moć iscjeljenja.

"Zaslužujete odnose u kojima ste viđeni, vrednovani i sigurni da budete ono što jeste", poručuje dr. Kelley. "Ne morate zauvijek ostati u stanju preživljavanja".