KARL Bushby je pješice savladao džungle, pustinje i zaleđena mora, no najteži dio puta mogao bi biti povratak kući. Ovaj 57-godišnji bivši britanski padobranac udaljen je samo četiristotinjak kilometara od cilja svoje "Goliath ekspedicije", 28-godišnje odiseje koju je započeo 1998. na krajnjem jugu Južne Amerike. Kada je krenuo, ostavio je osmogodišnjeg sina, koji je danas 36-godišnji otac i još uvijek čeka, piše New York Post.

Na pitanje je li se spreman suočiti sa sinom nakon gotovo tri desetljeća, Bushby je u telefonskom razgovoru za The Post iz Londona rekao: "Bit će to težak susret. Veselim se ponovnom povezivanju sa svima. Među nama je nastao jaz, morat ćemo ga premostiti i krenuti dalje."

Njegov sin Adam, koji živi u Belfastu, izjavio je za Yorkshire Post kako mu se očev povratak čini nestvarnim. Stvari su postale znatno stvarnije 5. listopada, kada je Bushby poslijepodne izašao iz mora na plaži Shakespeare južno od Dovera. U tri je dana plivao ukupno 20 sati, a na obali su ga dočekali otac i braća. Bio je to njegov prvi korak na britanskom tlu još od Clintonove administracije.

Posljednja prepreka: La Manche

Informaciju o plivanju držao je u tajnosti dok nije sigurno stigao na obalu. Prethodno je ishodio dozvole francuskih i britanskih vlasti, kao i obalnih straža obiju zemalja. To je značajan uspjeh za čovjeka koji je jednom priznao da pliva "poput mačke ubačene u kadu". Bushby je prvotno tražio dopuštenje za prolazak kroz servisni tunel ispod La Manchea, no operater ga je odbio, pa nije imao drugog izbora nego zaplivati.

"Dobar je osjećaj ponovno biti na britanskom tlu nakon svih ovih godina", izjavio je. "Nije bilo lako, ali u tome i jest stvar."

Početak putovanja dugog 58.000 kilometara

Bushby je 12 godina služio u 3. bataljunu padobranske pukovnije, a vojsku je napustio krajem 1997. Nakon teškog razvoda osjećao je potrebu da se dokaže. "Morao sam se dokazati svojim kolegama padobrancima", rekao je svojedobno za časopis Backpacker.

Prije polaska postavio si je dva stroga pravila: neće koristiti prijevozna sredstva za napredovanje i neće se vraćati kući dok do nje ne stigne pješice.

Krenuo je 1. studenog 1998. iz čileanskog Punta Arenasa, navodno s manje od 1000 dolara. Prehodao je cijelu Južnu Ameriku, probio se kroz opasni Darienski prolaz do Srednje Amerike i nastavio sve do Aljaske. Godine 2006. postao je jedan od prvih ljudi koji su pješice prešli zaleđeni Beringov prolaz. Pritom je skakao s ledene sante na santu i veslao kroz otvorenu vodu do Sibira.

Divljina ga nije zaustavila, ali birokracija jest. Godinama se borio s vizama u Rusiji, a Moskva mu je 2013. na pet godina zabranila ulazak u zemlju. Zbog toga je morao promijeniti rutu i putovati kroz Mongoliju i Kinu, a potom je tjednima plivao preko Kaspijskog jezera do Bakua u Azerbajdžanu. U Europu je stigao prošle godine, a do lipnja se nalazio u Belgiji, pred zadnjom velikom preprekom na putu do rodnog Hulla.

Osvrt na put

Na pitanje koji mu je dio puta bio najteži, Bushby odgovara bez oklijevanja. "Bilo je mnogo teških trenutaka, ali izdvojio bih Darienski prolaz i Aljasku", rekao je za The Post. Najdraži su mu dijelovi puta kroz Južnu Ameriku, posebno Kolumbija, Čile i pustinja Atacama. Kaže da je nemoguće izdvojiti samo jedan ključni trenutak iz gotovo tri desetljeća putovanja.

"Ne bih mogao izdvojiti samo jedan. Popis je dugačak", rekao je. Zatim je nabrojao bijeg iz opasnih močvara Paname, siguran dolazak u Rusiju, iscrpljujući izlazak na obalu kod Bakua i sadašnji dolazak na plaže Dovera.

Bushby tvrdi da mu je tijelo u dobrom stanju unatoč desecima tisuća prijeđenih kilometara, jer se kretao sporo i ravnomjerno. "To me održalo u formi", kaže. "Imam nekih bolova, ali svatko tko ima 57 godina i fizički je aktivan vjerojatno se osjeća slično." Na pitanje bi li što promijenio, odgovara: "Uspio sam, tako da ne bih mijenjao apsolutno ništa."

U Hullu, njegova majka Angela vidjela je sina samo tri puta otkad je otišao. Cijeli je pothvat zabilježila u albumima u obiteljskoj kući u Sutton Parku, onoj u kojoj je Karl prvi put predstavio svoj plan i u koju nije kročio od 1998. "Karl je oduvijek bio tvrdoglav", rekla je za BBC.

Njegov dolazak snimaju kamere. Slavni redatelj Werner Herzog dočekao ga je u Doveru i režira dugometražni dokumentarac "Walk of Life". Film producira Westward Productions, tvrtka koju su osnovali Jordan Tappis i Beau Willimon, autor serije "Kuća od karata", zajedno s tvrtkama Skellig Rock i The Roots. Westward je financirao i podržavao projekt zadnjih 16 godina i arhivirao je sve Bushbyjeve snimke.

Što slijedi

Bushby bi trebao stići pred majčinu kuću krajem listopada ili početkom studenog. Priznaje da mu je budućnost nakon toga neizvjesna.

"Osjećaji su pomiješani", kaže o kraju putovanja. "Moramo naći novu misiju, novu strast i prionuti poslu. Vjerujem da je to rješenje."

Planira se posvetiti filmu i javnim govorima. Nakon gotovo tri desetljeća u kojima su ga stranci hranili, sklanjali i usmjeravali, kaže da najvažnija lekcija nije o izdržljivosti.

"Ljudi su nevjerojatni, bez obzira na to što mislimo o stanju u svijetu", rekao je Bushby. "U čovječanstvo se isplati vjerovati."