OBJAŠNJENJE jedne majke zašto je njezin sin zaspao na tri različita školska sata dirnulo je mnoge roditelje i vlasnike kućnih ljubimaca. Krivac, međutim, nije bila prevelika količina domaće zadaće ili kasnonoćno gledanje u ekran, već novo štene koje je obitelj nedavno nabavila.

Majka, Jess, poslala je e-mail učiteljici svog 13-godišnjeg sina nakon što je saznala da je zaspao na satu. Ispričala se i objasnila da se cijelo kućanstvo još uvijek prilagođava novoj rutini otkako su kući doveli štene rotvajlera po imenu Sage, piše Newsweek.

"Štenci mogu biti divan dodatak obiteljima. Potiču zdrave navike, pružaju društvo, a kod neke djece mogu čak i smanjiti stres i tjeskobu", rekla je za Newsweek dr. Liza Cahn, veterinarka iz tvrtke Embrace Pet Insurance. "Djeca koja odrastaju uz štence mogu razviti jedinstvenu i posebnu vezu."

Ipak, Cahn je naglasila da, iako štenci mogu biti pozitivan dodatak, oni također zahtijevaju i značajno razdoblje prilagodbe, osobito za obitelji s djecom.

Poremećen san u domu

Za mnoge obitelji, prva primjetna promjena nakon dolaska šteneta događa se noću. Mladi štenci tek uče kućni raspored i obično ne mogu prespavati cijelu noć. Često se bude radi obavljanja nužde te mogu plakati ili lajati dok se prilagođavaju. U slučaju malene Sage, zavijala je između dva i šest sati ujutro.

"Poremećen san može utjecati na djecu, bilo izravno, bilo zato što iscrpljeni roditelji mogu imati manje strpljenja i fleksibilnosti u svakodnevnom životu", rekla je Cahn.

To također može značiti da se djeca bude ranije, osjećaju umornije tijekom dana ili jednostavno osjećaju posljedice poremećenog sna u kućanstvu. No, poremećaj spavanja je samo privremen. Kako štenci sazrijevaju i u potpunosti se nauče na kućni red, postupno razvijaju sposobnost da spavaju dulje tijekom noći.

Što roditelji često ne predviđaju?

Prije nego što dovedu štene kući, obitelji se obično usredotoče na dresuru i nabavku potrepština, ali često podcijene koliko se brzo svakodnevni život mijenja s dolaskom novog člana, ističe Cahn.

Osim noćnih buđenja, obitelji bi trebale očekivati ponašanja tipična za ranu fazu, poput žvakanja, grickanja, skakanja i čestih nezgoda s obavljanjem nužde u kući. Štenci također zahtijevaju stalan nadzor tijekom svog ranog razvoja.

"Faza šteneta je preslatka i privremena, ali zahtijeva znatan napor kako bi vaše štene izraslo u sretnog, dobro prilagođenog odraslog psa, a to se može odraziti na cijelu obitelj", rekla je. Cahn je dodala da bi roditelji trebali razmisliti imaju li vremena, strpljenja, prostora i dosljednosti koje su potrebne za zadovoljavanje potreba psa.

Kako djecu naučiti na život sa štencem?

Dolazak šteneta donosi i dodatnu odgovornost: podučavanje djece kako sigurno komunicirati sa životinjom koja još uvijek uči vlastite granice. Cahn preporučuje da se malo dijete nikada ne ostavlja bez nadzora sa psom, bez obzira na pasminu, dob ili temperament. Roditelji bi također trebali naučiti djecu da budu nježni i da ne ometaju psa dok jede ili spava.

Grublja igra i grickanje mogu djelovati zastrašujuće na malu djecu, posebno u prvim tjednima. Cahn kaže da djeci često trebaju ponovljene upute dok uče kako sigurno i samopouzdano komunicirati s novim članom obitelji. Istovremeno, uključivanje djece u brigu o psu, u skladu s njihovom dobi, može biti pozitivan dio iskustva. Ovisno o dobi, djeci može koristiti pomaganje u svakodnevnoj njezi, odlasci na veterinarske preglede ili sudjelovanje u tečajevima za štence.

Obitelji također mogu pripremiti djecu i prije dolaska šteneta posjećivanjem prijatelja koji imaju pse, čitanjem knjiga i ranim postavljanjem očekivanja. Cahn je rekla da je važno biti iskren o tome kako život sa štencem doista izgleda - ne samo u zabavnim trenucima, već i s izazovima. I štencima je potrebna struktura. Vlasnici bi im trebali osigurati miran prostor bez djece, poput kaveza ili ograđenog dijela, gdje se mogu odmoriti bez ometanja.

Za obitelj Jess, ono što je započelo kao drijemanje na satu imalo je jednostavno objašnjenje: štene koje se još prilagođava životu u novom domu. No, Cahn je zaključila da to iskustvo odražava širu stvarnost za roditelje. Dolazak šteneta je tranzicija u kućanstvu koja se najviše može osjetiti na dječjim dnevnim rutinama, razini energije i sposobnosti pridržavanja rasporeda.