GUBITAK djeteta jedan je od najtežih udaraca koje čovjek može doživjeti, a bol koju roditelji osjećaju često se čini nepremostivom. Proces tugovanja dug je i individualan, no uz podršku, stručnu pomoć i primjenu zdravih mehanizama suočavanja, moguće je proći kroz najteža razdoblja. Važno je razumjeti uobičajene reakcije na gubitak te znati gdje potražiti podršku i kako se nositi s tugom, piše Verywell Health.

Proces tugovanja nakon gubitka djeteta

Tugovanje nema zadan rok trajanja i ne odvija se prema unaprijed određenim fazama. Svaka osoba tugu proživljava na svoj način, a ona se s vremenom pojavljuje i povlači u različitim oblicima. Proces nije pravocrtan, već se može opisati kao putovanje s razdobljima u kojima je napredak sporiji i onima kada je prolaz lakši.

Emocije koje roditelji proživljavaju mogu se značajno razlikovati od osobe do osobe, a mijenjaju se i iz dana u dan. Među njima se mogu javiti golema tuga, osjećaj da se ne može nastaviti dalje, krivnja ili preispitivanje je li se nešto moglo učiniti. Česti su i šok, osjećaj otupljenosti, zbunjenost, bijes te nemogućnost obavljanja svakodnevnih zadataka. Neki u početku mogu osjećati i poricanje.

Tuga zbog gubitka djeteta nije nešto što se može "preboljeti". Ona s vremenom slabi i jača te mijenja svoj oblik. Neki će dani biti iznimno teški, dok će drugi donijeti olakšanje. Vremenom bi se tuga trebala stišati i povući u pozadinu, ali vjerojatno će na neki način ostati prisutna do kraja života.

Istraživanja potvrđuju da roditelji koji su izgubili dijete imaju povišen rizik od razvoja depresije najmanje pet godina nakon djetetove smrti.

Akutna i integrirana tuga

Tuga se može manifestirati u više oblika, a način na koji je ljudi proživljavaju mijenja se s vremenom. Iako psihologija razlikuje nekoliko vrsta tuge, važno je zapamtiti da je svako iskustvo individualno i da nitko ne slijedi identičan obrazac.

Akutna tuga neposredna je reakcija na gubitak. U tom je razdoblju uobičajeno stanje šoka ili nevjerice, uz poteškoće u prihvaćanju smrti. Misli su uglavnom usmjerene na sjećanja na preminulu osobu, što može u potpunosti zaokupiti čovjeka.

Tijekom akutne tuge osoba je uglavnom usmjerena prema unutra i često izbjegava druge ljude i uobičajene aktivnosti. Okolnosti smrti također mogu utjecati na intenzitet reakcije. Gubici uzrokovani nasiljem ili iznenadnom smrću često su teži za suočavanje.

Iako akutna tuga može biti iznimno bolna, većina ljudi s vremenom uspije proći kroz proces žalovanja. Tugovanje nije pravocrtan put, već se kreće između boli i radosti, poteškoća i pozitivnih iskustava.

S vremenom najteži dijelovi tuge popuštaju i otvaraju prostor za ponovno pronalaženje zadovoljstva u životu. Kada se to dogodi, tuga postaje integrirana. To znači da je i dalje prisutna, ali više ne kontrolira život osobe koja tuguje.

Otežano tugovanje

Kod nekih ljudi intenzivna tuga traje dugo i ne uspijeva se postupno ublažiti. Osoba može biti stalno zaokupljena smrću, izbjegavati razgovor o gubitku ili imati osjećaj da najteža faza tuge nikada neće završiti. Takva se reakcija naziva kompliciranom tugom, a češća je kod roditelja koji izgube dijete. Procjenjuje se da pogađa 7 do 10% ožalošćenih osoba.

Gubitak može značajno utjecati na svakodnevni život, odnose s drugima i sposobnost obavljanja uobičajenih aktivnosti. U takvim situacijama razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći u procesuiranju gubitka, razumijevanju osjećaja i postupnom pronalasku načina za nastavak života.

Podrška roditeljima koji tuguju

Nakon gubitka djeteta roditelji se često povlače od drugih, no podrška bliskih osoba i stručnjaka može olakšati najteže trenutke. Prihvatite pomoć kada vam je potrebna, ali postavite granice ondje gdje vam odgovaraju. Važno je prihvatiti i da će neki dani biti teži od drugih.

Terapija

Razgovor sa psihologom može pomoći u procesuiranju tuge, osobito kada ona dugo ostaje intenzivna i ometa svakodnevni život. Terapeut educiran za rad s tugom može pomoći u suočavanju s gubitkom, bolnim sjećanjima i promjenama u obiteljskim odnosima.

Grupe za podršku

Grupe za podršku omogućuju roditeljima da razgovaraju s ljudima koji prolaze kroz slično iskustvo. Razmjena osjećaja i načina suočavanja može pružiti utjehu i osjećaj povezanosti. Grupe mogu voditi osobe sa sličnim iskustvom ili stručnjaci za mentalno zdravlje.

Osobno suočavanje s tugom

Tugovanje za djetetom iznimno je teško i nema unaprijed određenog roka. Važno je dopustiti si proživjeti osjećaje, jasno reći kada vam je potrebna pomoć te pronaći aktivnosti koje donose utjehu. Neki roditelji odlučuju odati počast djetetu donacijom, volontiranjem ili obiteljskim ritualima sjećanja.

Podrška braći i sestrama

Nakon gubitka djeteta ne treba zanemariti njegovu braću i sestre. I oni trebaju prostor za izražavanje osjećaja i podršku u suočavanju s gubitkom. Roditelji pritom trebaju obratiti pažnju na njihove potrebe jer vlastita tuga ponekad može otežati pružanje dovoljno emocionalne pažnje.

Tugovanje unutar obitelji

Gubitak utječe na cijelu obitelj, ali svatko može tugovati na drugačiji način. Važno je razgovarati o osjećajima, poštovati potrebu za privatnošću i pronaći vrijeme za zajedničko sjećanje na preminulo dijete. Obiteljski rituali mogu pomoći u očuvanju uspomena i pružiti osjećaj povezanosti.