KAD DJECU od najranije dobi učimo kako upravljati ljutnjom, pomažemo im da razviju vještine emocionalne regulacije koje će im koristiti cijeli život. Važno je postaviti granice, ali i uvažiti dječje osjećaje, kako bi shvatili da je ljutnja u redu, no da pritom ne smiju povrijediti druge. Dječji terapeuti i psiholozi objašnjavaju šest učinkovitih načina kako roditelji mogu pomoći djeci u tom procesu, piše Parents.com.

1. Prihvatite djetetovu ljutnju

Kada dijete ima ispad, priznajte to. Recite nešto poput: "Vidim da si ljut/a." Ako znate razlog frustracije, možete dodati i to: "Vidim da si ljut/a jer se voliš ljuljati, a sada moramo ići iz parka." Nakon toga, važno je prihvatiti tu ljutnju i reći djetetu: "U redu je biti ljut." Cilj je da se dijete osjeća ugodno dok izražava svoje emocije, a ne da ih potiskuje.

Znanstvenici tvrde da priznavanje emocija može smanjiti njihov intenzitet i tako olakšati djetetu da se smiri. S druge strane, ako djetetu govorite da su mu osjećaji "pogrešni", to može samo pogoršati situaciju i pojačati reakciju.

2. Potaknite ih da koriste riječi

Djeca ne znaju automatski koje riječi upotrijebiti kad su uzrujana, objašnjava dječja terapeutkinja Meri Wallace, i to je vještina kojoj ih roditelji moraju poučiti. Možete, primjerice, reći: "Kad si ljut/a, trebaš koristiti riječi" ili "Želim čuti što te muči. Ako mi kažeš riječima, bolje ću te razumjeti i moći ću ti pomoći." Ako se dijete muči objasniti svoju ljutnju, ponudite mu gotov model: "Kad si ljut/a, reci: 'Ljut/a sam' i ja ću ti pomoći."

S vremenom će usvojiti te fraze, kao i pravila koja im pokazujete vlastitim primjerom. Istraživanja pokazuju da su djeca koja usvoje roditeljska pravila često društveno sposobnija i bolje prilagođena. Takva djeca obično bolje razumiju moralne koncepte i učinkovitije se snalaze u društvenim situacijama.

3. Pronađite pozitivno rješenje

Generacijama su se ispadi bijesa smatrali pokušajima manipulacije, a stručnjaci su savjetovali roditeljima da puste djecu da se "isplaču" kako ih ne bi razmazili. Taj se pristup u međuvremenu promijenio. Danas pedijatri preporučuju smireno rješavanje ispada i korištenje strategija koje pomažu u smirivanju situacije.

Iako je primamljivo popustiti svakom zahtjevu da bi se izbjegao kaos, metoda "puštanja da se isplače" ne uči djecu zdravim mehanizmima suočavanja. Djeci je potrebno vodstvo da prođu kroz svoju ljutnju, a učinkovitije ih je voditi kroz taj proces nego ih pustiti da tonu u frustraciji.

Tijekom ispada možete im pomoći na nekoliko načina. Predložite rješenje: "Teško je dijeliti omiljenu igračku. Hajdemo je skloniti dok je tvoj prijatelj tu, pa ćeš se njome igrati kasnije." Možete im i skrenuti pažnju: "Znam da si tužan/na jer pada kiša i ne možemo u park. Što kažeš da napravimo šator u dnevnom boravku?" Ponekad pomaže i kompromis: "Ne možemo jesti sladoled prije večere, ali možeš dobiti par kriški jabuke." Sve te strategije pomažu djetetu da preusmjeri fokus s frustracije na nešto pozitivnije.

4. Usporite

Umjesto da odmah kažete "ne" čim dijete nešto zatraži, zastanite i recite: "Da vidimo. Želiš tu novu igračku. Hajdemo razgovarati o tome." Taj trenutak predaha daje vam vremena da razmislite kako odgovoriti, trebate li zahtjev odbiti ili djetetu skrenuti pažnju na nešto drugo.

Kada usporite i razgovarate, dijete lakše razumije i prihvaća razlog odbijanja. Time im dajete do znanja da ih čujete i da vam je stalo do njihovih želja, što gradi povjerenje da ćete im pomoći s budućim razočaranjima.

Na primjer, možete reći: "Hajdemo vidjeti onog psića kojeg voliš u dućanu za ljubimce" ili "Idemo do ljekarne po one kopče za kosu koje ti trebaju. Razgovarat ćemo putem." Usporavanjem im ujedno pokazujete kako se reguliraju emocije. Kad roditelji zastanu da se smire u stresnoj situaciji, demonstriraju pozitivne strategije koje će djeca kasnije moći i sama primijeniti.

5. Pronađite mirno mjesto

Ako ste na javnom mjestu, pokušajte se maknuti iz gužve. Fokusirajte se na dijete i sebe, a ne na to što drugi misle. Kada maknete fokus s promatrača, smanjujete pritisak i stvarate privatan prostor u kojem se možete povezati s djetetom. Što je manje buke i ometanja, oboma će biti lakše vratiti mir.

Uzmite dijete za ruku i nježno recite: "Dođi mi u krilo pa ćemo o svemu porazgovarati." Taj miran trenutak pomaže djetetu da se osjeća sigurno i podržano dok prolazi kroz snažnu emociju. Pritom je važno da i sami ostanete smireni. Vaše će dijete u vama tražiti putokaz kako se postaviti. Duboko udahnite i ostanite pribrani.

6. Postavite jasnu granicu

Iako je važno priznati da je u redu osjećati ljutnju, agresivno ponašanje nije prihvatljivo. Na primjer, ako dijete udari brata ili sestru, možete reći: "U redu je biti ljut. Tvoja ljutnja je u redu, ali udaranje nije." Zatim dodajte: "Mi nikoga ne udaramo niti gađamo nogama."

Nakon toga usmjerite dijete na pozitivnu reakciju i objasnite granicu: "Udaranje boli. Mi nikoga ne povrijeđujemo." Djeca će lakše razumjeti i surađivati kada im je razlog jasan.