STRUČNJACI za partnerske odnose i obiteljsku terapiju primjećuju sve izraženiji trend u takozvanim miješanim obiteljima, u kojima očusi i maćehe preuzimaju ulogu "nacho roditelja". Naziv dolazi iz engleske fraze not your kid, not your problem (nije tvoje dijete, nije tvoj problem). U praksi to znači da se očuh ili maćeha povlače kad se dijete loše ponaša, prepuštajući discipliniranje i postavljanje autoriteta biološkom roditelju. Savjetnica Aimee Righton i psihoterapeutkinja Debbie Keenan objašnjavaju prednosti i rizike takvog pristupa.

"U mnogim slučajevima ovo uopće nije formalno dogovorena strategija, nego nešto što se spontano razvije u obiteljskoj dinamici dok odrasli pokušavaju smanjiti sukobe ili napetost između očuha ili maćehe i djeteta", kaže Righton za HuffPost. Iako u svojoj praksi sve češće viđa ovaj trend, napominje da je riječ o "prilično opuštenom pristupu" koji može imati i pozitivne i negativne posljedice na odnose u obitelji.

Prednosti "nacho roditeljstva"

Povezanost je djeci iznimno važna, a povlačenjem iz uloge disciplinara očusi i maćehe mogu se usredotočiti upravo na izgradnju odnosa, što je ključno u razdoblju prilagodbe. Aktivnosti temeljene na zajedničkim interesima i svakodnevna interakcija mogu pomoći djetetu da upozna novu odraslu osobu bez osjećaja da se njegova postojeća obiteljska struktura zamjenjuje ili ugrožava.

Suprotno tome, ako bi očuh ili maćeha prerano preuzeli autoritativnu ulogu, dijete bi to moglo doživjeti kao nametanje ili prijetnju, što bi izazvalo otpor ili ogorčenost. "U mnogim slučajevima to može dugoročno narušiti mogućnost stvaranja odnosa povjerenja", upozorava Righton.

Keenan dodaje da "nacho roditeljstvo" može biti "koristan početni pristup za partnere koji ulaze u nove obiteljske zajednice" jer im omogućuje da grade povjerenje i povezanost s pastorčadi. "Pozitivno je i to što očuh ili maćeha ne ispadaju ‘strogi policajac’", kaže. "To im omogućuje da u odnos unesu empatiju i toplinu, dok istodobno podržavaju autoritet bioloških roditelja." Ipak, stručnjakinje naglašavaju da ovaj pristup nije održiv kao dugoročna metoda.

Nedostaci ovakvog pristupa

Ako se o ovakvom pristupu ne razgovara otvoreno ili se ne primjenjuje svjesno, može nastati zbrka oko uloga i odgovornosti unutar obitelji. "Iz dječje perspektive zbunjujuće je ili uznemirujuće imati u kući odraslu osobu koja ne reagira onako kako djeca očekuju da odrasli reagiraju", kaže Righton.

Dijete bi moglo pomisliti: "Ponašam se grozno pred očuhom, a njega nije briga - mogu raditi što god hoću." Ili: "Maćeha me ne podnosi, uvijek ode kad se događa nešto važno." Righton dodaje: "Dijete će se pitati zašto ta odrasla osoba ne ispravlja njegovo ponašanje, ne provodi pravila i ne reagira kao drugi odrasli. To može dovesti do osjećaja nesigurnosti, zbunjenosti ili čak odbačenosti."

Djeca bi mogla pokušati i manipulirati situacijom te okretati roditelje jedne protiv drugih. Keenan upozorava i da se autoritet očuha ili maćehe dugoročno može potkopati ako nikada ne postavljaju granice niti provode posljedice za loše ponašanje.

Iako "nacho roditeljstvo" u početku može smanjiti napetost u partnerskom odnosu, s vremenom može izazvati ozbiljne probleme. "Ako se provodi bez razgovora i jasnog dogovora, može negativno utjecati na vezu između partnera", objašnjava Righton. "Biološki roditelj može partnerovo povlačenje doživjeti kao manjak predanosti obitelji. To ponekad zvuči kao poruka: ‘tvoja djeca nisu moja briga’." Takva situacija lako stvara emocionalnu distancu, osobito ako jedan roditelj osjeća da sav teret odgoja nosi sam, dok se drugi povlači.

Ključ uspjeha je u komunikaciji

Ako se "nacho roditeljstvo" događa nesvjesno, "nesigurnost koju stvara može opteretiti i partnerski odnos i odnose unutar nove obitelji, što često dovodi do ozbiljnog narušavanja obiteljske dinamike", zaključuje Righton. Zato je komunikacija presudna.

"Da bi se miješane obitelji uspješno nosile s ovim pristupom, potreban je stalan dijalog između odraslih i djece", kaže. "Kada se o pristupu otvoreno govori i kada se on prilagođava potrebama svih, može poslužiti kao privremeni okvir dok se odnosi postupno razvijaju. Obiteljski sastanci pritom su iznimno korisni."

S vremenom, kako se povjerenje učvrsti, očuh ili maćeha mogu prirodno preuzeti više odgovornosti u obitelji, bez osjećaja da je odnos nametnut ili forsiran.