RODITELJI su navikli pitati djecu što su naučila u školi ili kako im je prošao dan. No psihologinja Riana Elyse Anderson smatra da bi trebalo postaviti još jedno pitanje: "Što si danas pitao ChatGPT?"

U članku za HuffPost opisala je razgovor s tinejdžerima svojih prijatelja, koji su joj otkrili da se za preporuke restorana, pomoć oko zadaće, ali i savjete o mentalnom zdravlju sve češće obraćaju ChatGPT-u i drugim chatbotovima temeljenima na umjetnoj inteligenciji.

"Nedavno sam u razgovoru s prijateljima slušala njihove tinejdžere kako raspravljaju o svemu i svačemu - od nove glazbe i popularnih izraza do svakodnevnih navika. Pitala sam ih gdje bi potražili preporuku za restoran, pomoć oko zadaće ili neki savjet. Odgovor je uvijek bio isti: kod svog prijatelja Chata", napisala je.

Mladi žele odgovore odmah

Psihologinja priznaje da ju je iznenadilo koliko je umjetna inteligencija postala sastavni dio života mladih. "Znala sam da me vrijeme pomalo pregazilo kada sam shvatila da ja odgovore još tražim na Googleu, dok tinejdžeri već odavno koriste TikTok. Ali tek sada sam shvatila koliko je Chat postao prisutan u njihovoj svakodnevici", napisala je.

Najviše ju je zabrinulo to što mladi chatbotove ne koriste samo za informacije, nego i kao zamjenu za emocionalnu podršku.

"Kao kliničku psihologinju, to me duboko pogađa. Godinama razvijam programe koji pomažu mladima i njihovim obiteljima nositi se sa stresom i izazovima. A na kraju se oni radije obraćaju botu koji ih uopće ne poznaje kao osobe", istaknula je.

Prema njezinim riječima, današnja generacija očekuje trenutačna rješenja za gotovo sve pa tako i za probleme poput tjeskobe ili depresije. "Objasnili su mi da ne žele čekati termin niti se dugo nositi sa svojim osjećajima. Žele nešto što će im odgovoriti odmah", napisala je.

"Umjetna inteligencija može pomoći, ali nije terapeut"

Anderson smatra da je upravo brzina jedan od glavnih razloga zbog kojih mladi posežu za chatbotovima. Tehnologija je dostupna u svakom trenutku, ne osuđuje i uvijek odgovara.

Ipak, upozorava da to nosi i ozbiljne rizike. Rana istraživanja pokazuju da mladi često ne razgovaraju s roditeljima ili drugim odraslima o savjetima koje dobivaju od umjetne inteligencije. U pojedinim slučajevima u svijetu AI chatbotovi povezivali su se i s tragičnim ishodima.

Psihologinja ističe i da chatbotovi mogu imati različite pristranosti, zbog čega nisu jednako pouzdani za sve korisnike.

Što roditelji mogu učiniti?

Umjesto zabrana, Anderson smatra da bi roditelji trebali pokazati zanimanje za način na koji njihova djeca koriste umjetnu inteligenciju. Savjetuje da s djecom otvoreno razgovaraju o odgovorima koje dobivaju od ChatGPT-a i sličnih alata te da ih potiču na kritičko razmišljanje.

Također smatra da odrasli trebaju vlastitim primjerom pokazati kako je normalno ne znati odgovor na svako pitanje, tražiti pomoć drugih ljudi i zajedno donositi odluke. "Spustimo telefone dovoljno dugo da stvarno čujemo što nam djeca govore", poručuje.

Na kraju predlaže roditeljima jedno jednostavno pitanje koje bi moglo otvoriti važan razgovor. "Koju si pjesmu posljednju otkrio? Gdje si kupio te traperice? I ono najvažnije - što si danas pitao Chat?" zaključuje psihologinja.

Iako umjetna inteligencija može biti koristan alat za pronalaženje informacija ili organizaciju svakodnevnih obaveza, Anderson upozorava da ne može zamijeniti odnos povjerenja s roditeljem, prijateljem ili stručnjakom za mentalno zdravlje.