POČETAK nove školske godine, s novim razredima, učiteljima i promjenama u krugu prijatelja, često je izvor stresa i za djecu i za roditelje. Iako želite umiriti dijete i potaknuti uzbuđenje zbog godine koja slijedi, razgovori o uspjesima iz kemije ili povijesti rijetko su pravi put, piše Parents.com.

"Jedna od najvećih zabluda jest da se djeca školi vesele isključivo zbog učenja", ističe Brooke Rose, terapeutkinja u centru Breathable Mental Health. Ona pojašnjava da se većina djece, iako je učenje važno, prije svega raduje osjećaju koji imaju u školi.

Vesele se susretu s prijateljima, povezivanju s učiteljima kojima vjeruju, sudjelovanju u aktivnostima koje vole i osjećaju uspjeha. Rose napominje kako je ključno da se dijete osjeća emocionalno sigurno, društveno povezano i sposobno. "Motivacija za učenje često proizlazi iz tih pozitivnih emocionalnih iskustava, a ne obrnuto", dodaje.

Iskoristite dane otvorenih vrata

Mlađa djeca, od prvašića do petaša, najviše će se veseliti školi ako im se pruže prilike za otkrivanje, maštu, rutinu i kvalitetne odnose s odraslima, kaže Rose.

"Kratak uvid u novu školu ili razred pomaže djetetu da se riješi osjećaja neizvjesnosti", kaže dr. Kimberly Mosca, koja se bavi analizom ponašanja. Ona savjetuje roditeljima da iskoriste sve termine koje škola nudi prije početka nastave.

"To djetetu daje priliku da doživi školu s drugim učenicima, pa se ne osjeća usamljeno. Također pomaže u postavljanju očekivanja, pa prvi dan škole nije potpuna nepoznanica". Dr. Mosca preporučuje da mlađa djeca posjete školsko igralište i izvan nastave kako bi se upoznala s prostorom kroz igru.

Postavljajte poticajna pitanja

U jutarnjoj gužvi lako je usredotočiti se samo na oblačenje i doručak. Rose predlaže da jutro započnete nečim pozitivnim i pitate dijete: "Čemu se danas veseliš u školi?" ili "S kim se danas nadaš igrati?".

"Naš mozak obraća pažnju na ono na što se usredotočimo", ističe Rose. "Ako pomognete djetetu da se fokusira na nešto ugodno, čak i na sitnicu, to mu može promijeniti raspoloženje prije izlaska iz kuće".

Slavite trud, a ne samo rezultat

Rose savjetuje roditeljima da budu više znatiželjni, a manje usmjereni na ispravljanje. "Umjesto da se fokusirate prvenstveno na ocjene, zadaću ili uspjeh, usredotočite se na djetetovo iskustvo", savjetuje ona. Možete pitati što im je danas bilo smiješno ili na kojem su se satu najbolje zabavili.

Druge opcije su: "Što je bio najbolji dio tvog dana?", "S kakvim si se izazovom danas susreo/la?" ili "Čemu se veseliš sutra?". "Tako djeca uče da je učenje avantura, a ne puko dokazivanje", objašnjava Rose. "Djeca koja osjećaju da ih se čuje puno su angažiranija u školi, ali i u odnosu s roditeljima".

Stvorite jednostavne rituale

Možda možete zajedno pojesti omiljeni međuobrok ili prošetati nakon večere. Rose predlaže i razgovor za stolom o "najboljem i najgorem" dijelu dana. "Pozitivne rutine pomažu djeci da školu povežu s obiteljskom bliskošću, a ne samo s ocjenjivanjem", ističe ona.

Psihologinja dr. Dimitra Robokos predlaže i male znakove pažnje tijekom dana, poput poruke u kutiji za užinu, posebnog pozdrava pri odlasku ili omiljene pjesme u autu. "Predvidljivi i pozitivni rituali djeci te dobi pružaju veliku utjehu", objašnjava dr. Robokos.

Također, dopustite djetetu da sudjeluje u odabiru užine ili odjeće. Prije početka godine neka samo izabere ruksak ili ukrasi školski pribor. "To mlađoj djeci daje osjećaj uzbuđenja i neovisnosti", kaže Rose.

Misija dobrote i vježbanje hrabrosti

Katie Wood, autorica i bivša učiteljica, predlaže dnevnu misiju dobrote i izazov hrabrosti. "Potaknite djecu da u školu uđu s pitanjem: 'Kome danas mogu uljepšati dan?'", savjetuje Wood. "Izazovite ih da pronađu priliku za ljubaznost - neka pozovu nekoga na igru, pomognu kolegi ili daju kompliment. To mijenja fokus na širenje radosti".

Na kraju dana pitajte dijete u čemu je danas bilo hrabro. "Hrabrost može biti dizanje ruke kad nisu sigurni u odgovor, razgovor s novim prijateljem ili rješavanje teškog zadatka. Kada djeca vježbaju male činove hrabrosti, postaju otpornija i sigurnija u sebe".

Prepoznajte individualne potrebe

Dr. Mosca ističe da za djecu s ADHD-om ili autizmom pripreme zahtijevaju više planiranja. "Ponekad je neutralan i činjenični pristup bolji od pokušaja da se dijete na silu učini uzbuđenim", napominje ona.

"Ako dijete ima poteškoća, škola može izazvati tjeskobu. Forsiranje uzbuđenja može dovesti do razočaranja jer je za njih dom mjesto gdje se osjećaju najsigurnije". U tom slučaju, povežite se s učiteljima prije početka godine i otvoreno razgovarajte o djetetovim snagama i slabostima. Pitajte i dijete što bi ono željelo da učitelj zna o njemu.

Pristup za starije osnovnoškolce

Ovo je izazovno razdoblje u kojem se djeca često bore s motivacijom. "To je savršena oluja promjena", kaže Rose. "Djeca prolaze kroz pubertet, mijenjaju im se prijateljstva, rastu akademska očekivanja i postaju svjesnija toga kako ih drugi vide. U ovoj fazi, osjećaj pripadnosti često je jednako važan kao i uspjeh u školi".

Pomozite im pronaći svoje mjesto

Povezivanje s vršnjacima sličnih interesa ključno je u ovoj dobi. Rose potiče roditelje da podrže dijete u pronalaženju "svoje ekipe". "Bilo da je riječ o dramskoj grupi, robotici, sportu ili zboru, pripadnost zajednici u školi dramatično povećava angažman i otpornost", kaže Rose.

Dr. Mosca se slaže i dodaje da djeca ove dobi često govore o želji za prijateljima. "Pripadnost je iznimno važna. Uvijek počinjem pitanjem o njihovim interesima, jer će tamo najvjerojatnije pronaći 'svoje ljude'".

Naučite ih birati zdrava prijateljstva

Katie Wood preporučuje roditeljima da nauče djecu birati prijatelje koji im podižu samopouzdanje. "Jednostavan način za to je metafora svijeće: 'Obrati pažnju na ljude uz koje tvoje svjetlo jače sja'", kaže Wood.

"Pravi prijatelji te bodre i vjeruju u tebe. Ako netko stalno pokušava ugasiti tvoju svijeću kritiziranjem, možeš biti ljubazan prema toj osobi, ali ona ne mora biti tvoj bliski prijatelj".

Osigurajte im autonomiju

Kada djeca mogu odlučiti kada će pisati zadaću ili koje će aktivnosti odabrati, raste njihov osjećaj autonomije, kaže Rose. Dr. Mosca dodaje da samostalnost jača njihovo samopoštovanje. "Potaknite ih da sami komuniciraju s učiteljima. Ako imaju pitanje o ocjeni, pomozite im da se sami izbore za sebe umjesto da vi uskačete i rješavate problem".

Razgovarajte bez osuđivanja

Ako želite da vam se dijete povjerava, izbjegavajte predavanja. "Učenici ove dobi često prestaju dijeliti informacije ako očekuju kritiku", upozorava Rose. Roditelji koji više slušaju, a manje drže prodike, obično saznaju puno više o tome što se stvarno događa u djetetovom životu.

Upravljajte očekivanjima

Iako će biti zabavnih trenutaka, mnogi će školski dani biti sasvim obični i to je u redu. "Naš je posao pomoći im da pronađu radost u malim stvarima i malim pobjedama", kaže dr. Mosca. "Kada u školi postane teško, a postat će, moraju imati razvijene vještine za suočavanje s problemima".

Podrška za srednjoškolce

Identitet, budući ciljevi i neovisnost postaju ključni u srednjoj školi. "Škola postaje smislenija kada učenici mogu povezati današnji trud sa svojom budućnošću, bilo da je riječ o fakultetu, karijeri ili osobi kakva žele postati", napominje Rose.

Povežite školu sa stvarnim životom

Srednjoškolcima je važna relevantnost onoga što uče. Rose preporučuje da im pomognete vidjeti kako se predmeti povezuju s karijerama, hobijima, putovanjima ili poduzetništvom. "Uključivanje u klubove, volontiranje, stažiranje ili poslovi preko ljeta često stvaraju najsnažnije uspomene i duboke veze sa školom", objašnjava ona.

Uvedite aktivnost samo za zabavu

Mnoge izvannastavne aktivnosti služe za poboljšanje životopisa za fakultet. Dr. Robokos savjetuje da podržite jednu aktivnost koju dijete radi isključivo zato što u njoj uživa. "Ne mora sve graditi prijavu za fakultet; neki angažmani moraju postojati samo zato što su zabavni".

Podržite zdrava društvena iskustva

"Prijateljstva su i dalje jedan od najvećih pokazatelja zadovoljstva školom u srednjoj školi", kaže Rose. Povezivanje s vršnjacima uživo pomaže tinejdžerima da razviju samopouzdanje neovisno o društvenim mrežama.

Neuspjeh kao zagonetka, ne presuda

Bilo da je dijete dobilo lošu ocjenu ili podbacilo na audiciji, Wood potiče roditelje da pitaju: "Što te ovaj neuspjeh naučio?", umjesto "Zašto to nije uspjelo?". "Jedno pitanje može zatvoriti tinejdžera, dok drugo pretvara lošu ocjenu u zagonetku koju treba riješiti, a ne u presudu o tome tko su oni kao osobe".

Dok pokušavate potaknuti djetetovo uzbuđenje, važno je imati realna očekivanja. "Uzbuđenje ne mora značiti entuzijazam baš svaki dan", kaže Rose. "Odrasli se ne bude svako jutro sretni što idu na posao, pa neće ni djeca. Cilj nije ukloniti teške dane, već pomoći djeci da izgrade otpornost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti koji će ih nositi kroz te dane".

Ključno je zapamtiti i da je vaš stav presudan. "Djeca primjećuju govore li odrasli o školi kao o mjestu punom prilika ili samo kao o još jednoj obvezi", ističe Rose. "Kada roditelji pokazuju znatiželju, slave učenje i naglašavaju važnost odnosa, a ne savršenstva, djeca će vjerojatnije razviti zdrav i cjeloživotni odnos prema školi".