RODITELJI u stresnim situacijama ponekad mogu izgovoriti rečenice kojima, iako im to nije namjera, umanjuju djetetove osjećaje ili ga navode da posumnja u vlastito iskustvo. Takve fraze mogu otežati otvoreno izražavanje emocija i utjecati na način na koji dijete doživljava vlastite potrebe. deset naizgled bezazlenih fraza kojima roditelji mogu nesvjesno dovesti djecu u sumnju u vlastite osjećaje i iskustva.

"Dobro si, nije ti ništa"

Kada je dijete uznemireno ili ga nešto boli, uvjeravanje da je "dobro" može djelovati kao poricanje onoga što osjeća. Savjetnica za mentalno zdravlje Rachel Tuchman upozorava da potiskivanje dječjih emocija uskraćuje priliku za razvoj važnih životnih vještina. Umjesto toga, roditelji mogu priznati djetetove osjećaje i pokazati mu da ga slušaju, piše YourTango.

"Frustriraš me"

Ovakva formulacija može kod djeteta stvoriti osjećaj da je odgovorno za roditeljeve emocije. Prema organizaciji Gordon Training International, prebacivanje odgovornosti za vlastito raspoloženje na dijete može ga navesti da vjeruje kako ono mora popraviti situaciju. Roditelj može reći da mu treba nekoliko trenutaka da se smiri, bez okrivljavanja djeteta za vlastitu frustraciju.

"Nije bilo tako. Krivo se sjećaš"

Izravno poricanje djetetova sjećanja može ga navesti da počne sumnjati u vlastitu percepciju događaja. Ako se roditelj iste situacije sjeća drukčije, korisnije je objasniti vlastitu perspektivu i istodobno saslušati dijete. Različita sjećanja ne znače automatski da jedna strana laže.

"Do sada si već trebao znati bolje"

Djeca se ne razvijaju jednakim tempom, pa očekivanje da bi u određenoj dobi nešto već "morala znati" može izazvati sram i narušiti samopouzdanje. Umjesto kažnjavanja zbog nečega što dijete još nije naučilo, roditelj mu može jasno objasniti što očekuje i pomoći mu da razumije situaciju.

"Budi zahvalan, nekoj djeci je puno gore"

Tuđa teža situacija ne poništava ono što dijete trenutačno osjeća. Uspoređivanje njegove boli ili problema s iskustvima drugih može mu poslati poruku da nema pravo biti tužno, ljutito ili razočarano. Roditelj može priznati osjećaj i zatim razgovarati s djetetom o tome što bi mu moglo pomoći.

"Uvijek nešto izmišljaš"

Drukčije sjećanje na događaj ne znači nužno da dijete nešto izmišlja. Takva optužba može poništiti njegovo iskustvo i otežati mu da ubuduće otvoreno govori o svojim osjećajima. Umjesto toga, roditelj može objasniti da se događaja sjeća drukčije i zamoliti dijete da mu ispriča kako ga je ono doživjelo.