MENTALNO zdravlje majki nakon poroda može biti ozbiljan izazov. Unatoč pripremama za dolazak djeteta, neke se žene suočavaju s anksioznošću, depresijom, naglim promjenama raspoloženja i drugim poteškoćama. Poremećaji mentalnog zdravlja majki među najčešćim su komplikacijama nakon poroda, piše HuffPost.

"Nitko ženi s preeklampsijom ne govori da se opusti i uživa u roditeljstvu. Toj se pojavi pristupa kao medicinskom stanju, što i jest", rekla je dr. Sarah Oreck, psihijatrica i osnivačica platforme Mavida Health. "Perinatalno mentalno zdravlje trebalo bi tretirati na potpuno jednak način".

Društvo uči majke da na pitanje "Kako si?" odgovore na način koji sugovornik može podnijeti. Zato, ako je majka tiha, to ne znači da je dobro. Ljudi oko nje mogu joj dati prostora da bude iskrena i promisliti prije nego što nešto kažu, neovisno o tome je li priznala da joj je teško. Neke biste fraze ipak trebali izbjegavati kada razgovarate s roditeljima male bebe.

"Spavaj kad i beba spava"

"Čak i kad je dobronamjerna, ta rečenica šalje prikrivenu poruku o tome što bi 'dobra mama' trebala prirodno moći učiniti. Ako u tome ne uspijevate, osjećat ćete se kao da nešto s vama nije u redu", kaže Chelsea Solorzano, licencirana terapeutkinja za brak i obitelj s certifikatom za perinatalno mentalno zdravlje.

Umjesto toga, Solorzano preporučuje da radije pitate: "Koliko najdulje uspiješ odspavati u komadu?" Ako je odgovor loš, recite: "Slobodna sam, mogu li doći da malo odspavaš? Imam nekoliko prijedloga, što ti najbolje odgovara?".

"Samo čekaj da krene... regresija sna, rast zubi"

"Nove majke ionako previše slušaju o onome što će tek postati teško. Radije im recite čemu se mogu veseliti", kaže Kimberly Meehan, privatna terapeutkinja iz New Yorka. Primjerice, Meehan predlaže da zadržite "samo čekaj", ali s pozitivnim predznakom: "Samo čekaj da vidiš prve korake, kako će ti stisnuti ruku prstićima ili kad prvi put kaže 'mama'".

"Uživaj u svakom trenutku"

Oreck ističe da ova fraza tjera ljude, koji su neispavani, u hormonalnom kaosu i oporavljaju se od poroda ili operacije, da glume zahvalnost u iznimno stresnom razdoblju.

Stoga Meehan predlaže rečenicu: "Možeš voljeti sve ovo, a da ti neki dijelovi i dalje budu jako teški". Možete otići i korak dalje pa reći majci da vidite koliko se trudi, uči i raste. Ponekad samo treba čuti da dobro radi svoj posao.

"Barem je beba zdrava"

Jedna mi je majka ispričala da su joj rekli "barem je porod dobro prošao" nakon što je pretrpjela teško krvarenje poslije carskog reza. Julia Alzoubaidi, licencirana psihologinja, upozorava da se uvjeravanje majke da ima zdravu bebu ne smije koristiti kao način da se zanemare njezini problemi. "Važno je priznati osjećaje nove majke i dati joj do znanja da pomoć postoji".

"Zdrava beba ne poništava traumatičan porod, postporođajnu depresiju, anksioznost, boravak na intenzivnoj njezi, tugu, bol ili osjećaj da više ne prepoznajete samu sebe", dodaje Meehan.

Umjesto toga Oreck preporučuje da pitate: "Kako si zapravo? Ne ona verzija koju govoriš svima drugima."

"Kad će drugo dijete?"

"Zapravo ne znate što je sve bilo potrebno da dobije ovu bebu, kroz što je njezino tijelo upravo prošlo i jesu li ona i partner uopće razgovarali o drugom djetetu. Vama je to usputno pitanje, a njoj nije", objašnjava Oreck.

Umjesto toga, predlaže da se pitanje formulira ovako: "Kako se snalazite sad kad ste, primjerice, tročlana obitelj?".

"Dojenje je najbolje"

Neke se majke nakon poroda suočavaju s pritiskom oko dojenja, čak i kada se još oporavljaju od samog poroda.

Solorzano ističe da se roditeljima često govori: "Ah, beba ima problema s hranjenjem, samo trebaš uvesti trostruko hranjenje..." Takav pristup može ostaviti dojam da druge opcije ne postoje.

Umjesto toga, Solorzano preporučuje pitanje: "Želiš li da majčino mlijeko bude dio prehrane? Ako da, koje su nam opcije?" Nakon toga roditelju treba ponuditi podršku.

"Javi ako što trebaš"

To je vjerojatno najčešća izjava podrške, ali zapravo nije od velike pomoći. "Takve ponude zapravo ne smanjuju mentalni teret koji majka nosi", kaže Solorzano.

"Preopterećena majka u postporođajnom razdoblju vjerojatno nema snage razmišljati o tome što joj treba, odlučiti koga pitati za pomoć i onda još riskirati da se osjeća kao teret. Ponudite konkretnu pomoć", predlaže Meehan. Primjerice: "Donosim večeru u četvrtak. Hoćete tjesteninu ili tacose?".

Kada riječi nisu dovoljne

Ponekad majkama treba više od riječi podrške. "Postporođajna psihoza je drugačija jer uključuje gubitak doticaja sa stvarnošću", kaže Alzoubaidi.

Znakovi upozorenja su nesanica unatoč iscrpljenosti, nagle promjene raspoloženja, zbunjenost, sumnjičavost, neuobičajena energija ili uvjerenja koja nisu utemeljena u stvarnosti.

Aaisha Alvi, autorica memoara o postporođajnoj psihozi, preživjela je dvije epizode, a pet različitih liječnika odbilo joj je pomoći prije nego što je dobila pravu podršku.

Na nedavnom je webinaru rekla da bližnji mogu uočiti promjene u ponašanju i poručila: "Nikad nemojte zanemariti bizarno ponašanje u postporođajnom razdoblju. To može biti jedini simptom postporođajne psihoze koji ćete primijetiti."

"Nije na bližnjima da postavljaju dijagnozu", kaže Alzoubaidi. "Ako vam se nešto učini čudnim, pitajte: 'Možeš li mi pojasniti na što misliš?'. Ako kažu nešto neuobičajeno, shvatite to kao hitan slučaj. Prepoznavanje znakova upozorenja doista može promijeniti ishod".

Podrška okoline je ključna

Ono što mnogi ne shvaćaju, osim ako i sami nisu roditelji, jest da postporođajno razdoblje traje mjesecima, a u nekim aspektima i godinama. "Provjerite kako je majka šest dana nakon poroda, ali provjerite i nakon šest mjeseci", poručuje Meehan.

Također, važno je obratiti pažnju na cijelu obitelj jer i partneri mogu patiti od postporođajne anksioznosti i depresije.

Ako volite roditelja koji prolazi kroz teško razdoblje, ne morate riješiti sve njegove osjećaje. Dovoljno je da budete prisutni, da slušate i da nastavite pružati podršku promišljenim riječima i konkretnom pomoći. Kao što kaže Alzoubaidi: "Niste sami. Potražiti pomoć znak je snage, a ne neuspjeha".