Sedam navika ljudi koji su se u djetinjstvu osjećali usamljeno i neshvaćeno
RODITELJI imaju važnu ulogu u emocionalnom razvoju djece, a njihove potrebe nadilaze hranu, sigurnost i druge osnovne uvjete za život. Djeca koja se ne osjećaju shvaćeno i prihvaćeno mogu razviti osjećaj usamljenosti i emocionalne zapostavljenosti.
Takva iskustva mogu utjecati na njihovo samopouzdanje, odnose s drugima i način izražavanja osjećaja. Djeca koja su se uz roditelje osjećala usamljeno i neshvaćeno često prenose ove navike u odraslu dob.
Poteškoće s postavljanjem granica
Osobe koje su se u djetinjstvu osjećale neshvaćeno ponekad i kao odrasle nastavljaju tolerirati loše ponašanje roditelja. Nadaju se da će se njihov odnos promijeniti i da će napokon dobiti pažnju i prihvaćanje koje im je nedostajalo. Zbog toga im može biti teško postaviti granice, čak i kada ih odnos emocionalno iscrpljuje, piše YourTango.
Pretjerana briga o tuđem mišljenju
Strah od odbacivanja može ih navesti da neprestano analiziraju tuđe riječi, poruke i ponašanje. Često se pitaju jesu li nekoga naljutili ili ostavili pogrešan dojam. Zbog takve nesigurnosti teško se opuštaju u odnosima i prihvaćaju da ih drugi iskreno vole.
Poteškoće u izražavanju osjećaja
Ljudi koji su odrastali s osjećajem da ih roditelji ne razumiju mogu naučiti skrivati emocije. Boje se ranjivosti i očekuju da ih ni drugi neće razumjeti, pa rijetko otvoreno govore o svojim osjećajima. Takvo zatvaranje može otežati stvaranje bliskih odnosa.
Sumnja u tuđu ljubav
Ako su tijekom odrastanja često sumnjali u roditeljsku ljubav, nekim ljudima može biti teško povjerovati da je drugima iskreno stalo do njih. Čak i kada im netko pokazuje naklonost, mogu je preispitivati jer se ne uklapa u negativnu sliku koju imaju o sebi.
Stalan osjećaj nepripadanja
Osjećaj usamljenosti iz djetinjstva može se nastaviti i u odrasloj dobi. Takve se osobe ponekad osjećaju izolirano čak i kada su okružene prijateljima i bliskim ljudima. Budući da se teško otvaraju i vjeruju drugima, može im biti izazovno ostvariti dublju povezanost.
Izbjegavanje traženja pomoći
Osobe koje u djetinjstvu nisu osjećale roditeljsku podršku mogu odrasti s uvjerenjem da sve moraju rješavati same. Iako žele pomoć, teško je traže jer nisu navikle oslanjati se na druge. Umjesto toga, često se nadaju da će netko sam primijetiti njihove poteškoće i ponuditi podršku.
Pretjerano ugađanje drugima
Strah od odbacivanja može potaknuti potrebu da stalno udovoljavaju drugima. Takve osobe nastoje izbjeći sukobe i usrećiti ljude oko sebe kako ne bi izgubile njihovu naklonost. Pritom često zanemaruju vlastite potrebe, želje i osjećaje.