JENNY Hughes, autorica teksta objavljenog na portalu Parents.com, prije rođenja djeteta mislila je da će porod biti najteži dio cijelog iskustva, dok će oporavak nakon njega biti relativno jednostavan. Planirala je odmarati, spavati što više, piti puno vode i svakodnevno šetati. No, kako opisuje u svom tekstu, potpuno se prevarila.

Porod je težak za tijelo, ali isto vrijedi i za prve tjedne nakon njega. Hughes nije očekivala da će toliki fokus biti na njezinu fizičkom stanju - i to ne samo na oporavku međice, nego na cijelom tijelu, sve do ruku.

Prioriteti nakon poroda

Glavni prioritet Jenny Hughes bila je briga o novorođenčetu. Hranjenje, mijenjanje pelena i pokušaji da beba što manje plače oduzimali su većinu njezine pažnje. Odmah nakon toga slijedio je njezin oporavak od puknuća četvrtog stupnja, koji je uključivao i česte sjedeće kupke.

Fokusirala se na hidrataciju i prehranu jer joj je bilo iznimno važno imati dovoljno energije za brigu o djetetu i dojenje, unatoč kroničnom nedostatku sna.

Nokte je rezala nakratko svakih nekoliko dana jer je tako bilo sigurnije da ne ogrebe bebinu kožu. Osim toga, nije htjela čekati da počnu pucati, budući da je čvrstoća koju su dobili tijekom trudnoće polako nestajala.

Tuširala se isključivo radi higijene, a za održavanje kovrčave kose nije bilo vremena. Nakon tuširanja nanosila bi losion na lice, ruke i noge. Ipak, sve do jednog trenutka ruke je potpuno zanemarivala, iako ih je, kako kaže, zapravo ignorirala cijeli život.

Uvijek je imala zemlje pod noktima od biljaka ili boje na prstima zbog kreativnih projekata, a nokte nije lakirala jer bi se lak odmah okrhnuo. No, pokraj tako slatke bebe s najmekšom kožom koju je ikad osjetila, više ih nije mogla ignorirati.

Problem s rukama postao je nepodnošljiv

Ruke joj nikada u životu nisu bile toliko suhe. Koža na prstima doslovno joj je zapinjala za tkaninu. Kombinacija hormonalnih promjena, dojenja, manjka sna i stresa potpuno joj je isušila kožu, a briga o bebi samo je pogoršala situaciju. Između pranja bočica i mijenjanja pelena, ruke nije prala toliko često kao nakon rođenja sina.

Bila je jesen, zrak je postajao oštar, a njezine su ruke bile nevjerojatno suhe. Općenito joj je koža bila suha, ali stanje dlanova postalo je neizdrživo. Sinova koža bila je savršeno mekana i osjećala se čudno dok ga je dodirivala svojim grubim rukama.

Strategija za hidrataciju

Kako bi bila sigurna da pije dovoljno vode, Jenny Hughes rasporedila je boce po cijelom stanu tako da su joj uvijek bile pri ruci. Jedna je bila na kauču, druga pokraj stolice za ljuljanje, jedna na noćnom ormariću, a jedna u torbi za pelene.

Isto je učinila i s losionom. Gdje god je bila boca vode, stavila je i kremu za ruke, uz još jednu u automobilu i pored svakog umivaonika. Godinama je dobivala kreme na poklon i nikada ih nije koristila, pa je imala zalihe. Često je koristila i dječji losion jer je znala da će dolaziti u dodir s bebinoj kožom i nije je htjela iritirati.

Čim bi ušla u automobil, namazala bi ruke. Kad bi beba zaspala, ponovno bi ih namazala. Prije spavanja - ista stvar. Jedino na što je morala paziti bilo je da bebi ne stavlja ruke u usta odmah nakon nanošenja, kako ne bi progutala losion koji se još nije upio.

Navika koja je ostala

Otkad je počela mazati ruke tijekom prvih tjedana nakon poroda, Jenny Hughes nije prestala. Losion je i dalje na svakom umivaoniku, u automobilu, na radnom stolu, pokraj kreveta i u torbi za pelene.

Njezin sin više nije ono krhko malo biće kakvo je bio kao novorođenče. Sada je živahni desetomjesečnjak. No, Hughes i dalje pazi da su joj ruke mekane. Upravo zato, kako pokazuje njezino iskustvo, važno je ne zaboraviti na vlastito tijelo dok se žena prilagođava novoj ulozi i brine o bebi.