VITTORIO Jano, inženjer mađarskog podrijetla rođen u Italiji, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti trkaćih i cestovnih automobila kroz svoj rad za neke od najslavnijih marki - Fiat, Alfa Romeo, Lanciju i Ferrari. Rođen je kao Viktor János 22. travnja 1891. u San Giorgio Canaveseu, malom gradu u regiji Piemonte u Italiji. Dolazi iz obitelji mađarskih imigranata koji su se tamo doselili nekoliko godina prije njegova rođenja.

Jano je školovanje započeo u Torinu, gradu koji je u to vrijeme bio epicentar talijanske industrije. Upisao se na Tehničku školu u Torinu, gdje je stekao temeljno znanje iz mehaničkog inženjerstva. U dobi od 19 godina zaposlio se u novonastaloj tvrtki Fiat, gdje je započela njegova karijera u automobilizmu.

Počeci u Fiatu i prve pobjede

U Fiatu je Jano počeo kao tehničar u odjelu za dizajn, radeći pod vodstvom Carla Cavallija. Tijekom Prvog svjetskog rata Fiat je bio usmjeren na proizvodnju vojnih vozila i zrakoplova, što je Janu pružilo priliku da usavrši svoje vještine u projektiranju motora. 1921. je postao šef dizajnerskog tima za trkaće automobile. 

Njegov pravi proboj dogodio se 1923. s trkaćim modelom Fiat 805/405, koji je bio jedan od prvih uspješnih modela s kompresorskim motorom. Ovaj 2.0-litreni osmerocilindrični motor, opremljen Rootsovim kompresorom, razvijao je 130 KS pri 5500 okretaja u minuti - impresivna snaga za to vrijeme. Fiat 805/405 dominirao je na Velikoj nagradi Italije 1923., donijevši Janu prvo veliko priznanje. Ipak, Fiat se ubrzo povukao iz trkaćeg programa zbog financijskih razloga, što je Janu otvorilo vrata za novi izazov.

Zlatno doba s Alfa Romeom

Godine 1923., na nagovor Enza Ferrarija, tada mladog vozača i menadžera Alfa Romea, Jano prelazi u ovu milansku tvrtku koja se borila s lošim rezultatima na stazi. Alfa Romeo je vidio u Janu spasitelja, i on nije razočarao. Prvi projekt bio je trkaći automobil P2, predstavljen 1924. S 2.0-litrenim rednim osmerocilindričnim motorom s dva kompresora, P2 je razvijao 155 KS i donio Alfi pobjedu na prvoj utrci za Svjetsko prvenstvo 1925. u Monzi. Taj uspjeh učvrstio je Janov status jednog od vodećih inženjera svog vremena.

Jano nije stao na P2. Tijekom 1930-ih dizajnirao je niz kultnih modela: Alfa Romeo 6C 1500 (1927.), 6C 1750 (1929.) i 8C 2300 (1931.). Model 6C serije, s šestocilindričnim motorom, bio je revolucionaran zbog svoje lagane konstrukcije i performansi, dok je 8C 2300, s osmerocilindričnim motorom od 2.3 litre, osvojio više pobjeda na 24 sata Le Mansa. Posebno se ističe Alfa Romeo 8C 2900, s maksimalnom brzinom od 185 km/h i sofisticiranim ovjesom.

Prelazak u Lanciju i inovacije

Nakon što je Alfa Romeo 1937. preuzela država, Jano je napustio tvrtku zbog nesuglasica s novim rukovodstvom i prešao u Lanciju 1938. Tamo je nastavio inovirati, fokusirajući se na cestovne automobile. Njegov najveći doprinos bio je Lancia Aurelia, predstavljena 1950. Aurelia je bila prvi serijski automobil s V6 motorom na svijetu, obujma 1.8 litara (kasnije 2.0 i 2.5 litara), te je imala napredni stražnji ovjes s De Dion osovinom i četverostupanjski mjenjač ugrađen na diferencijalu. Ova kombinacija donijela je iznimnu ravnotežu i udobnost, čime je Aurelia postavila novi standard za luksuzne Gran Turismo automobile.

Jano je također unaprijedio Lanciju Apriliju (1937.), iako je njen osnovni dizajn potekao od Vincenza Lancije. Aprilia je bila poznata po aerodinamičnom obliku i laganoj konstrukciji, što je dodatno pokazalo Janovu sposobnost prilagodbe tržišnim trendovima.

Kasnija karijera i Ferrari

Godine 1955., nakon što je Lancia prodala svoj trkaći odjel Ferrariju, Jano je na poziv Enza Ferrarija prešao u Maranello. Njegov zadatak bio je modernizirati Ferrarijeve trkaće automobile. Jano je doveo Lancijin tim i započeo rad na novom projektu – Ferrariju 156 Dino. Ovaj 1.5-litreni V6 motor, nazvan po Enzovom preminulom sinu Dinu, debitirao je 1957. i pokazao Janov talent za kompaktne, ali snažne pogonske jedinice.

Iako je Ferrari osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 1958. s modelom 246 Dino, Jano je sve više patio od zdravstvenih problema i osobnih poteškoća. Smrt njegova sina Giorgija 1957. teško ga je pogodila, što je utjecalo na njegov rad i duh.

Vittorio Jano umro je 13. ožujka 1965. u Torinu, u dobi od 73 godine, nakon dugogodišnje borbe s depresijom i bolešću. Njegovi dizajni - od Alfa Romea P2 i 8C do Lancia Aurelije - postali su ikone automobilizma, a utjecaj se osjetio i u Ferrarijevim uspjesima. Danas se Jano smatra jednim od najvećih inženjera 20. stoljeća.