MARIO Andretti jedno je od najprepoznatljivijih imena u svijetu automobilističkog sporta. Njegova karijera, koja obuhvaća više od četiri desetljeća, učinila ga je jednim od najuspješnijih i najraznolikijih vozača utrka svih vremena.

Mario Gabriele Andretti rođen je 28. veljače 1940. godine u Motovunu, koji je tada bio dio Kraljevine Italije i zvao se Montona. Nakon Drugog svjetskog rata njegova je obitelj izbjegla iz Istre zbog političkih previranja i naselila se u izbjeglički kamp u Lukki u Italiji. Tamo su Andretti i njegov brat blizanac Aldo razvili strast prema automobilizmu.

Godine 1955. obitelj Andretti emigrirala je u Sjedinjene Američke Države, nastanivši se u Nazarethu u Pennsylvaniji. Unatoč jezičnoj barijeri i prilagodbi novoj kulturi, Mario i Aldo nastavili su njegovati svoju strast prema automobilima, gradeći vlastiti trkaći automobil i natječući se na lokalnim utrkama.

Od izbjeglice do legende

Mario je profesionalnu karijeru započeo u lokalnim "midget" utrkama te je ubrzo stekao reputaciju talentiranog i odvažnog vozača. Godine 1964. napravio je značajan iskorak u svijet IndyCar utrka debitiravši u seriji USAC (United States Auto Club). Već 1965. godine osvojio je svoju prvu IndyCar utrku, a iste godine i nagradu za Najboljeg novaka godine (Rookie of the Year) na legendarnoj utrci Indianapolis 500.

Ključni uspjesi i prekretnice

Mario Andretti jedini je vozač u povijesti koji je osvojio sve navedeno:

• Svjetsko prvenstvo Formule 1 (1978.)
• Indianapolis 500 (1969.)
• Daytona 500 (1967.)
• USAC National Championship, koji je prethodnik današnje IndyCar serije (četiri puta).

Andretti je ostvario značajne uspjehe i u utrkama izdržljivosti.

Godine 1972. Andretti je s belgijskim vozačem Jackyjem Ickxom pobijedio na utrci 24 sata Daytone vozeći za tvornički tim Ferrarija u modelu 312PB. Važno je napomenuti da je te godine utrka bila skraćena na šest sati prema odluci FIA-e, ali je zadržala naziv 24 sata Daytone.

Andretti je također ostvario pobjede na utrci 12 sati Sebringa. Posebno se ističe njegova pobjeda 1970. godine, kada je, unatoč tehničkim problemima s prvim automobilom, preuzeo vožnju trećeg Ferrarija i uspio nadoknaditi zaostatak te osigurati pobjedu za tim.

Njegova pobjeda na Svjetskom prvenstvu Formule 1 1978. godine s momčadi Lotusa označila je vrhunac njegove međunarodne karijere. Andretti je bio poznat po svojoj prilagodljivosti različitim vrstama automobila i staza te je vozio jednako uspješno na ovalnim, cestovnim i gradskim stazama.

Nakon povlačenja iz profesionalnih utrka 1994. godine, Andretti je ostao aktivan u svijetu automobilizma kao savjetnik, ambasador sporta i vlasnik tima. Njegov sin Michael Andretti također je ostvario značajnu karijeru u IndyCaru, dok je njegov unuk Marco Andretti član treće generacije obitelji koja se natječe na najvišoj razini.

Andretti je primljen u brojne kuće slavnih, uključujući Međunarodnu automobilističku kuću slavnih (International Motorsports Hall of Fame) i Kuću slavnih američkog sporta (National Sprint Car Hall of Fame).