TALIJANSKA kuhinja na korak je do upisa na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, nakon što je tehnički odbor stručnjaka UN-ove agencije dao zeleno svjetlo kandidaturi. Konačna odluka bit će donesena sljedeći mjesec, a vijest o pozitivnoj tehničkoj procjeni objavilo je talijansko ministarstvo kulture i poljoprivrede, koje je i podnijelo zajednički prijedlog, piše Euronews.

Unatoč pozitivnim vijestima, talijanski dužnosnici pozivaju na strpljenje do konačne odluke. "Prekrasno je vidjeti interes s kojim se prati priznanje talijanske kuhinje kao UNESCO-ove baštine", komentirao je ministar poljoprivrede, prehrambenog suvereniteta i šumarstva, Francesco Lollobrigida, no pozvao je javnost da pričeka "10. prosinca" prije slavlja.

Bogata nematerijalna baština Italije

Ako kandidatura bude uspješna, talijanska kuhinja pridružit će se nizu drugih talijanskih tradicija koje su već prepoznate kao svjetska nematerijalna baština. Na UNESCO-ovom popisu već se nalaze umijeće napuljskih "Pizzaiuola" (upisano 2017.), umijeće izrade staklenih perli (2020.), praksa opernog pjevanja (2023.) te ručno zvonjenje (2024.).

O tome hoće li se talijanska kuhinja naći na ovom popisu ili ne odlučivat će UNESCO-ov međuvladin odbor na sastanku koji će se održati u New Delhiju u Indiji, od 8. do 13. prosinca.

Od pizze do tjestenine

Talijanska kuhinja obuhvaća širok spektar jela i prehrambenih običaja, od poznatih regionalnih specijaliteta do tradicionalnih metoda pripreme hrane. U nju spadaju pizze, tjestenine i rižota, raznovrsni sirevi poput Parmigiano Reggiana i mozzarelle, maslinova ulja, suhomesnati proizvodi poput pršuta i salama. Svaka talijanska regija čuva svoje autentične recepte i metode pripreme, koje se prenose s generacije na generaciju, stvarajući tako bogat mozaik okusa i običaja.

Jedinstvenost talijanske kuhinje leži u njenoj jednostavnosti, kvaliteti sastojaka i kulturnoj ulozi hrane u svakodnevnom životu. Hrana nije samo obrok, već ritual zajedništva, obiteljskog okupljanja i društvene interakcije. Tradicionalni načini pripreme, pažnja prema sezonskim namirnicama i regionalnim razlikama te poštivanje lokalnih običaja čine talijansku kuhinju prepoznatljivom i cijenjenom diljem svijeta, što je i glavni razlog zašto bi mogla zaslužiti mjesto na UNESCO-ovom popisu nematerijalne baštine.